Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4484/20 (Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International" u BiH)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4484/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. siječnja 2021. godine, u predmetu broj AP-4484/20, rješavajući apelaciju Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International" u BiH, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja za borbu protiv korupcije "Transparency International" u BiH podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 020677 20 R od 7. listopada 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International" u BiH (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Srđan Blagovčanin odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 10. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 020677 20 R od 7. listopada 2020. godine.

2. Osporenim aktom tuženog organa (“Gas Res" d.o.o. Banjaluka) od 13. travnja 2017. godine usvojen je apelantov zahtjev za pristup informacijama u dijelu koji se odnosi na pristup svim ugovorima o javnim nabavkama, te je usvojen apelantov zahtjev koji se odnosi na pristup Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženog organa, dok je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za pristup spisku zaposlenih kod tuženog organa.

3. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 02677 17 U od 20. studenog 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv akta tuženog organa od 13. travnja 2017. godine.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 020677 18 Uvp od 20. svibnja 2020. godine uvažen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 20. studenog 2017. godine, te je presuda preinačena na način da je apelantova tužba uvažena i poništen akt tuženog od 13. travnja 2017. godine, dok je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je bez obzira na uspjeh apelanta u postupku, primjenom odredbe članka 396. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, koji se u upravnom postupku primjenjuju na osnovu članka 48. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka, jer nije opredijeljeno naveo koje točno troškove potražuje, a što je bio dužan učiniti.

5. Rješenjem Vrhovnog suda od 7. listopada 2020. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba izjavljena protiv Presude Vrhovnog suda od 20. svibnja 2020. godine. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da je presudom Vrhovnog suda koja se pobija prizivom odlučeno o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje prvostupanjske presude. Vrhovni sud je naveo da sukladno odredbi članka 35. stavak 1. ZUS protiv pravomoćne odluke okružnog suda, donesene u upravnom sporu, stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu. Odredbom članka 34. ZUS propisano je da se protiv odluke donesene u upravnom sporu ne može izjaviti žalba, osim kada je to posebnim zakonom određeno. Dakle, naveo je da apelantov priziv kojim je osporavana odluka o troškovima protiv presude nedozvoljen, te je odbačen primjenom članka 224. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje na osnovu člana 48. ZUS.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant u suštini smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na učinkovit pravni lijek budući da je odluka suda da apelantu ne dosudi troškove s obzirom na uspjeh u postupku pogrešna.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem, kojim je odbačen njegov priziv, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak

1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačen njegov priziv kao nedozvoljen. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uvjeta za podnošenje priziva. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4484/20 (Udruženje za borbu protiv… | Sudska praksa | Aktio