Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4622/20 (S. P., s.p. Mala hidroelektrana "Otoke I" Janjske Otoke bb Šipovo)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Komunalna taksa
  • Porez
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4622/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4622/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Slavko Piljić, s.p. Mala hidroelektrana "Otoke I" Janjske Otoke bb Šipovo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slavko Piljić, s.p. Mala hidroelektrana "Otoke I" Janjske Otoke bb Šipovo protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 025193 19 U od 28. oktobra 2020. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slavko Piljić, s.p. Mala hidroelektrana "Otoke I" Janjske Otoke bb Šipovo protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 025193 19 U od 28. oktobra 2020. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Piljić, s.p. Mala hidroelektrana "Otoke I" Janjske Otoke bb Šipovo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, kojeg zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 17. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 025193 19 U od 28. oktobra 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelantu je naloženo da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koji se odnose na zakonitost i pravilnost prijavljivanja i plaćanja poreske obaveze izvrši uplatu utvrđene poreske obaveze i pripadajućih kamata u ukupnom iznosu od 9.196,07 KM na račune javnih prihoda.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je apelant rješenjem o registraciji osnivanja preduzetnika Odjeljenja za privredu i finansije Opštine Šipovo od 21. aprila 2015. godine upisan u registar preduzetnika, tako da ima odobrenje za obavljanje samostalne djelatnosti proizvodnje električne energije, u vidu dopunskog zanimanja iz Tarifnog broja 1, oblast 35., Odluke o komunalnim taksama Opštine Šipovo. Poreska uprava, Područni centar Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) je 27. februara 2018. godine izvršila kontrolu obračuna i plaćanja poreza apelanta za period od 24. aprila 2015. do 31. januara 2018. godine, o čemu je sačinjen zapisnik koji je apelant potpisao i na koji nije uložio primjedbe. Tako je u postupku kontrole utvrđeno da apelant nije pravilno prijavio i platio poresku obavezu po osnovu komunalne takse, čija je visina utvrđena na osnovu Odluke o komunalnim taksama Opštine Šipovo, Tarifni broj 1., oblast 35. - proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom, gasom, parom i klimatizacija u iznosu od 5.000,00 KM. Zbog neblagovremenog plaćanja poreskih obaveza izvršen je obračun kamata po stopi od 0,03% (član 51. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poreskom postupku. Prvostepeni organ je rješenjem od 1. marta 2018. godine apelantu, kao poreskom obvezniku, naložio da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, koji se odnose na zakonitost i pravilnost prijavljivanja i plaćanja poreske obaveze, izvrši uplatu utvrđene poreske obaveze i pripadajućih kamata u ukupnom iznosu od 9.196,07 KM na račune javnih prihoda. Ministarstvo finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) je rješenjem od 7. juna 2019. godine odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostepenog organa. S obzirom da apelant ima registrovanu djelatnost proizvodnje električne energije, u vidu dopunskog zanimanja iz Tarifnog broja 1, oblast 35., Odluke o komunalnim taksama Opštine Šipovo, to je apelant obveznik plaćanja komunalne takse. U tom smislu su neosnovani navodi apelanta da se na apelanta ima primijeniti Tarifni broj 1., oblast 96 - ostale nepomenute preduzetničko-zanatske djelatnosti - 100,00 KM, pa time i član 5. navedene Odluke, koja propisuje da se u iznosu od 50% od utvrđene komunalne takse za isticanje firme oslobađaju zanatsko-preduzetničke djelatnosti u vanurbanom području Opštine Šipovo. Imajući u vidu da apelant za 2016. i 2017. godinu nije prijavio i platio komunalnu taksu na istaknutu firmu, na šta je obavezan u smislu člana 6. Zakona o komunalnim taksama, čija visina i način plaćanja je propisan Odlukom o komunalnim taksama, odnosno Tarifnim brojem 1, oblast 35., to je pravilno prvostepeni organ naložio apelantu plaćanje komunalne takse za dio 2016. godine i 2017. godinu s pripadajućim kamatama, na način pobliže opisan u izreci rješenja od 1. marta 2018. godine. Navedeno je u skladu sa članom 6. stav 2. Odluke o komunalnim taksama Opštine Šipovo i članom 7. stav 2. Odluke o komunalnim taksama. Osnovom navedenog, Okružni sud je odbio apelantovu tužbu radi poništenja rješenja tuženog.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je registrovan za obavljanje zanatsko preduzetničke djelatnosti, te ističe da je pravilnim tumačenjem Odluke Opštine Šipovo o komunalnim taksama na tu djelatnost trebalo primijeniti tarifni broj koji se odnosi na preduzetničku zanatsku djelatnost, za koju je utvrđen znatno niži iznos tarifne obaveze od obaveze utvrđene za privredna društva koja se bave istom djelatnosti.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glase:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a)U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

6. U pogledu navoda apelanta kojima ukazuje na povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. b)U odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, MezőtúrTiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću pitanje prava na imovinu, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4622/20 (S. P., s.p. Mala hidroelektrana… | Sudska praksa | Aktio