Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-459/20 (A. I., mldb. M.T. i mldb. T.T.)
Odluka donesena 17. 02. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-459/20
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 459/20, rješavajući apelaciju Aleksandre Ivanković i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijeli Aleksandra Ivanković, mldb. M. T. i mldb. T. T.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 255935 17 I.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 I 255935 17 I u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima Aleksandri Ivanković, mldb. M. T. i mldb. T. T. isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Aleksandra Ivanković, mldb. M. T. i mldb. T. T. zbog nedonošenja odluke u predmetu Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 0 Kt 0041772 18 zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Aleksandra Ivanković (u daljnjem tekstu: prvoapelantkinja), mldb. M. T. (u daljnjem tekstu: drugoapelantkinja), koju zastupa majka (prvoapelantkinja) kao zakonski zastupnik, i mldb. T. T. (u daljnjem tekstu: trećeapelant), kojeg zastupa majka (prvoapelantkinja) kao zakonski zastupnik, svi iz Belgije, podnijeli su 5. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 255935 17 I, koji se u vrijeme podnošenja predmetne apelacije nalazio pred Okružnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na odlučivanju o žalbi, te zbog nedonošenja odluke u predmetu Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) broj T13 0 Kt 0041772 18.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 9. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. decembra 2020. godine.
4. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. decembra 2020. godine. III.Činjenično stanje Izvršni postupak
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelanti su 27. februara 2017. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (V. T.) na osnovu izvršne isprave, Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 037331 11 P 2 od 25. marta 2013. godine, radi isplate ukupnog iznosa od 24.240,00 KM na ime doprinosa za izdržavanje za period preciziran predmetnim prijedlogom (u mjesečnom iznosu od 240,00 KM), te troškova predmetnog postupka u iznosu od 1.316,25 KM, predlažući izvršenje zabilježbom izvršenja, te procjenom i prodajom ½ stana pobliže označenog u predmetnom prijedlogu i namirenjem apelanata iz iznosa dobijenog prodajom.
7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 255935 17 I od 14. marta 2017. godine odredio predloženo izvršenje i troškove apelanata kako je naznačeno u predmetnom prijedlogu za izvršenje.
8. Izvršenik je 17. marta 2017. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 14. marta 2017. godine.
9. Osnovni sud je 6. marta 2019. godine održao ročište povodom izjavljenog prigovora.
10. Apelanti su više puta Osnovnom sudu podnosili urgencije (22. avgusta 2019. i 27. januara 2020. godine, kako proizlazi iz popisa spisa) kojima su od Osnovnog suda tražili da odluči o izvršenikovom prigovoru.
11. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 255935 17 I od 4. maja 2020. godine usvojio izvršenikov prigovor, obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene radnje, te obavezao apelante da izvršeniku naknade troškove sastavljanja predmetnog prigovora u iznosu od 1.316,25 KM. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je izvršnom ispravom, presudom Osnovnog suda od 25. marta 2013. godine, nespornom utvrđena činjenica da su u vrijeme donošenja predmetne presude izvršenikova mjesečna primanja iznosila 402,00 KM. Osnovni sud je naveo da, kako su apelanti u prijedlogu za izvršenje potraživali mjesečni iznos od 240,00 KM (koji ne predstavlja 50% iznosa koji je naveden u predmetnoj izvršnoj ispravi), a nisu dostavili dokaze o visini izvršenikovih primanja, to je predmetni prigovor valjalo usvojiti i odlučiti kako je naprijed navedeno.
12. Apelanti su protiv rješenja Osnovnog suda od 4. maja 2020. godine izjavili žalbu, te je spis predmeta, nakon dostavljanja žalbe na odgovor i prijema odgovora na žalbu (8. juna 2020. godine), proslijeđen Okružnom sudu 14. jula 2020. godine.
13. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 255935 20 Gž od 8. oktobra 2020. godine uvažio žalbu apelanata, ukinuo rješenje Osnovnog suda od 4. maja 2020. godine i predmet vratio prvostepenom sudu „na nastavak postupka“. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da u prethodnom ispitivanju ispunjenosti uslova za donošenje rješenja o izvršenju prvostepeni sud nije cijenio da li je taj prijedlog u saglasnosti s izvršnom ispravom jer se predmetnim prijedlogom tražila isplata određenog iznosa na ime dospjelih neisplaćenih obaveza za izdržavanje drugoapelantkinje i trećeapelanta, pri čemu je izvršnom ispravom izvršenik obavezan da neisplaćene iznose isplati odjednom. Okružni sud je naveo da u toj fazi postupka, pri činjenici da sud nije pozvao apelante da opredijele iznos koji potražuju prijedlogom za izvršenje ukoliko je ocijenio da potraživani iznos ne odgovara obavezi utvrđenoj izvršnom ispravom (a što se moglo utvrditi u postupku provođenja izvršenja finansijskim vještačenjem i pribavljanjem isprava na osnovu kojih bi bio utvrđen iznos izvršenikove obaveze), nije bilo mjesta obustavljanju izvršnog postupka i ukidanju sprovedenih izvršnih radnji. Okružni sud je naveo da je Osnovni sud, ukoliko je cijenio da je izvršenikov prigovor na rješenje o izvršenju osnovan, imao mogućnost da odredi vještačenje po vještaku finansijske struke, a kako bi se utvrdio tačan iznos dospjelih, a neizmirenih obaveza izdržavanja prema drugoapelantkinji i trećeapelantu. Okružni sud je takođe naveo da je (kako izvršenik nije sporio da prema apelantima nije izmirivao dug od avgusta 2016. godine, a tvrdi da su sva dugovanja do tada izmirena) osporavanje visine duga moguće i u nastavku predmetnog izvršnog postupka, a na koje osporavanje se moraju izjasniti i apelanti, pa žalbeni razlozi osnovano ukazuju na nezakonitost osporene odluke.
14. Spis predmeta je vraćen Osnovnom sudu 22. oktobra 2020. godine i p rema dostavljenom odgovoru na apelaciju predmetni izvršni postupak je u toku pred tim sudom. Postupak po krivičnoj prijavi apelanata
15. Prvopelantkinja je protiv V. T. Okružnom javnom tužilaštvu 20. aprila 2018. godine podnijela krivičnu prijavu zbog krivičnih djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190 stav (1) Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), izbjegavanja davanja izdržavanja iz člana 191 stav (1) KZRS, prinude iz člana 141 st. (1) i (2) KZRS, prevare iz člana 239 st. (1) i (3) KZRS, te lažnog prijavljivanja krivičnog djela iz člana 234 stav (1) KZRS, u okviru koje je podnijela zahtjev za „određivanje zaštitne mjere zabrane približavanja apelantima do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka“ navodeći da su ona i njena djeca (drugoapelantkinja i trećeapelant) oštećeni postupanjem prijavljenog lica.
16. Predmetni postupak je u toku pred Okružnim javnim tužilaštvom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli tok izvršnog postupka, ističući da je izvršni postupak hitne prirode, a da još uvijek nije okončan, te da još uvijek nije odlučeno o izvršenikovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju. Predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Dalje su naveli da je prvoapelantkinja (u svoje ime, ali i za svoju mldb. djecu, drugoapelantkinju i trećeapelanta) 20. aprila 2018. godine podnijela krivičnu prijavu protiv svog bivšeg supruga zbog krivičnih djela kako je to pobliže navedeno u predmetnoj prijavi, te da im nije poznato da li su u tom postupku preduzimane daljnje „istražne ili procesne radnje“, pa apelaciju podnose „budući da se radi o nerazumnoj dužini trajanja postupka, odnosno o propuštanju pokretanja krivičnog postupka“.
b) Odgovori na apelaciju
18. Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te se nije posebno osvrtao na navode koji se tiču dužine trajanja predmetnog postupka.
19. Okružni sud je naveo da su, imajući u vidu trajanje postupka pred tim sudom, navodi iz apelacije neosnovani i predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
21. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na postupak po podnesenoj krivičnoj prijavi
23. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke Okružnog javnog tužilaštva po krivičnoj prijavi prvoapelantkinje koju je podnijela protiv V. T. povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje da li apelanti u ovom slučaju uživaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
24. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak pred Okružnim javnim tužilaštvom odnosi na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelanti pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6 Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“. Naime, samo se takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6 Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6 Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 6367/18 od 27. februara 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6 stav 1 Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6 Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
25. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se, u ovom dijelu, odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
30. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
31. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18 i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 27. februara 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko četiri godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
33. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
34. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u kratkom roku odlučio o prijedlogu za izvršenje apelanata, te odredio predloženo izvršenje. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je Osnovni sud o prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju odlučio tek nakon tri godine i jednog mjeseca (a u kojem periodu je nakon skoro dvije godine od izjavljenog prigovora održao ročište, te odluku donio nakon godinu i dva mjeseca od održanog ročišta). Ustavni sud dalje zapaža da je Okružni sud odluku o žalbi donio u relativno kratkom roku, pri čemu je svojim rješenjem ukinuo rješenje Osnovnog suda (kojim je predmetni izvršni postupak obustavljen) i predmet vratio prvostepenom sudu na „nastavak postupka“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmet, dakle, ponovo nalazi u početnoj fazi u kojoj će Osnovni sud, shodno uputi iz drugostepene odluke, najprije cijeniti ispunjenost uslova za donošenje rješenja o izvršenju, pri čemu nije izvjesno kada će predmetni izvršni postupak uopšte biti okončan. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije ponudio razloge kojima bi opravdao naprijed navedene periode pasivnosti, dok je Okružni sud naveo da su, imajući u vidu trajanje postupka pred tim sudom, navodi iz apelacije neosnovani. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju Osnovni sud značajno doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, te da nije ponudio razloge kojima bi opravdao navedene periode neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
36. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
37. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.
39. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer postupak koji je hitne prirode traje oko četiri godine, pri čemu je naročito značajan doprinos Osnovnog suda dužini trajanja predmetnog postupka, koji nije ponudio razloge kojima bi opravdao tako dugo trajanje predmetnog postupka, te je pri tome neizvjesno kada će postupak biti okončan.
42. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević