Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-260/20 (E. K.)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-260/20

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 260/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Elma Kovač, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Elma Kovač.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 435878 14 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Elmi Kovač isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Elma Kovač (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Breze, koju zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 20. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 435878 14 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 7. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. decembra 2020. godine.

4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. decembra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 15. maja 2014. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave Rješenja Javne ustanove Centar za socijalni rad Breza broj 01-35-30-R/06 od 25. septembra 2009. godine radi namirenja novčane tražbine na ime duga u iznosu od 1.330,89 KM, te troškova predmetnog postupka u iznosu od 386,10 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.

7. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 435878 14 I od 22. maja 2014. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

8. Izvršenik je 29. maja 2014. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.

9. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 435878 14 I od 18. maja 2015. godine usvojio prigovor izvršenika, rješenje o izvršenju od 22. maja 2014. godine stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i obustavio predmetni izvršni postupak.

10. Apelantica je protiv rješenja Općinskog suda od 18. maja 2015. godine izjavila žalbu.

11. Općinski sud je dostavio spis predmeta Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 24. decembra 2015. godine.

12. Kantonalni sud je, odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja od 18. maja 2015. godine, donio Rješenje broj 65 0 I 435878 15 Gži od 12. novembra 2019. godine kojim je uvažio apelanticinu žalbu i preinačio prvostepeno rješenje tako što je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 22. maja 2014. godine ostavio na snazi, te obavezao izvršenika da apelantici nadoknadi troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 120,00 KM. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju umanjivanje naknade (po osnovu lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak) apelantici nije izvršeno na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju novog koeficijenta isplate, već na osnovu Zakona o načinu ostvarivanja ušteda u FBiH, pa je izvršenik bio dužan utvrditi umanjeno potraživanje novim rješenjem. Kantonalni sud je ukazao da izvršenik ne bi bio obavezan da donosi novo rješenje sa utvrđenim novim iznosom naknade samo u slučaju da je predmetna novčana naknada koja je utvrđena pravosnažnim rješenjem umanjena na osnovu Odluke Vlade o utvrđivanju nove visine koeficijenta isplate. Kantonalni sud je, dalje, naveo da, kako je umanjenje naknade izvršeno po drugom osnovu, izvršenik isplatom umanjenih iznosa naknade nije postupio po svojoj obavezi iz izvršne isprave. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud bio dužan da postupi u cijelosti po rješenju o dozvoli izvršenja do potpunog namirenja apelanticinog potraživanja, imajući u vidu da izvršna isprava nije pravosnažno izmijenjena na način da je potraživanje umanjeno za razliku koju apelantica potražuje izvršnim prijedlogom, niti je izvršenik dokazao da je imao osnov da apelanticino potraživanje umanjuje i bez donošenja novog rješenja. Kantonalni sud je, također, primjenom odredbe člana 397. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 16. stav (4) Zakona o izvršnom postupku, odredio troškove na ime sastavljanja žalbe u iznosu od 120,00 KM.

13. Rješenje Kantonalnog suda od 12. novembra 2019. godine dostavljeno je Općinskom sudu 30. decembra 2019. godine.

14. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je predmetno rješenje dostavljeno poslovnoj banci izvršenika na provođenje 30. januara 2020. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela tok izvršnog postupka, ističući da predmetni postupak traje nerazumno dugo imajući u vidu da je riječ o postupku koji nije složen i da su u konkretnom slučaju predmet izvršenja potraživanja koja su apelantici priznata po osnovu socijalne zaštite. Apelantica posebno ukazuje na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

16. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te se nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka.

17. Kantonalni sud je naveo da je odluku u konkretnom predmetu donio 12. novembra 2019. godine, te da je ukazao da za dužinu trajanja postupka pred tim sudom postoje objektivni razlozi, pri čemu je istakao da kontinuirano obavještava Ustavni sud da sudije Kantonalnog suda na građanskom referatu imaju više od 800 predmeta u radu, te da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta koji sačinjava Visoko sudsko i tužilačko vijeće za svakog sudiju. Dalje je naveo da, iako se ne radi o kompleksnom predmetu, treba imati u vidu da je u relevantnom periodu bilo zaprimljeno „na desetine istih, odnosno istovrsnih prijedloga za izvršenje, što je dovelo do formiranja desetina žalbenih predmeta koje je taj sud rješavao u skladu sa objektivnim okolnostima u kojima se nalazi godinama“.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- Odluka USBiH, 35/12, 35/12- Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost 19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođeR, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

21. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum 23. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok 24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi 26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir 27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 15. maja 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 30. januara 2020. godine, kao dana dostavljanja predmetnog rješenja banci na provođenje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5602/18 od 23. juna 2020. godine, tačka 26). Dakle, razmatrat će period od oko pet godina i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 28. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu. 29. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio promptno (jer je prijedlog za izvršenje podnesen 15. maja 2014. godine, a rješenje o izvršenju je doneseno 22. maja 2014. godine). Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud o prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju odlučio tek nakon skoro jedne godine, kao i da je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi (izjavljenoj protiv odluke o prigovoru od 18. maja 2015. godine) nakon sedam mjeseci, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio tek nakon tri godine i 11 mjeseci, računajući od dana prijema spisa predmeta u taj sud. Pri tome Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, dok je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je u tom sudu, iako se ne radi o kompleksnom predmetu, u „kritičnom periodu“ zaprimljeno na desetine (istih ili istovrsnih) žalbenih predmeta, te da je u konkretnom predmetu postupao prema „Planu rješavanja predmeta koji sačinjava Visoko sudsko i tužilačko vijeće za svakog sudiju“. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka, jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su isključivo redovni sudovi doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, imajući u vidu navedene periode neaktivnosti, pri čemu je naročito značajna pasivnost Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučio tek nakon tri godine i 11 mjeseci, te da ovi sudovi nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. Ustavni sud, također, smatra da u konkretnom predmetu nema ništa što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen (kako to, između ostalog, proizlazi i iz odgovora Kantonalnog suda), ili da su postojale neke objektivne okolnosti, ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka, pri čemu Ustavni sud zapaža da apelantica tokom postupka svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu trajanja postupka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5602/18 od 23. juna 2020. godine).

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete 31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM. 33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. 34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak 35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je postupak, koji je hitne prirode, trajao oko pet godina i osam mjeseci, pri čemu je naročito značajna pasivnost Kantonalnog suda koji je odlučio o žalbi tek nakon tri godine i 11 mjeseci, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.

36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-260/20 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio