Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4223/20 (A. D.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4223/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 4223/20, rješavajući apelaciju Abdulaha Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju je podnio Abdulah Dedić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu po apelantovoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 780479 19 I od 27. maja 2020. godine, odnosno po apelantovoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 836541 20 Mo 2 od 22. oktobra 2020. godine.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adbulah Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Ismet Burović, advokat iz Ilidže, podnio je 26. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po apelantovoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 780479 19 I od 27. maja 2020. godine, odnosno Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 836541 20 Mo 2 od 22. oktobra 2020. godine.

2. Apelant je 10. decembra 2020. godine zatražio privremenu mjeru kojom bi „Ustavni sud obavezao Službu socijalne zaštite Novo Sarajevo, a po potrebi i Općinski sud, da omogući uvjete da mldb. S.D. posjećuje apelanta i svog brata za vrijeme njihovog boravka u Zenici za vrijeme nadolazećih novogodišnjih praznika i u januaru 2021. godine tako što će Služba socijalne zaštite najprije upozoriti majku M. D. da je dužna prestati da otuđuje mldb. S.D. od oca-apelanta i brata, da takvo bezrazložno otuđenje maloljetnog S.D. od oca-apelanta i brata podrazumijeva emocionalno zlostavljanje od majke, odnosno da je dužna stvoriti uvjete da maloljetni sin posjećuje apelanta i njegovog brata. Ukoliko bude potrebno, navedeno je da će Služba socijalne zaštite relaksirati mldb. S.D. kako bi slobodno izrazio svoju volju, i to na način da svoje želje napiše vlastoručno u pogledu posjećivanja oca-apelanta i brata u navedenom periodu, a ako se mldb. S.D. izričito bude protivio, da vlastoručno napiše razloge protivljenja“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda, JU Kantonalni centar za socijalni rad - Služba socijalne zaštite Općine Stari Grad Sarajevo, JU Kantonalni centar za socijalni rad - Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo i Damira Koldže, advokata iz Sarajeva, koji je u predmetnom postupku zastupao M.D., u periodu od 31. novembra do 17. decembra 2020. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

4. Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 7. decembra 2020. do 5. januara 2021. godine.

5. Damir Koldžo, advokat iz Sarajeva, u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant i M.D. su tokom 1997. godine zasnovali bračnu zajednicu tokom koje su dobili troje djece. Od aprila 2009. godine bračni drugovi ne žive zajedno. Najstariji sin A.D. živi sa apelantom u Londonu, dok maloljetni S.D. i E.D. žive sa majkom u Sarajevu.

8. Apelant je 16. aprila 2012. godine podnio Općinskom sudu tužbu za razvod braka.

9. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 248575 16 P 2 od 30. oktobra 2015. godine kojom je, između ostalog, razveo brak apelanta i njegove supruge, određujući da se djeca parničnih stranaka, i to mldb. E.D. i S.D. povjeravaju na odgoj i čuvanje majci i zakonskoj zastupnici, a mldb. A.D. povjerava se na odgoj i čuvanje ocu-apelantu. Istom presudom je određeno da će se lični odnosi i neposredni kontakti između roditelja i maloljetne djece ostvarivati na način da će mldb. djeca E.D. i S.D. ostvarivati lične odnose i neposredne kontakte sa apelantom i bratom svaki put kada oni posjete Bosnu i Hercegovinu, dok u njoj budu boravili, a najmanje tri puta godišnje, i to u vrijeme trajanja ljetnog školskog raspusta djece u trajanju od 15 dana, zimskog školskog raspusta u trajanju od 10 dana i u toku trajanja proljetnog raspusta mldb. A.D. koji egzistira u školskom sistemu Velike Britanije, u trajanju od sedam dana, i to tako što će pola vremena koje otac i mldb. A.D. provedu u Bosni i Hercegovini sve troje djece boraviti kod apelanta u Zenici, a pola vremena sa majkom u Sarajevu.

10. Kantonalni sud je, rješavajući po apelantovoj žalbi podnesenoj protiv navedene presude, Rješenjem broj 65 0 P 248575 16 Gž 2 od 1. februara 2017. godine žalbu uvažio, djelimično ukinuo prvostepenu presudu, i to u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje kontakata između mldb. djece i roditelja sa kojim mldb. dijete ne živi i u dijelu koji se odnosi na izdržavanje, te je predmet vratio na ponovno postupanje u navedenom dijelu od faze glavne rasprave.

11. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 248575 17 P 3 od 28. septembra 2018. godine kojom je, između ostalog, usvojio apelantov tužbeni zahtjev i protivtužbeni zahtjev majke koji se odnosi na način i uvjete ostvarivanja kontakata apelanta sa mldb. sinom S.D. na način da je obavezana majka da omogući apelantu održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata sa mldb. S.D., i to svaki put kada apelant dođe iz inozemstva u Sarajevo i to onoliko dana koliko boravi u Sarajevu i Zenici, kao i da mldb. S.D. sa apelantom boravi vremenski period u trajanju od 20 dana za vrijeme ljetnog raspusta, zatim, vremenski period u trajanju od 15 dana za vrijeme trajanja zimskog raspusta, zatim, u vrijeme rođendana, vjerskih i državnih praznika onoliko dana dok apelant boravi u Bosni i Hercegovini i uz apelantovu obavezu da prethodno najavi majci preuzimanje mldb. S.D. ispred stana u kojem stanuje u Sarajevu i da ga vrati nakon ostvarenog kontakta na navedenu adresu.

12. Apelant je naveo da E.D. nije obuhvaćen navedenom presudom, jer je u maju 2018. godine postao punoljetan.

13. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 P 248575 18 Gž 3 od 2. aprila 2019. godine kojom je, između ostalog, žalbu djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke po protivtužbenom zahtjevu za izdržavanje mldb. S.D. i E.D., dok je u ostalom dijelu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

14. Apelant je 20. augusta 2019. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave-pravomoćne presude Općinskog suda od 28. septembra 2018. godine.

15. Apelant je 19. septembra 2019. godine uredio podneseni prijedlog.

16. Općinski sud je 11. oktobra 2019. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 780479 19 I protiv kojeg je izvršenica 30. oktobra 2019. godine uložila prigovor. Apelant je 8. novembra 2019. godine dostavio Općinskom sudu odgovor na prigovor.

17. Općinski sud je 14. novembra 2019. godine donio Rješenje broj 65 0 I 780479 19 I kojim je odbio prigovor izvršenice i zaključak kojim je naložio izvršenici da, radi provođenja predmetnog rješenja o izvršenju, omogući kontakt mldb. S.D. sa apelantom na način kako je to rješenjem određeno uz upozorenje na odredbu člana 366. stav 1. Porodičnog zakona u vezi sa članom 369. istog zakona kojom odredbom je propisano da će sud, nakon što ocijeni sve okolnosti slučaja, odrediti izvršenje oduzimanjem djeteta radi kontakta ili izricanjem i provođenjem novčanih ili zatvorskih kazni protiv osobe koja, protivno nalogu suda, odbija da postupa ili da preduzima radnje s ciljem skrivanja djeteta, ili da onemogućava provođenje odluke, te odredbu člana 17. Zakona o izvršnom postupku FBiH kojim je predviđena novčana kazna kao sredstvo izvršenja u iznosu od 100,00 do 5.000,00 KM, te je naložio Službi sudskih izvršitelja provođenje predmetnog rješenja o izvršenju i ovog zaključka na način što će sudski izvršitelj odmah po prijemu ovog zaključka stupiti u kontakt sa Centrom za socijalni rad - Službom socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo, čije je prisustvo radi osiguranja stručne podrške pri provođenju izvršenja obavezno, i to za 22. novembar 2019. godine.

18. Rješenje o izvršenju je provedeno i mldb. S.D. je boravio kod oca-apelanta u periodu od 22. novembra do 1. decembra 2019. godine.

19. Apelant je naveo da je 21. i 23. aprila 2020. godine podnio nove prijedloge za donošenje novog zaključka o provođenju izvršenja za 24. april 2020. godine, odnosno za 8. maj 2020. godine na adresi izvršenice.

20. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 780479 19 I od 27. maja 2020. godine kojim je, između ostalog, odbio apelantove prijedloge od 22. i 24. aprila 2020. godine. Istim rješenjem Općinski sud je obustavio izvršni postupak. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je predmetno rješenje o izvršenju provedeno 22. novembra 2019. godine i da je dijete boravilo kod apelanta od 22. novembra do 1. decembra 2019. godine. Nadalje je navedeno da je zaključak o okončanju postupka donesen 13. januara 2020. godine. Ističe da su apelantovi prijedlozi od 22. i 24. aprila 2020. godine za ostvarivanje neposrednog kontakta sa mldb. djetetom odbijeni zbog toga što je Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo 20. maja 2020. godine obavijestila sud da je predstavnik ove službe dva puta prisustvovao ostvarivanju kontakta mldb. sina i njegovog oca, apelanta, te da je oba puta kontakt realiziran sa velikim naporima, a da je posljednji kontakt dječaka i apelanta bio vrlo konfliktan. S tim u vezi je, dalje, navedeno da su predstavnici stručnog tima ove službe izvršili opservaciju dječaka zbog pokrenutog sudskog postupka za izmjenu odluke o načinu kontaktiranja sa apelantom, te da su 13. maja 2020. godine saslušali dječaka čiju izjavu su dostavili sudu a iz koje proizlazi da je djetetu potrebna stručna pomoć nakon posljednjeg kontakta sa apelantom koji je, po njegovim riječima, stvorio jaku traumu za njega, te da trenutno ni na kakav način nije spreman na kontakt sa apelantom, kao i da je dječak prihvatio tretman za psihološku pomoć po preporuci psihologa i pedagoga Službe socijalne zaštite. S tim u vezi, dalje je navedeno da je obavljen razgovor sa oba roditelja, te da je predočeno psihičko stanje dječaka i da po preporuci Službe dijete posjećuje psihologa svaki dan od 18. do 22. maja 2020. godine nakon čega će majka Službi dostaviti nalaz psihologa. U vezi s tim, dalje je navedeno da su se oba roditelja saglasila da se obavi sudsko vještačenje dječaka s obzirom na to da se nalazi u kriznom razvojnom periodu, te, između ostalog, u vezi sa odbijanjem da kontaktira sa apelantom. Stručni tim Službe je predložio sudu da se podrži mišljenje djeteta, a da će se nakon psiho-socijalnog tretmana djeteta i vještačenja roditelja i djeteta u postupku izmjene odluke o održavanju kontakata sa apelantom definirati psihičko stanje djeteta i dati konačno mišljenje o kontaktiranju. Općinski sud je naveo da je svoju odluku donio imajući u vidu mišljenje stručnog tima Službe socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo, kao i obavezu suda da u postupku štiti dijete u najvećoj mogućoj mjeri, te shodno čl. 3. i 12. Konvencije o pravima djeteta (1989).

21. Protiv navedenog rješenja apelant je 5. juna 2020. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu.

22. Kantonalni sud je 15. jula 2020. godine zaprimio spis na nadležno postupanje.

23. Općinski sud je 24. jula 2020. godine donio Rješenje broj 65 0 P 836541 20 Mo kojim je odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja kojim je traženo da se zakonskoj zastupnici mldb. S.D. naloži da omogući kontakt i boravak mldb. S.D. sa njegovim ocem - apelantom u Zenici od 30. jula do 2. augusta 2020. godine.

24. Općinski sud je 19. oktobra 2020. godine odbio apelantov zahtjev za izuzeće sudije od daljnjeg rada u predmetu broj 65 0 P 8365412 20 Mo 2.

25. Odlučujući o apelantovom prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P 836541 20 Mo 2 od 22. oktobra 2020. godine kojim je odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja kojim je tražio da se majci-zakonskoj zastupnici mldb. S.D. naloži da omogući kontakt i boravak mldb. S.D. sa ocem-apelantom.

26. Apelant je 30. oktobra 2020. godine protiv navedenog rješenja podnio žalbu o kojoj još nije odlučeno.

27. Prema stanju u spisu, postupak je u toku po apelantovim žalbama.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

28. Apelant ukazuje na kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je postupak određivanja dinamike kontakata djece sa roditeljima započeo tužbom koju je apelant podnio 16. aprila 2012. godine, te da, uprkos pravosnažnoj i izvršnoj presudi kojom su određeni kontakti s maloljetnim sinom, predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, jer Kantonalni sud još uvijek nije odlučio o njegovoj žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 780479 19 I od 27. maja 2020. godine, niti o žalbi na Rješenje Općinskog suda broj 65 0 P 836541 20 Mo 2 od 22. oktobra 2020. godine.

29. Apelant je naveo da je 30. oktobra 2019. godine podnio Tužilaštvu Kantona Sarajevo krivičnu prijavu protiv izvršenice zbog neizvršavanja pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda od 28. septembra 2018. godine i zbog nepostupanja po predmetnom rješenju o izvršenju. Ističe da je tokom 2019. godine (9. septembra, 10. i 25. oktobra 2019. godine) najavljivao izvršenici i socijalnoj radnici dolazak po mldb. sina S.D., ali da do toga nije došlo. Ističe da je 13. oktobra 2020. godine podnio prijavu VSTV protiv sudije Milenka Boškovića zbog, između ostalog, propuštanja da hitno postupi u predmetu mjere osiguranja koja traje punih sedam mjeseci. Nadalje, navodi da je 22. novembra 2019. godine mldb. S.D. u prisustvu predstavnika JU Centar za socijalni rad Sarajevo i sudskih izvršitelja predat apelantu, te da od tog dana pa sve do 25. februara 2020. godine dijete ima ugodne susrete i druženje sa apelantom. Ukazuje da je u martu 2020. godine preuzeo mldb. S.D. od majke, što je, kako navodi, ranije najavio izvršenici, ali da je istog dana izvršenica poslala e-mail apelantu u kojem navodi da apelant njihovog sina zadržava protiv njegove volje.

30. Ističe da izvršenica, Općinski sud i Služba socijalne zaštite Novo Sarajevo neopravdano ometaju apelanta da ostvari pravo na kontakte i druženje sa maloljetnim sinom uprkos pravosnažnoj presudi Općinskog suda.

b)Odgovori na apelaciju

31. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da u konkretnom slučaju pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva, te da postupa u skladu sa odredbama ZPP, kao i Evropske konvancije na zakonit način.

32. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je apelant svoje prijedloge od 22. i 24. aprila 2020. godine za ostvarivanje neposrednih kontakata sa djetetom podnio u vrijeme proglašenja stanja prirodne nesreće u FBiH. Navodi da u predmetnom sudskom izvršnom postupku nisu prekršena apelantova prava na način kako se apelacijom navodi. Ističe da je u svemu postupao u skladu sa važećim propisima i uz poštivanje rokova propisanih zakonom.

33. JU Kantonalni centar za socijalni rad - Služba socijalne zaštite Općine Stari Grad je u odgovoru na apelaciju navela da je Općinski sud 19. juna 2012. godine zatražio od te službe da u postupku razvoda braka bračnih partnera dostavi stručno mišljenje u vezi sa uređenjem roditeljskog staranja nad mldb. djecom A.D., E.D. i S.D. Navedeno je da je, zbog kompleksnosti porodičnih odnosa i dužine trajanja sudskog postupka, sudu dostavljano više stručnih mišljenja, informacija, nalaza i drugo. Ukazuje da je Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 248575 16 P 2 od 30. oktobra 2015. godine brak između supružnika Dedić razveden, te da je uređeno roditeljsko staranje nad maloljetnom djecom. Ukazuje da je na navedenu presudu uložena žalba u dijelu koji se odnosi na kontaktiranje roditelja i djece i visinu izdržavanja, te da je Općinski sud, rješavajući o žalbi, donio Presudu broj 65 0 P 248575 17 P3 od 28. septembra 2018. godine kojom je precizirano roditeljsko staranje nad djecom, te da su na tu presudu roditelji uložili žalbu. Ukazuje da ne raspolaže podacima o ishodu žalbe, te da se nakon donošenja presude od 28. septembra 2018. godine supružnici Dedić nisu obraćali toj službi, već da su stupili u kontakt sa mjesno nadležnom Službom socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo, koja je, prema njihovom mišljenju, aktivno uključena u postupak.

34. JU Kantonalni centar za socijalni rad - Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo je u odgovoru na apelaciju navela da je po nalogu suda učestvovala u izvršenju presude u dijelu koji se odnosi na kontakte apelanta sa sinom, mldb. S.D., te da su izvršni postupci bili veoma mučni i dugotrajni o čemu su izvijestili i sud u postupku izvršenja Rješenja broj 65 0 I 780479 19 I. Navodi da, također, učestvuje u sudskom postupku izmjene odluke o bitnim sadržajima roditeljskog staranja i po nalogu suda u okviru svojih nadležnosti provodi određene radnje i prikuplja informacije kako bi mišljenje bilo bazirano na sveobuhvatnoj procjeni članova stručnog tima. Zbog vrlo složene porodične situacije i stanja mldb. djeteta, navodi da će dati konačno mišljenje u ovom postupku nakon što sudski vještaci, neuropsihijatar i psiholog, obave vještačenje djeteta i roditelja. Ukazuje da je po nalogu suda održavan kontakt djeteta sa ocem u vremenu od 1. do 5. juna 2020. godine u Službi u prisustvu pedagoga i psihologa. Ističe da je na sudskom ročištu u predmetu broj 65 P 836541 20 Mo apelant pokrenuo mjeru osiguranja, i to da majka djeteta osigura kontakt mldb. djetata sa apelantom od 30. jula do 2. augusta 2020. godine. Ukazuje da je mldb. S.D. bio kategoričan i da je dao izjavu da ne želi da provede navedeno vrijeme - bajramske praznike sa ocem. Zaključuje da je, zbog narušenih roditeljskih odnosa i međusobne komunikacije (problema u kontaktima i komunikaciji između apelanta i djece, jer je sin E.D. nakon što je napunio 18 godina prestao da kontaktira sa apelantom), Služba u svakom kontaktu (usmenom i pismenom) predlagala roditeljima mldb. S.D. da se obrate JU Porodično savjetovalište radi prevazilaženja nastale situacije i razvijanja roditeljskih kompetencija.

V.Relevantni propisi

35. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03,52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

36. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/05, 41/05 –ispravka i 31/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 268.

Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.

U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.

U postupku iz stava 1. ovog člana, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta.

VI.Dopustivost

37. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

39. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

41. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

42. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. U tom pogledu osnovno pravilo je postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

43. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

44. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

45. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 20. augusta 2019. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od oko jedne godine i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

46. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku, jer je u pitanju povjeravanje djeteta apelantu radi redovnog održavanja kontakata, u koji su uključeni i organi socijalne zaštite. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant nije doprinio razmatranoj dužini trajanja postupka, koji za njega ima veći značaj, jer nastoji da ishodi izvršenje sudske odluke kojom je određeno njegovo pravo na održavanje kontakata sa svojim maloljetnim djetetom.

47. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud po apelantovom prijedlogu, odnosno uređenom prijedlogu za izvršenje od 19. septembra 2019. godine odlučio u periodu od oko dvadeset dana (11. oktobra 2019. godine), što se može smatrati relativno razumnim rokom. U daljem toku postupka Ustavni sud zapaža da je protiv predmetnog rješenja o izvršenju izvršenica 30. oktobra 2019. godine uložila prigovor o kojem je Općinski sud odlučio u vrlo kratkom roku (šest dana), te da je u nastavku postupka u primjerenom roku predmetno izvršenje provedeno, odnosno apelant je ostvario kontakt s mldb. S.D. U nastavku postupka apelant je 22. i 24. aprila podnio nove prijedloge za izvršenje o određivanju daljnih kontakata s mldb. S.D., kako je to određeno u izvršnom naslovu, o kojim je Općinski sud odlučio nakon više od mjesec dana, što u postupku koji je po zakonu hitan i od naročitog značaja za apelanta nije primjerena ažurnost. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navedenu dužinu trajanja postupka pravda proglašenjem stanja prirodne nesreće u FBiH. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je navedena okolnost u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali da ta okolnost sama po sebi ne oslobađa sud obaveze da u konkretnom slučaju postupa bez nepotrebnog odgađanja. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko mjesec dana da predmet po apelantovoj žalbi dostavi Kantonalnom sudu na nadležno postupanje, što, također, predstavlja neadekvatnu ažurnost u okolnostima konkretnog slučaja. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom od 15. jula 2020. godine po apelantovoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 780479 19 I od 27. maja 2020. godine, odnosno od 30. oktobra 2020. godine po apelantovoj žalbi na rješenje od 22. oktobra kojim je odbijen apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakvo opravdanje za neodlučivanje o navedenim žalbama u vremenu od pola godine, odnosno dva i po mjeseca, što, svakako, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno i efikasno postupanje, bez nepotrebnog odgađanja. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud zapaža da, iako je nesporno da je tokom izvršnog postupka Općinski sud preduzimao određene procesne radnje, kao i da su u toku postupka pred tim sudom postojale objektivne okolnosti koje su doprinosile njegovoj složenosti i dužini (imajući u vidu da je JU Kantonalni centar za socijalni rad - Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo učestvovala u izvršenju presude u dijelu koji se odnosi na kontakte apelanta sa sinom, mldb. S.D. o čemu je izvještavala Općinski sud, kao i da je tokom postupka došlo do proglašenja stanja prirodne nesreće u FBiH), dužina postupka ostvarivanja kontakata sa djetetom od oko jedne godine i pet mjeseci u postupku koji je po zakonu hitan i koji je od većeg značaja za apelanta ne zadovoljava standard „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

48. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji je po zakonu hitan i koji ima naročiti značaj za apelanta, jer je u pitanju ostvarivanje kontakata s njegovim maloljetnim djetetom. Ostali navodi

49. Također, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na navedeno pravo. VIII.Zaključak

50. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu činjenicu da u postupku koji se smatra hitnim i koji je od naročitog značaja za apelanta redovni sudovi nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupali ekonomično i bez nepotrebnog odgađanja, zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku.

51. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4223/20 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio