Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3674/19 (M.Z.)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3674/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. siječnja 2021. godine, u predmetu broj AP 3674/19, rješavajući zahtjev M.Z. za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev M.Z. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M.Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 24. rujna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 739187 18 I od 18. prosinca 2018. godine. Podnescima od 30. listopada, 7. studenog i 12. prosinca 2019. godine, 8. siječnja, 7. veljače, 12. ožujka, 15. svibnja, 12. lipnja, 8. srpnja, 7. kolovoza, 8. rujna, 6. listopada, 9. studenog i 15. prosinca 2020. godine, apelantica je dopunjavala apelaciju.
2. U podnesku od 28. prosinca 2020. godine apelantica je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda broj 65 0 I 739187 18 od 18. prosinca 2018. godine do donošenja odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 4033/20, te da se tražitelj ovrhe „Poljooprema“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj ovrhe) obveže na povrat nezakonito isplaćenih sredstava.
3. Općinski sud je rješenjem o ovrsi broj 65 0 I 739187 18 od 18. prosinca 2018. godine odredio provođenje ovrhe na apelantičinoj mirovini radi naplate novčanog potraživanja tražitelja ovrhe, a na temelju ovršne isprave – presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 112472 15 Rsž 4 od 31. ožujka 2017. godine kojom je apelantici naloženo plaćanje troškova postupka. Rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno i ovršno 20. svibnja 2019. godine.
4. Apelantica je 9. studenog 2020. godine podnijela apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 112472 15 19 Rev od 24. rujna 2020. godine, kojom je odbijena apelantičina revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 112472 15 Rsž 4 od 31. ožujka 2017. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP 4033/20.
5. Apelantica smatra da joj je u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak (1) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Naime, apelantica tvrdi da joj rješenje o ovrsi od 18. prosinca 2018. godine nije bilo dostavljeno na pravilnu adresu iz prijave prebivališta, već da je Općinski sud navedeno rješenje umjesto na adresu „Gornji Kartal“ pogrešno dostavio na adresu „Donji Kartal“, nakon čega je dostava rješenja o ovrsi nezakonito izvršena putem oglasne table Općinskog suda. Apelantica ističe da je za donošenje rješenja o ovrsi doznala prilikom prijema čeka od mirovine za kolovoz 2019. godine, na kojemu je bio naznačen taj podatak. Dalje navodi da je nakon toga saznanja tražila od Općinskog suda da „ukine klauzulu pravomoćnosti“ na rješenju o ovrsi, ali da taj sud nije odlučio o njenom zahtjevu, niti joj je na njen zahtjev dostavio rješenje o ovrsi, čime joj je onemogućeno korištenje pravnih lijekova.
6. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelantica je navela da će Ustavni sud prilikom donošenja odluke o apelaciji u predmetu broj AP 4033/20 rješavati pitanje zakonitosti odlučivanja redovitih sudova kako o glavnom zahtjevu tako i o troškovima postupka radi čije naplate se provodi predmetni ovršni postupak u kojemu joj je uskraćeno sudjelovanje zbog nezakonitog postupka dostave.
7. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na ovrhu pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak (1) Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. prosinca 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži „stavljanje van snage pravomoćne presude“, odnosno obustavu ovrhe pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Ustavni sud ponavlja da razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. U konkretnom slučaju, Ustavni sud uočava da apelantica u zahtjevu za donošenje privremene mjere polazi od pretpostavke da joj rješenje o ovrsi nije bilo dostavljeno na zakonit način, kao da apelantica, zahtijevajući obustavu ovršnog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda u drugom predmetu (AP 4033/20), u suštini dovodi u pitanje i pravilnost pravomoćnih odluka redovitih sudova, iako to nisu razlozi zbog kojih je podnijela predmetnu apelaciju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo veže za kršenje njezinih ustavnih prava u kontekstu osporenih odluka, dakle za meritum apelacije, što per se ne može biti opravdan razlog za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka, kako to zahtijeva članak 64. Pravila Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević