Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4448/19 (H. P.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4448/19
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 4448/19, rješavajući apelaciju Huseina Plančića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Husein Plančić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 404157 14 I.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Huseinu Plančiću isplati iznos od 700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 65 0 I 404157 14 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Husein Plančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 404157 14 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatražen je odgovor na apelaciju 17. decembra 2019. godine, od Općinskog suda 18. decembra 2019. godine, a od Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vlada) 5. oktobra 2020. godine.
3. Općinski i Kantonalni sud su dostavili odgovor na apelaciju 23. decembra 2019. godine, a Vlada 16. oktobra 2020. godine.
4. Ustavni sud je 23. decembra 2020. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 6. januara 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije BiH na osnovu izvršne isprave – Rješenja JU „Centar za socijalni rad“ Tešanj broj 06-35-2919-R2/06 od 29. novembra 2011. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim transakcionim računima detaljno navedenim u prijedlogu za izvršenje.
7. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 404157 14 I od 17. januara 2014. godine. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je 23. januara 2014. godine izjavio prigovor, te je Općinski sud 24. marta 2014. godine apelantu dostavio prigovor na odgovor. Apelant je odgovor na prigovor Općinskom sudu dostavio 31. marta 2014. godine. Općinski sud je rješenjem od 2. oktobra 2014. godine izvršenikov prigovor usvojio, izvršni postupak obustavio i rješenje o izvršenju od 17. januara 2014. godine stavio van snage. Apelant je 13. oktobra 2014. godine protiv rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor podnio žalbu.
8. Odlučujući u drugom stepenu, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 404157 14 I Gži od 15. septembra 2020. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje je preinačeno tako što je izvršenikov prigovor djelimično usvojen, rješenje o izvršenju Općinskog suda od 17. januara 2014. godine stavljeno van snage u dijelu izvršenja na novčanim sredstvima preko određenog novčanog iznosa detaljno navedenog u izreci, dok je u preostalom dijelu izvršenikov prigovor odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju održano na snazi.
9. Nadalje proizlazi da rješenje o izvršenju Općinskog suda od 17. januara 2014. godine, koje je preinačeno rješenjem Kantonalnog suda od 15. septembra 2020. godine, nije dostavljeno banci na provođenje, te da je postupak u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da mu je zbog dužine njegovog trajanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant ističe da su predmet izvršenja potraživanja koja su mu priznata po osnovu socijalne zaštite. Izvršnom ispravom priznato mu je pravo novčane naknade po osnovu invalidnosti, dodatka za njegu i pomoć od druge osobe, te na ime ortopedskog dodatka, koje izvršenik nije isplaćivao u skladu s izvršnom ispravom, već je nezakonito i neosnovano od dana priznanja prava zaključno sa junom 2012. godine tu naknadu isplaćivao u umanjenim iznosima.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da nije povrijedio apelantova prava na koja se poziva u apelaciji.
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da se ne može prihvatiti apelantovo pozivanje na povredu prava na pravično suđenje jer taj sud raspolaže velikim brojem predmeta koji se rješavaju prema starosti inicijalnog akta, odnosno Planu rješavanja starih predmeta, te da apelantov predmet do davanja odgovora na apelaciju nije obuhvaćen Planom.
13. U odgovoru na apelaciju Vlada je istakla da Ministarstvo nije od poslovne banke zaprimilo rješenje o izvršenju Općinskog suda od 17. januara 2014. godine. S ciljem izvršenja navedenog rješenja Ministarstvo je kontaktiralo poslovnu Union banku d.d. Sarajevo, te je utvrđeno da banka od suda nikada nije zaprimila navedeno rješenje o izvršenju. Vlada smatra da nije povrijedila apelantova prava na koja se poziva u apelaciji.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]
22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. g.).
24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 6. januara 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke, dakle period koji traje približno sedam godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.
27. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja jer pokušava da realizira potraživanja utvrđena izvršnom ispravom nadležnog Centra za socijalni rad.
28. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio u razumnom roku, 10 dana nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje. Međutim, Ustavni sud zapaža da u nastavku postupka Općinski sud nije postupao s adekvatnom ažurnošću, niti je u odgovoru na apelaciju ponudio opravdanje za periode neaktivnosti. U odnosu na navedeno, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud o izvršenikovom prigovoru na rješenje o izvršenju odlučio približno sedam mjeseci nakon što je apelant dostavio odgovor na prigovor, te četiri mjeseca nakon što je drugostepeni sud odlučio o apelantovoj žalbi protiv rješenja o obustavi izvršenja, to rješenje još uvijek nije dostavio banci na provođenje, što nije u skladu sa članom 5. Zakona o izvršnom postupku i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno i efikasno postupanje bez nepotrebnog odugovlačenja. Nadalje, analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor podnio žalbu 13. oktobra 2014. godine, po kojoj je Kantonalni sud donio odluku 15. septembra 2020. godine. Dakle, apelant je u predmetnom postupku, koji je po zakonu hitan i od naročitog značaja za apelanta, na odlučenje po žalbi čekao približno šest godina. Kao opravdanje tako dugog žalbenog postupka Kantonalni sud je ukazao da ima veliki broj predmeta koji se rješavaju prema starosti inicijalnog akta i u skladu sa Planom rješavanja predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, da preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne oslobađa redovni sud obaveze da u izvršnom postupku postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
29. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je neblagovremeno procesuiranje apelantove žalbe u odlučujućoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka u kojem apelant približno sedam godina nakon njegovog pokretanja nije realizirao svoja potraživanja utvrđena izvršnom ispravom upravnog organa, što predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu Huseinu Plančiću treba isplatiti iznos od 700,00 KM.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je odlučivanje po apelantovoj žalbi trajalo približno šest godina, što u konkretnom slučaju u postupku koji je po zakonu hitne prirode i traje približno sedam godina predstavlja postupanje koje je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.
36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević