Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4631/20 (S. J.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4631/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4631/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Slobodan Jurošević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Jurošević protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 040495 20 Gvlž od 1. oktobra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Jurošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je 17. decembra 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 P 040495 20 Gvlž od 1. oktobra 2020. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 040495 14 P od 22. juna 2015 godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 4. februara 2016 godine, obavezan je apelant da tužiocu ("Drina Osiguranje" AD Milici) na ime regresnog duga isplati iznos od 31.020,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1000,00 KM.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 P 040495 20 Gvl od 12. augusta 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 1. oktobra 2020. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda u Vlasenici od 22. juna 2015 godine.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga što je prvostepena presuda zasnovana na lažnom iskazu, budući da je kao dokaz proveden nalaz i mišljenje vještaka R.V. koji je dao lažni iskaz, te zbog toga što je ovaj vještak u srodstvu sa zastupnicom tužioca. Međutim, da bi bio zadovoljen uslov za ponavljanje postupka predviđen članom 255. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) mora se raditi o krivičnom djelu, a postojanje krivičnog djela dokazuje se pravosnažnom presudom ili se razmatra kao prethodno pitanje u parničnom postupku koji je prethodio donošenju pravosnažne presude od 22. juna 2015 godine (član 12. ZPP-a). Apelant u toku parničnog postupka koji je prethodio donošenju pravosnažne presude od 22. juna 2015 godine nije predložio izvođenje dokaza na okolnosti da je vještak učinio krivično djelo davanje lažnog iskaza, nego je samo paušalno prigovarao nalazu i mišljenju vještaka R.V., niti je dostavio dokaz da je odluka suda zasnovana na lažnom iskazu vještaka, jer se postojanje krivičnog djela dokazuje pravosnažnom presudom, pa nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka po odredbama člana 255. stav 1. tač. 4. ZPP-a. Također, nisu ispunjeni ni uslovi za ponavljanje postupka koje predviđa odredaba člana 255. st. 1. tačka 9. ZPP-a. Naime, apelant nije dokazao da bez svoje krivice nije mogao iznijeti razloge na koje se poziva u prijedlogu za ponavljanje postupka i u žalbi prije nego što je raniji postupak pravosnažno završen.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4631/20 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio