Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4460/19 (R.Z.A., Q.A. i Z.M.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Azil
- Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja
- Fizičko ograničenje slobode kretanja
- Strani državljanin
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Habeas corpus – postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4460/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4460/19, rješavajući apelaciju R.Z.A., Q.A. i Z.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.Z.A., Q.A. i Z.M., podnesena zbog preseljavanja apelanata u prihvatni centar za migrante na lokaciji Vučjak u Unsko-sanskom kantonu, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. R.Z.A., Q.A. i Z.M. (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant, trećeapelant ili apelanti) iz Pakistana, koje zastupa udruženje „Vaša prava“ Sarajevo podnijeli su 20. novembra 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio nadležnim organima – Gradu Bihać, Vladi Unsko-sanskog kantona i MUP-u Unsko-sanskog kantona da prestanu sa prisilnim premještajem na lokaciju Vučjaka i ograničenjem kretanja u Unsko-sanskom kantonu koje je u suprotnosti s čl. 3, 5. st. 1. i 4. i članom 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
2. Ustavni sud je dopisom od 21. novembra 2019. godine obavijestio apelante da zahtjev za donošenje privremene mjere mora u smislu člana 64. Pravila Ustavnog suda, biti podnesen kao dio apelacije izjavljene na način propisan članom 21. stav 2. Pravila kako bi ga Ustavni sud mogao razmatrati. Budući da podnesak apelanata u kojem su isključivo tražili donošenje privremene mjere nije ispunjavao navedene uvjete Ustavni sud je pozvao apelante da u određenom roku u skladu s članom 22. stav 1. Pravila otklone navedene nedostatke.
3. Apelanti su 2. decembra 2019. godine podnijeli apelaciju zbog preseljavanja i smještaja u prihvatnom centru Vučjak u Unsko-sanskom kantonu (u daljnjem tekstu: USK) u kojoj nisu zatražili donošenje privremene mjere.
4. Iz činjenica predmeta proizlazi da su apelanti državljani Pakistana.
5. Prvopelantu je Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH izdao karton tražitelja azila 18. oktobra 2018. godine, na adresi Borići BB-Đački dom Bihać. Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH trenutno je smješten u Privremenom prihvatnom centru „Bira"-Bihać. Sektor za azil je postupajući po zahtjevu punomoćnika prvoapelanta za produženje važnosti kartona tražitelja azila izdao novi karton, sa rokom važenja do 13. februara 2020. godine, koji je dostavljen Službi za poslove sa strancima, Terenski centar Bihać na dalje postupanje.
6. Drugoapelant, je u statusu stranca koji je iskazao namjeru za podnošenje zahtjeva za azil u BiH. Služba za poslove sa strancima Terenski centar Tuzla je 13. jula 2019. godine izdala potvrdu o iskazanoj namjeri podnošenja zahtjeva za azil, ali nakon toga drugoapelant nije podnosio zahtjev za azil i registraciju. Kao adresa apelanta je navedeno –Trnovo, Delijaš bb, Azilantski centar. Iako je drugoapelant prema podacima sa Potvrde o iskazanoj namjeri za podnošenje zahtjeva za azil, od 13. jula 2019. godine, upućen u Azilantski centar u Delijašu, općina Trnovo, radi prihvata i smještaja isti se nije pojavio u pomenutom centru.
7. Trećeapelant je 21. marta 2019. godine od Službe za poslove sa strancima Terenski centar Sarajevo dobio potvrdu o iskazanoj namjeri podnošenja zahtjeva za azil. Kao adresa apelanta je navedena –Ušivak, Hadžići. Budući da trećeapelant nije u roku od 14 dana na koji je izdata Potvrda o iskazanoj namjeri za podnošenje zahtjeva za azil, podnio zahtjev Ministarstvo je, primjenom odredbe člana 35. stav (2) Zakona o azilu, obavijestilo Službu za poslove sa strancima o nerealizovanoj iskazanoj namjeri navedenog apelanta, aktom od 9. augusta 2019. godine, radi preduzimanja aktivnosti iz okvira njihove nadležnosti.
8. Nadalje iz dokumenata u spisu predmeta proizlazi da je Gradsko vijeće grada Bihaća 8. maja 2019. godine donijelo Zaključak o davanju saglasnosti za privremeni smještaj migranata sa područja grada Bihaća u naselje Vučjak („Službeni glasnik grada Bihaća“ broj 5/19). Tačkom V Zaključka Gradsko vijeće je zadužilo MUP – USK da poduzme mjere i radnje kako bi se migranti sa ulaznih tačaka u grad Bihać direktno odvozili do nove lokacije za privremeni smještaj migranata na Vučjaku Apelacioni navodi
9. Apelanti smatraju da su im povrijeđena prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. i 4. Evropske konvencije i člana 13. Evropske konvencije. Istakli su da je grad Bihać dao saglasnost za izgradnju prihvatnog centra za smještaj migranata na području USK na lokalitetu Vučjak, koji se nalazi osam kilometara od gradske zone. Vlada USK je donijela zaključak kojim se zbog pogoršane sigurnosne i zdravstveno-epidemiološke situacije zbog sve većeg priliva migranata, zadužuje MUP i Uprava policije da utvrde kućni red za migrante smještene u prihvatnim centrima na području USK. Apelanti su istakli da u predmetnom slučaju postupajući organi nisu donijeli pojedinačne odluke protiv kojih bi apelanti imali mogućnost korištenja pravnih lijekova. Apelanti navode da su u nekoliko navrata prisilno odvođeni iz grada Bihaća na područje Vučjaka, međutim da su se zbog uslova smještaja ponovo vraćali u grad Bihać. Istakli su da su dolaskom u prihvatni centar Vučjak bili izloženi nehumanim uvjetima boravka.
10. Apelanti su se pozvali na izvještaj agencija Ujedinjenih naroda (UN) u BiH od 16. juna 2019. godine koje su objavile zajedničku izjavu o premještaju migranata i izbjeglica na lokaciju Vučjak.
11. U zajedničkoj izjavi za medije „UN tim u BiH: Zajednička izjava o relokaciji migranata i izbjeglica na lokaciju u okolini Bihaća“ od 16. juna 2019. godine (https://bih.iom.int/pbn/un-country-team-bih-joint-statement-relocation-migrants-and-refugees-location-near-bihać) je navedeno:
12. „Danas su vlasti Unsko-Sanskog kantona počele preseljavanje migranata i izbjeglica koji su bili smješteni u privatnom smještaju u Bihaću na novu lokaciju „Vučjak“ koju je identificiralo Gradsko vijeće grada Bihaća. UN izražava ozbiljnu zabrinutost zbog navedene odluke, jer smo čvrsto uvjereni da navedena lokacija uopće nije adekvatna za smještaj ljudi. Pozivamo vlasti da odmah prekinu proces preseljavanja dok se ne iznađe neka pogodnija lokacija. UN podstiče vlasti da dozvole migrantima i izbjeglicama koji su već preseljeni u „Vučjak“ da se vrate. “Vučjak” predstavlja zdravstveni i sigurnosni rizik i trenutno nije opremljen za smještaj migranata i izbjeglica u skladu sa međunarodnim standardima. Ovo mjesto je preblizu miniranim dijelovima terena. Postoji i velika opasnost od požara i eksplozije zbog mogućeg postojanja metana pod zemljom, jer je ta lokacija prije bila u funkciji odlagališta. Osim u slučaju da vlasti procijene i uklone dva iznesena rizika, lokacija nije pogodna za život ljudi. Uz to, na lokaciji ne postoje sanitarni čvorovi i nema pristupa tekućoj vodi ni struji. Pod ovim okolnostima, preseljavanje migranata i izbjeglica na navedenu lokaciju nije prihvatljivo.
13. UN je svjestan stalno rastućeg broja migranata i izbjeglica koji duži period ostaju na teritoriji Unsko-Sanskog kantona. Taj broj sada uveliko prevazilazi kapacitet četiri zvanična centra za smještaj migranata koji su uspostavljeni u Unsko-Sanskom kantonu. UN i njegovi partneri su aktivno prisutni na terenu da pomognu vlastima pri rješavanju kompleksnih humanitarnih, zaštitnih i sigurnosnih izazova koje predstavlja ova situacija.
14. UN shvata zabrinutost lokalne populacije i vlasti Unsko-Sanskog kantona u vezi sa migrantima i izbjeglicama koji žive izvan četiri zvanična centra za prijem migranata u kantonu, posebno onih koji žive na javnim mjestima ili u praznim kućama, kao i potrebu za dodatnim prostorom za njihov smještaj. UN naglašava, međutim, da takve mjere trebaju biti preduzete sa punim poštovanjem prava migranata i izbjeglica prema međunarodnom i nacionalnom pravu, uključujući i humanitarne standarde predviđene za takav smještaj. UN prepoznaje i priznaje prošle i tekuće napore vlasti Unsko-Sanskog kantona na rješavanju izazova nastalih zbog povećanog broja migranata i izbjeglica koji su u tranzitu ili ostaju u kantonu. Isto tako prepoznaje da Unsko-Sanski kanton snosi najveći dio tereta zbog ove stalno iznova korištene „Balkanske rute“. Zato UN poziva vlasti na svim nadležnim nivoima da preduzmu hitne radnje kako bi pomogli Unsko- Sanskom kantonu u rješavanju trenutne situacije sa migrantima i izbjeglicama, uključujući i uspostavljanje smještajnih centara za migrante i izbjeglice na drugim mjestima unutar države.
15. U skadu sa navedenim standardima, UN će nastaviti podržavati BiH, tražiti podršku donatora i raditi skupa sa lokalnim vlastima da bi što uspješnije radili na rješavanju situacije sa migrantima i izbjeglicama u Bosni i Hercegovini.“
Relevantni propisi
16. U Zakonu o strancima („Službeni glasnik BiH“, broj 88/15) relevantne odredbe glase: Član 8. stav 1.
(Sloboda kretanja) (1) Stranac može ulaziti u BiH i boraviti na njenoj teritoriji s važećom putnom ispravom u koju je unesena viza ili dozvola boravka, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana nije drugačije propisano.
Ulazak, boravak, kretanje i izlazak stranaca mogu biti ograničeni pod uslovima propisanim ovim ili drugim zakonom.
Član 13. stav 1.
(1) Za vrijeme boravka na teritoriji BiH, stranac mora uz sebe imati putnu ispravu s kojom je ušao u BiH ili drugi identifikacioni dokument, odnosno odgovarajuću potvrdu izdatu u BiH s ciljem dokazivanja ili potvrde identiteta i zakonitosti ulaska i boravka u BiH. Stranac je dužan identifikacioni dokument ili potvrdu izdatu u BiH dati na uvid, na zahtjev ovlaštenog lica Službe, policije ili drugog nadležnog organa kada je drugi nadležni organ za to zakonom ovlašten.
17. U Zakonu o azilu („Službeni glasnik BiH“, br. 11/16 i 16/16) relevantne odredbe glase: Član 34.
Smještaj u centar (1) Centar za prihvat i smještaj tražitelja azila, osnovan u okviru Ministarstva, predstavlja specijaliziranu ustanovu namijenjenu za prihvat i smještaj tražitelja azila u BiH.
(2) Stranac koji je iskazao namjeru za podnošenje zahtjeva za azil ima pravo na smještaj u centar iz stava (1) ovog člana. Izuzetno, u vanrednim okolnostima povećanog broja zahtjeva za azil, prihvat i smještaj tražitelja azila može se osigurati u privatnim kućama, stanovima, hotelima ili drugim prostorijama prilagođenim za tu namjenu.
Član 35. stav 2.
Podnošenje zahtjeva za azil (2) Izuzetno, ako stranac bez opravdanih razloga ne podnese zahtjev za azil, u roku određenom potvrdom, smatrat će se da je odustao od iskazane namjere o čemu će Ministarstvo obavijestiti Službu. U daljnjim postupcima na njega se primjenjuje zakon kojim se regulira oblast kretanja i boravka stranaca.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
19. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Ustavni sud zapaža da su apelanti iskazali namjeru za podnošenje zahtjeva za azil, odnosno da je prvoapelant zatražio azil, te da su im shodno njihovim pravima iz člana 34. Zakona o azilu, tom prilikom nadležni organi Ministarstva sigurnosti BiH odredili prihvatne centre za smještaj. Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz dokumentacije spisa proizlazi da apelanti nisu poduzimali daljnje procesne radnje u cilju dobivanja azilantskog statusa, niti su koristili određeni smještaj za migrante. Također, Ustavni sud zapaža da su apelanti nakon što su premješteni iz grada Bihaća u privremeni prihvatni centar Vučjak, napuštali taj centar i ponovo se vraćali u grad Bihać. U odnosu na navode apelanata da su prinudno odvođeni od strane policije u prihvatni centar Vučjak iako su zatražili azil odnosno iskazali namjeru za podnošenje zahtjeva za azil i imali slobodu kretanja, Ustavni sud zapaža da prema stanju spisa apelanti nisu podnijeli bilo kakve prijave Upravi policije USK u kojim bi se žalili zbog prinudnog odvođenja i eventualne upotrebe sile. Privremeni prihvatni centar Vučjak je početkom decembra 2019. godine od strane vlasti USK zatvoren i rasformiran a migranti izmješteni na druge lokacije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelanti nisu podnijeli dokaze da je u u okolnostima konkretnog slučaja došlo do povrede njihovih prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. i 4. Evropske konvencije i člana 13. Evropske konvencije.
21. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. i 4. Evropske konvencije i člana 13. Evropske konvencije člana koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju navedenih prava očigledno (prima facie) neosnovani.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević