Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2903/19 („Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i M. M.)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Opća zabrana diskriminacije
  • Prekršajni postupak
  • Komunalna taksa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2903/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-2903/19, rješavajući apelaciju „Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i Marka Milanovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Sport Plus“ d.o.o.

Novi Travnik i Marka Milanovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 131908 19 Pžp 2 od 7. juna 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i Marko Milanović. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Samir Čengić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 16. jula 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 131908 19 Pžp 2 od 7. juna 2019. godine. Uvodne napomene

2. Prekršajnim nalozima od 11. februara 2016. godine pokrenut je prekršajni postupak protiv apelanata zbog prekršaja iz člana 20. Zakona o Poreskoj upravi FBiH, u vezi sa čl. 7. i 14. Odluke o općinskim komunalnim taksama, kažnjivo po članu 84. st. 1. i 2. istog Zakona.

3. Općinski sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem od 17. februara 2017. godine ovaj postupak je obustavio jer nije dokazano da su apelanti počinili prekršaj.

4. Odlučujući po žalbi ovlaštene poreske kancelarije, Kantonalni sud je rješenjem od 27. marta 2017. godine prvostepeno rješenje preinačio i apelante oglasio odgovornim za prekršaj koji im je stavljen na teret.

5. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1887/17 od 8. maja 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio da je prekršeno pravo apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te ukinuo rješenje Kantonalnog suda od 27. marta 2017. godine. Naime, Ustavni sud je zaključio (vidi tačka 31.) da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio procesno pravo kada je uvažio žalbu ovlaštenog organa i preinačio prvostepeno rješenje (kojim je obustavljen prekršajni postupak protiv apelanata) proglasivši apelante odgovornim za predmetni prekršaj koji im je stavljen na teret. Ustavni sud je zaključio da je došlo do povrede prava apelanta na pravično suđenje „kada je preinačeno prvostepeno rješenje kojim je prekršajni postupak protiv apelanata obustavljen, pozivanjem na odredbu Zakona o prekršajima koja na navedeni slučaj nije primjenjiva (član 91), bez mogućnosti da apelanti iznesu svoju odbranu i dokaze na usmenom pretresu, koja bi im eventualno pripala da je sud primijenio odgovarajuću odredbu navedenog zakona (član 92. stav 2).“ (tačka 34).

Postupak okončan osporenim rješenjem

6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 131908 19 Pžp 2 od 24. maja 2019. godine, povodom odluke Ustavnog suda broj AP-1887/17 od 8. maja 2019. godine, uvažena je žalba ovlaštenog organa, ukinuto je rješenje Općinskog suda od 17. februara 2017. godine (o obustavi postupka) i određeno održavanje usmenog pretresa pred Kantonalnim sudom. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je ono doneseno na osnovu člana 92. stav 2. Zakona o prekršajima.

7. Kantonalni sud je rješenjem broj 43 0 Pr 131908 19 Pžp 2 od 7. juna 2019. godine, donesenim u ponovnom postupku nakon ocjene dokaza provedenih na usmenom pretresu kojem su prisustvovali predstavnik ovlaštenog organa, drugoapelant kao odgovorno lice te zastupnik okrivljenog prvoapelanta kao pravnog lica, apelante oglasio odgovornim jer su 1. marta 2015.godine propustili Poreskoj ispostavi Zavidovići podnijeti poresku prijavu općinske komunalne takse za 2015. godinu za dva uplatna mjesta na području općine Zavidovići u skladu sa čl. 20-26. Zakona o Poreskoj upravi FBiH a u vezi sa čl. 7. i 14. Odluke o općinskim komunalnim taksama. Apelanti su oglašeni odgovornim za prekršaj iz člana 20. Zakona o Poreskoj upravi FBiH u vezi sa čl. 7. i 14. Odluke o općinskim komunalnim taksama, te su im izrečene novčane kazne u označenim iznosima.

8. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je nakon održanog usmenog pretresa Kantonalni sud, na osnovu Službene zabilješke Poreske ispostave Zavidovići od 10. februara 2016. godine utvrdio da apelanti za period od 31. januara do 31. decembra 2015. godine nisu podnijeli poresku prijavu općinske komunalne takse za 2015. godinu u propisanom roku tj. do 28.februara 2015. godine za dva uplatna mjesta na području općine Zavidovići. Slijedom navedenog neosnovanom je ocijenjena tvrdnja apelanata da je prijava blagovremeno i uredno podnesena. Kantonalni sud je istakao da na popunjenom i dostavljenom obrascu prijave nisu uneseni svi obavezni elementi prijave iz člana 8. stav 2. Odluke o općinskim komunalnim taksama (tarifni broj i iznos takse), već je unesen nepropisani sadržaj (u vidu teksta: Presudom Ustavnog suda FBiH broj U-38/13 od 11. februara 2014. godine utvrđeno je da Odluka o općinskim komunalnim taksama nije u saglasnosti s Ustavom FBiH). Ovakvo podnesena prijava ne može se smatrati urednom i blagovremenom pa je slijedom toga Poreska ispostava Zavidovići, 22. januara 2016. godine, prema članu 21. Zakona o Poreskoj upravi FBiH, odnosno u skladu sa članom 8. stav 3. Odluke o općinskim komunalnim taksama sačinila prijavu općinske komunalne takse za 2015. godinu u ime apelanta sa određenim zaduženjima.

9. Kantonalni sud je neosnovanim ocijenio navode apelanta da je Odluka o komunalnim taksama općine Zavidovići proglašena neustavnom presudom Ustavnog suda FBiH broj U-38/13 od 11. februara 2014. godine. U vezi s tim je ukazano da su prekršajni nalozi apelantima od 11. februara 2016. godine izdati na osnovu Odluke o općinskim komunalnim taksama („Službeni glasnik Općine Zavidovići", broj 1/2015), a ne na osnovu Odluke o općinskim komunalnim taksama - Prečišćen tekst (..Službeni glasnik Općine Zavidovići". broj 3/2009) u pogledu koje je presudom Ustavnog suda Federacije BiH broj U-38/13 od 11. februara 2014. godine utvrđeno da član 6. stav 2., u dijelu koji se odnosio na „koeficijent djelatnosti", nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH.

10. Neosnovanom je ocijenjena i tvrdnja apelanata da je u povodu odluke Ustavnog suda FBiH općina donijela novu Odluku o komunalnim taksama nakon isteka roka za podnošenje prijave komunalne takse za 2015. godinu pa da su apelanti zbog toga na obrascu prijave naveli naprijed navedeni tekst. U vezi s tim je ukazano da je Odluka o općinskim komunalnim taksama objavljena u “Službenom glasniku Općine Zavidovići”. broj 1/2015 od 9. februara 2015. godine i da je, u skladu sa članom 15., stupila na snagu dana 10. februara 2015. godine. Nadalje, ukazano je da je članom 14. Odluke određeno da je rok za podnošenje prijave komunalne takse za 2015. godinu 28. februar 2015. godine. Stoga je zaključeno da Odluka o općinskim komunalnim taksama „nije donesena po isteku roka za podnošenje prijave za razrez komunalne takse za 2015. godinu.“

11. Bez značaja u konkretnom slučaju ocijenjeno je pozivanje apelanta na presudu Ustavnog suda FBiH broj U-4/17 u kojoj je sud ponovo, u dijelu tarife, utvrdio da Odluka o općinskim komunalnim taksama („Službeni glasnik Općine Zavidovići'', broj 1/15) nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH. U vezi s tim je ukazano da je ovom odlukom Ustavnog suda FBiH utvrđeno da član 12. Tarifni broj 7. Odluke o općinskim komunalnim taksama („Službeni glasnik Općine Zavidovići'', broj 1/15) kojim su propisani iznosi godišnje takse za korištenje određenih uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije, nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH, ali ne i čl. 7. i 14. Odluke o općinskim komunalnim taksama kojima su propisani rokovi za podnošenje prijava za razrez općinske komunalne takse i ostale odredbe navedene Odluke.

12. Apelanti tvrde da su im osporenim rješenjem prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6. i 14. Evropske konvencije, člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

13. Suština apelacionih navoda svodi se na tvrdnju da su provedeni dokazi pogrešno cjenjeni a što je za rezultat imalo pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, apelanti tvrde da je na usmenom pretresu održanim pred drugostepenim sudom nesporno utvrđeno da su prijavili komunalnu taksu na istaknutu firmu za 2015. godinu i da su istu, po pravomoćnosti prijave i uplatili na račun općine Zavidovići. Nadalje, istakli su da je, nakon što su platili taksu, donesena nova Odluka o komunalnim taksama općine Zavidovići, kao rezultat neustavnosti istoimene Odluke po kojoj je izvršen razrez za 2015. godinu a što je utvrđeno odlukom Ustavnog suda FBiH prema kojoj djelatnost nekog lica ne može i ne smije biti kriterij za određivanje visine predmetne takse.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se, s tim u vezi, postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o krivičnoj optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba krivična u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterijuma: klasifikovanje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne, koji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterijuma: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju bitikumulativno ispunjeni da bi se radilo o krivičnoj optužbi. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterijuma, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o krivičnoj optužbi, odnosno da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP- 2255/05 od 16. januara 2007. godine, tač. 21 i 22, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07 i već citirana odluka broj AP-1887/17, stav 24 ).

16. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

17. U vezi sa tvrdnjama apelanta o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući slične predmete, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

18. Dovodeći navedene stavove u kontekst konkretnog premeta Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje pri čemu je, kako to proizilazi iz činjenica predmeta, u smislu prethodno donesene odluke Ustavnog suda, omogućio apelantima da iznesu svoju odbranu i dokaze na usmenom pretresu. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud na osnovu provedenih dokaza – obrasca prijave komunalne takse, utvrdio da su apelanti propustili da je podnesu blagovremeno i uredno. Također, Kantonalni sud je dao jasne i dovoljne razloge zbog čega na ovakav zaključak suda nemaju značaja navodi apelanata u kojim su ukazivali na odluke Ustavnog suda FBiH kojim su pojedine odredbe općinskih odluka o komunalnim taksama proglašene suprotnim Ustavu FBiH. Najzad, Ustavni sud ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljna ishodom konkretnog postupka.

19. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati.

20. Nadalje, apelanti tvrde i da su im prekršena prava iz člana 14. Evropske konvencije te iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelanti nisu izjasnili u vezi sa kojim pravom smatraju da su diskriminisani ali da iz navoda apelacije proizlazi da smatraju da su diskriminisani u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. S obzirom da apelanti osim paušalnog navoda o povredi ovog prava nisu ponudili bilo kakve argumente i razloge koji bi ukazivali na vjerovatnoću da su diskriminisani, Ustavni sud smatra da su i navodi vezani za kršenje zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, odnosno o kršenju opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2903/19 („Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik… | Sudska praksa | Aktio