Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4711/19 (M. B.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Povreda
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Pristup sudu
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Invalidnina
- Upravni spor
- Vanredni pravni lijekovi
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-4711/19
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4711/19, rješavajući apelaciju M. B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. siječnja 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M. B.
Utvrđuje se povreda prava na učinkovit pravni lijek iz članka
13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 008757 16 Uvp od 26. rujna 2019. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa člankom 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Bruno Božić, odvjetnik iz Travnika, podnio je 5. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 06 0 U 008757 16 Uvp od 26. rujna 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 16. listopada 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor 27. listopada 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješavajući po službenoj dužnosti u predmetu apelantove osobne invalidnine, Služba za opću upravu i društvene djelatnosti, Odsjek za braniteljsko-invalidsku skrb i radne odnose, Općina Novi Travnik, donijela je Rješenje broj 03-41-1900-1/13 od 18. prosinca 2013. godine kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX. skupine sa 30 % vojnog invaliditeta, počev od 1. listopada 2013. godine pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava, te kao takav ima pravo na osobnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu i ostala prava propisana zakonom.
6. Rješavajući u postupku revizije prvostupanjskog rješenja, Kantonalna uprava za branitelje Travnik donijela je Rješenje broj R-02-41-12337-2/14 od 3. srpnja 2014. godine kojim je ukinuto rješenje od 18. prosinca 2013. godine i riješila tako što je apelantu ukinut status ratnog vojnog invalida sa 30. rujna 2013. godine.
7. Presudom Kantonalnog suda u Travniku broj 06 0 U 007406 14 U od 19. prosinca 2014. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno rješenje od 3. srpnja 2014. godine i predmet vraćen organu uprave na ponovni postupak i odluku.
8. Rješenjem Kantonalne uprave za branitelje Travnik broj US-R-02-41-12337-3/15 od 8. srpnja 2015. godine apelantu je ukinut status ratnog vojnog invalida sa 30. rujna 2013. godine.
9. Presudom Kantonalnog suda u Travniku broj 06 0 U 008757 15 U od 8. veljače 2016. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova tužba podnesena protiv rješenja od 8. srpnja 2015. godine.
10. Apelant je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za izvanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 06 0 U 008757 16 Uvp od 26. rujna 2019. godine apelantov zahtjev odbacio.
11. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju ne postoje procesno-pravne pretpostavke za meritorno rješavanje zahtjeva za izvanredno preispitivanje. U svezi s tim Vrhovni sud je naveo da Zakon o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) ne sadrži odredbe kojima se propisuju uvjeti pod kojima stranke same mogu poduzimati radnje u upravnim sporovima (konkretno za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje sudske odluke), pa se u ovoj stvari, u smislu odredbi članka 55. ZUS-a, shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Potom je ukazao da je odredbama članka 301.b stavak 1. ZPP propisano da stranka može podnijeti reviziju posredstvom punomoćnika koji je odvjetnik, a iznimno od stavka 1. ovog članka stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju reviziju može podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu, iako nije odvjetnik, ako ima položen pravosudni ispit (stavak 2. članka 301.b ZPP). Vrhovni sud je naveo da je dopisom od 9. rujna 2019. godine pozvao apelanta da u roku od 10 dana od dana prijema dopisa dostavi dokaz o položenom pravosudnom ispitu u smislu citiranih odredbi ZPP, s napomenom da će u protivnom podneseni zahtjev biti odbačen kao nedozvoljen. Vrhovni sud je naveo da je podneskom od 19. rujna 2019. godine po angažiranom punomoćniku obavijestio sud da nema položen pravosudni ispit, te da je za zastupanje u ovom postupku angažirao odvjetnika Ivana Grubešića za kojeg je dostavio punomoć. S obzirom na to da iz sadržine navedenog podneska proizlazi da apelant nema položen pravosudni ispit kao uvjet da bi mogao kao stranka sam podnijeti izvanredni pravni lijek – zahtjev za izvanredno preispitivanje, Vrhovni sud je istaknuo da je u skladu s odredbama članka 247. stavak
2. ZPP, kojima je propisano da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena posredstvom punomoćnika iz članka 301.b tog zakona ili ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, zahtjev za izvanredno preispitivanje, shodnom primjenom članka 55. ZUS-a, odbacio. Također je ukazao da naknadno dostavljena punomoć za odvjetnika ne može otkloniti naprijed navedene procesne smetnje jer odvjetnik Ivan Grubešić nije zastupao apelanta tijekom upravnog postupka, nego mu je apelant dao punomoć nakon što je primio dopis suda od 9. rujna 2019. godine, a rok za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje računa se od prijema prvostupanjske presude od strane apelanta, a koji je u konkretnom slučaju protekao u ožujku 2016. godine.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant je naveo da je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, koji je on potpisao, a koji je sačinio odvjetnik, što je potvrđeno pečatom na zahtjevu za izvanredno preispitivanje. Dalje je naveo da je Vrhovni sud odbacio predmetni zahtjev zato što apelant nije bio ovlašten sam podnijeti zahtjev, dok naknadno dostavljena punomoć odvjetnika nije pravovaljana, odnosno pravodobna. Apelant je naveo da se Vrhovni sud prilikom odlučivanja pozvao na odredbe ZPP, a sve shodno odredbama članka 55. ZUS-a. Osim toga, apelant je naveo da je postupak dugo trajao.
b)Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud je naveo da je u skladu s Odlukom Ustavnog suda broj AP 5055/18 od 15. siječnja 2020. godine promijenjeno stajalište Upravnog odjeljenja tog suda u odnosu na zahtjev za izvanredno preispitivanje i položen pravosudni ispit.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke Članak 41.
Protiv pravomoćne odluke kantonalnoga suda donijete u upravnome sporu stranka može podnijeti zahtjev za izvanrednim preispitivanjem sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za izvanredno preispitivanje) Vrhovnome sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
Vrhovnome sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede federalnoga zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnoga zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Članak 42. st. (1) i (2) Zahtjev za izvanredno preispitivanje predaje se na način određen u članku 19.
ovoga Zakona kantonalnom sudu protiv čije odluke se podnosi zahtjev.
Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od 30 dana od dana dostave stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev.
Članak 44. stavak (1) Nedozvoljen ili nepravodoban zahtjev iz članka 41. ovoga Zakona ili zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba, nadležni sud odbacit će rješenjem.
Članak 46.
Nadležni sud presudom odbija ili uvažava zahtjev iz članka 41. ovoga Zakona.
Presudom kojom zahtjev iz stavka 1. ovoga članka uvažava, nadležni sud može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnijet zahtjev.
Ako Vrhovni sud Federacije ukine sudsku odluku, predmet vraća kantonalnom sudu čija je odluka ukinuta, a ako kantonalni sud ukine sudsku odluku predmet vraća vijeću iz stavka 3. članka 42. ovoga Zakona, odnosno sucu pojedincu čija je odluka ukinuta. Taj sud, odnosno vijeće ili sudac pojedinac dužni su izvesti sve postupovne radnje, raspraviti pitanja na koja im je ukazao nadležni sud i donijeti odgovarajuću odluku.
Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak 237. stavak (1) (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
Članak 247. st. (1) i (2) (1) Nedopuštenu reviziju odbacit će revizijski sud rješenjem, kao i nepravodobnu ili nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlasti, nije učinio prvostupanjski sud.
(2) Revizija je nedopuštena ako nije izjavljena preko punomoćnika iz članka 301b. ovoga zakona, ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.
Članak 301b.
(1) Stranka može podnijeti reviziju preko punomoćnika koji je odvjetnik.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osobe koja je prema odredbama ovoga ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati ju u tom svojstvu iako nije odvjetnik ako ima položen pravosudni ispit.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U konkretnom slučaju apelacijom se osporava Rješenje Vrhovnog suda broj 06 0 U 008757 16 Uvp od 26. rujna 2019. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelantov punomoćnik je primio 30. listopada 2019. godine, a apelacija je podnesena 5. prosinca 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je to propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant osporava rješenje Vrhovnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
21. Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nesumnjivo postoji spor u svezi s apelantovim statusom ratnog vojnog invalida i prava koja proizlaze iz takvog statusa, što ulazi u opseg zaštićenih građanskih prava u smislu ustavnog prava na pravično suđenje, tako da su članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjivi. U okviru tog spora se pojavilo pitanje efektivnosti zakonom propisanog pravnog lijeka – zahtjeva za izvanredno preispitivanje u upravnom sporu.
22. U svezi s tim Ustavni sud naglašava da je Europski sud u svojoj praksi zaključio da je taj sud najpozvaniji dati pravnu kvalifikaciju činjenica iznesenih u aplikaciji i da nije ograničen niti vezan za aplikantovu ili vladinu pravnu kvalifikaciju. Na temelju načela iura novit curia, Europski sud je, na vlastitu inicijativu, razmatrao aplikacije u odnosu na članke i stavke Europske konvencije na koje se aplikanti nisu bili pozvali, pa čak i u odnosu na odredbe koje je bio proglasio nedopustivim uz istodobni zaključak da je aplikacija dopustiva prema drugoj odredbi. Ovo zato što Europski sud smatra da su za pravnu kvalifikaciju navoda iznesenih u aplikaciji odlučne činjenice koje su u njoj navedene, a ne samo pravna osnova na koju se aplikant pozvao (vidi Europski sud za ljudska prava, Şerife Yiğit protiv Turske, presuda od 2. studenog 2010. godine, toč. 51.–52. s daljnjim referencama). Sličnu praksu ima i Ustavni sud u situacijama kada se apelant pozove na jedno pravo, a činjenice i argumenti koje iznese ukazuju na moguće kršenje nekog drugog ustavnog prava (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2043/12 od 22. prosinca 2015. godine, točka 22., objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 10/16 i na www.ustavnisud.ba).
23. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sadržaj apelacijskih navoda, Ustavni sud će ispitati navode o povredi prava iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. uz Europsku konvenciju.
Pravo na učinkovit pravni lijek u svezi s pravom na pravično suđenje
24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
[…] (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
25. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
26. Članak 13. Europske konvencije glasi:
Svatko kome su povrijeđena prava i slobode koji su predviđeni u ovoj konvenciji ima pravo na učinkovit pravni lijek pred domaćim vlastima, bez obzira na to jesu li povredu učinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.
27. Ustavni sud uočava da je predmetni postupak okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda kojim je odbačen apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje (koji je apelant osobno podnio protiv odluke Kantonalnog suda) zato što je nedozvoljen. U svezi s tim Ustavni sud uočava da je Vrhovni sud kao razloge za odbacivanje zahtjeva za izvanredno preispitivanje naveo da ZUS ne sadrži odredbe kojima se propisuju uvjeti pod kojima stranke same mogu poduzimati radnje u upravnim sporovima, te da se u ovoj pravnoj stvari, u smislu članka 55. ZUS-a, shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe ZPP, odnosno da stranka može podnijeti reviziju samo posredstvom opunomoćenika koji je odvjetnik, ili iznimno sama ako posjeduje položen pravosudni ispit, te da je, a priori, odbacio apelantov zahtjev. Dakle, u okviru predmetnog postupka se pojavilo pitanje efektivnosti pravnog lijeka propisanog zakonom – zahtjeva za izvanredno preispitivanje u upravnom sporu.
28. U svezi s tim Ustavni sud podsjeća da je o istom pravnom pitanju raspravljao u više svojih odluka (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 429/19 od 28. listopada 2020. godine, AP 284/19 od 15. srpnja 2020. godine, AP 6522/18 od 20. svibnja 2020. godine i AP 5055/18 od 15. siječnja 2020. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima je identične apelacijske navode razmotrio s aspekta povrede prava iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
29. Tako je Ustavni sud u predmetu broj AP 5055/18 naveo sljedeće: „U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da je u ZUS-u propisan zahtjev za izvanredno preispitivanje kao jedan od pravnih lijekova koji se može koristiti u upravnom sporu. U članku 41. ZUS-a eksplicitno je propisano da ovaj zahtjev može podnijeti 'stranka' protiv pravomoćne odluke donesene u upravnom sporu. Također, ZUS propisuje način na koji se zahtjev za izvanredno preispitivanje podnosi (članak 42.), te postupak po zahtjevu za preispitivanje (čl. 43.–46.). Odredbe o postupku uključuju i mogućnost odbacivanja zahtjeva ako ga je podnijela neovlaštena osoba (članak 44. stavak 1.), ali i mogućnost meritornog odlučivanja u slučaju da je zahtjev dozvoljen. Meritorno odlučivanje uključuje mogućnost suda da odbije ili usvoji zahtjev. Ako usvoji zahtjev, onda sud može preinačiti osporenu odluku, ili ju ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje (članak 46.).“ Zatim je Ustavni sud ukazao: „Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud zaključio da ZUS 'ne sadrži odredbe kojima se propisuju uvjeti pod kojima stranke' mogu izjaviti ovaj pravni lijek, pa se, na temelju članka 55. ZUS-a, pozvao na odredbe ZPP koje reguliraju pitanje tko je osoba ovlaštena za podnošenje revizije. Međutim, Vrhovni sud u obrazloženju osporenog rješenja nije posebno obrazložio ovakvo stajalište. Najprije, nije obrazloženo zašto je, usprkos odredbama čl. 41.–46. ZUS-a, sud zaključio da taj Zakon ne sadrži odredbe o uvjetima za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje, pa se može zaključiti da je to stajalište proizvoljno. Osim toga, u odnosu na shodnu primjenu odredbi ZPP o zastupanju, u osporenom rješenju je, također, izostalo obrazloženje zbog čega sud smatra da je takva shodna primjena opravdana ako se imaju u vidu navedene odredbe ZUS-a. […] Naime, ZUS u članku 55. jasno propisuje shodnu primjenu 'odgovarajuće odredbe' ZPP samo ako ZUS 'ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima'. Međutim, kako je Ustavni sud već naveo, člankom 41. je propisano da zahtjev za izvanredno preispitivanje može izjaviti 'stranka', dakle, svaka stranka bez ograničenja. Takvo je i rješenje u ZPP u odnosu na podnošenje revizije (članak 237. stavak 1.), ali kasnijim izmjenama i dopunama ZPP precizirani su uvjeti koje 'stranke' koje izjavljuju reviziju moraju ispuniti da bi se smatrale osobom ovlaštenom za podnošenje revizije (čl. 247. stavak 2. i 301.b ZPP). Dakle, ograničenja parnične sposobnosti stranke za izjavljivanje revizije u parničnom postupku eksplicitno su propisana zakonom. U svezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 382/17 ispitivao ograničenje prava na pristup sudu u svezi s tim tko može izjaviti reviziju, te da je zaključio da su uvjeti za izjavljivanje revizije propisani zakonom značajno izmijenjeni, što zahtijeva 'podizanje stupnja stručnosti zastupanja pred najvišom sudskom instancom u entitetima, odnosno efikasniji i stručniji rad prilikom korištenja revizije kao izvanrednog pravnog lijeka, što je bilo i nužno s obzirom na dodatne zakonske izmjene u vezi s dopuštenosti revizije' “ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 382/17 od 10. svibnja 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 39/17, toč. 32.–33.).
30. U tom smislu Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio sljedeće: „Međutim, za razliku od ZPP, ZUS nije pretrpio bilo kakve izmjene u svezi s općim uvjetima za izjavljivanje zahtjeva za izvanredno preispitivanje (članak 41.) i, naročito, u njemu nisu propisana bilo kakva ograničenja parnične sposobnosti stranaka za izjavljivanje ovog pravnog lijeka. Stoga, nije jasno zbog čega je Vrhovni sud smatrao da se u takvom slučaju može primijeniti analogija s odredbama koje se tiču ograničenja parnične sposobnosti stranaka za izjavljivanje revizije za koju su opći uvjeti drugačiji, odnosno stroži. Stoga, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u konkretnom slučaju proizvoljno primijenio odredbu članka 55. ZUS-a budući da je pitanje parnične sposobnosti za izjavljivanje zahtjeva za izvanredno preispitivanje eksplicitno propisano u članku 41. stavak 1. ZUS-a, pa nema mjesta za shodnu primjenu ZPP. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je odbacivanjem apelantovog zahtjeva za izvanredno preispitivanje zbog toga što ne ispunjava uvjete koji moraju biti ispunjeni prema ZPP za izjavljivanje revizije, i to u situaciji kada ZUS eksplicitno daje pravo 'stranci' da izjavi taj pravni lijek, Vrhovni sud inače učinkovit pravni lijek učinio neučinkovitim tako što je apelantu proizvoljno onemogućio pristup tom lijeku. Stoga je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.“
31. Dovodeći navedena stajališta iz citirane Odluke broj AP 5055/18 od 15. siječnja 2020. godine u svezu s okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su oni u cijelosti primjenjivi i u konkretnom slučaju. Slijedom navedenog, imajući u vidu stajališta izražena u Odluci broj AP 5055/18 glede navedenog pitanja, te sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud je ustanovio da je, odbacivanjem apelantovog zahtjeva za izvanredno preispitivanje analognom primjenom ZPP kojim se ograničava parnična sposobnost stranke da izjavi reviziju, budući da takvo ograničenje nije propisano u ZUS-u koji sadrži odredbe o tome tko i kako može izjaviti zahtjev za izvanredno preispitivanje, Vrhovni sud inače učinkovit pravni lijek učinio neučinkovitim tako što je apelantu proizvoljno onemogućio pristup tom pravnom lijeku. Stoga je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
32. S obzirom na to da je utvrđeno kršenje prava na učinkovit pravni lijek u svezi s pravom na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati navode o kršenju ostalih prava na koja se apelant pozvao. Ustavni sud, također, uočava da je apelant paušalno naveo da je postupak dugo trajao, pa se Ustavni sud neće upuštati u ocjenu ovog navoda.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na učinkovit pravni lijek iz članka
13. Europske konvencije u svezi s pravom na pristup sudu iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Vrhovni sud odbacio apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje analognom primjenom ZPP kojim se ograničava pravo stranke da izjavi reviziju, budući da takvo ograničenje nije propisano u ZUS-u koji sadrži odredbe o tome tko i kako može izjaviti zahtjev za izvanredno preispitivanje, pa je primjena članka 55. ZUS-a proizvoljna.
34. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević