Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-756/20 (J. J.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-756/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 756/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Jordan Jovanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Jordan Jovanović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 443756 20 Rev 2 od 15. decembra 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jordan Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 24. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu pod brojem 65 0 Rs 443756 19 Rev radi odlučivanja o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 o Rs 443756 18 Rsž 3. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je 21. decembra 2020. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 7. januara 2021. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju, te je 19. januara 2021. godine od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo da dostave potrebnu dokumentaciju.

3. Vrhovni sud je 24. decembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud je 19. januara 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju te traženu dokumentaciju.

5. Kantonalni sud je 1. februara 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju te traženu dokumentaciju. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Apelant je 27. novembra 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u predmetu broj 065-0-P-06-006293.

8. Rješavajući predmetnu apelaciju, Ustavni je sud na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 5086/14 kojom je usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je rješenjem Kantonalnog suda od 25. marta 2014. godine vracen Opcinskom sudu na ponovni postupak, naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 065-0-P-06-006293, naložio Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke apelantu isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da mu nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

9. U međuvremenu, Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 443756 06 Rs od 24. jula 2015. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže Federalno ministarstvo prometa i komunikacija Mostar – Direkcija za ceste, kao pravni sljednik Republičkog fonda za magistralne puteve Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelantu uspostavi radno-pravni status povezivanjem apelantovog staža od 30. aprila 1992. do 1. juna 2009. godine, da s tim datumom apelantu zaključi radnu knjižicu, da izvrši uplatu doprinosa za PIO za isti period, da apelantu isplati neisplaćene plaće od 1. maja 1992. do 1. juna 2009. godine u iznosu od 330.837,88 KM, koji se odnosi na neto plaću od 186.981,88 KM i zakonsku zateznu kamatu za isti period u iznosu od 163.856,00 KM, zatim na ime naknade za topli obrok iznos od 48.752,00 KM, na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora iznos od 11.080,00 KM, što ukupno iznosi 390.669,88 KM, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 5.616,00 KM.

Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 5086/14 od 14. oktobra 2015. godine

10. Općinski sud je dopisom od 12. februara 2016. godine dostavio apelantu na izjašnjenje odgovor tuženog na apelantovu žalbu od 23. septembra 2015. godine izjavljenu protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 443756 06 Rs od 24. jula 2015. godine.

11. Predmetni spis je 7. marta 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 Rs 443756 16 Rsž od 14. oktobra 2016. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu od 23. jula 2015. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

12. U ponovnom postupku Općinski sud je održao pripremno ročište 26. aprila 2017. godine, na kojem je apelant označio tuženog kao Javno preduzeće Ceste Federacije Bosne i Hercegovine, dok je 4. septembra 2017. godine održao nastavak pripremnog ročišta, na kojem je apelant povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vraćanje na posao jer je 1. juna 2009. godine ostvario pravo na penziju. Općinski sud je održao nastavak pripremnog ročišta 12. septembra 2017. godine, dok je 11. oktobra 2017. godine održao ročište za glavnu raspravu.

13. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 443756 16 Rs 2 od 10. novembra 2017. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi da apelantu uspostavi radno-pravni status povezivanjem staža počev od 30. aprila 1992. do 1. juna 2009. godine, da apelantu s tim danom zaključi radnu knjižicu i izvrši uplatu doprinosa za Fond PIO, te apelantu isplati neisplaćene plaće počev od 1. maja 1992. do 1. juna 2009. godine u iznosu određenom vještačenjem po vještaku finansijske struke s pripadajućim kamatama, kao i naknade za topli obrok i korištenje godišnjeg odmora, te naknadi troškove parničnog postupka. Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.948,40 KM.

14. Apelant je 29. novembra 2017. godine izjavio žalbu protiv presude od 10. novembra 2017. godine.

15. Općinski sud je dopisom od 11. decembra 2017. godine tuženom dostavio apelantovu žalbu na odgovor, a tuženi je odgovor na apelantovu žalbu dostavio 26. decembra 2017. godine. Općinski sud je dopisom od 15. januara 2018. godine dostavio apelantu odgovor tuženog na žalbu od 26. decembra 2017. godine.

16. Predmetni spis je 12. februara 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi. Kantonalni sud je Presudom broj 65 o Rs 443756 18 Rsž 3 od 14. marta 2019. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu od 10. novembra 2017. godine.

17. Apelant je 27. maja 2019. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 14. marta 2019. godine.

18. Općinski sud je dopisom od 6. juna 2019. godine dostavio tuženom apelantovu reviziju na odgovor.

19. Predmetni spis je dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje o reviziji 10. jula 2019. godine. Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 443756 19 Rev od 8. oktobra 2019. godine usvojio apelantovu reviziju, ukinuo drugostepenu presudu od 14. marta 2019. godine i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Predmetni spis je vraćen Općinskom sudu 26. februara 2020. godine.

20. Općinski sud je dopisom od 3. juna 2020. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu na odlučivanje. U ponovnom postupku Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 443756 19 Rsž 4 od 3. juna 2020. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio presudu Općinskog suda od 10. novembra 2017. godine.

21. Apelant je 18. augusta 2020. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 3. juna 2020. godine.

22. Predmetni spis je 12. oktobra 2020. godine dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje o reviziji. Vrhovni sud je Presudom broj 65 0 Rs 443756 20 Rev 2 od 15. decembra 2020. godine odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda od 3. juna 2020. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da od 2014. godine, odnosno od 2015. godine do dana podnošenja apelacije nije donesena konačna odluka u predmetnom postupku jer se spis nalazi kod Vrhovnog suda radi odlučivanja o apelantovoj reviziji.

b) Odgovori na apelaciju

24. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka kako je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da u revizionom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka jer su obje odluke Vrhovnog suda donesene u okviru roka od tri mjeseca.

25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka kako je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da navedeni predmet pred tim sudom nije uzet u rad u rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku jer Kantonalni sud već duži niz godina radi s nedovoljnim brojem sudija. Naime, sudije u svojim referatima imaju oko 800 spisa, među kojima su i stari predmeti koji se prioritetno rade u procentu od 70% u mjesečnoj normi, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, kao i predmeti koji se rade po planu rješavanja predmeta proizašlih iz stečaja i statusni predmeti. Preostali dio norme čine predmeti koji zahtijevaju hitnost po zakonu i kojih u svakom referatu ima veliki broj, kao i predmeti sa Liste urgencija koje odobrava predsjednik suda.

26. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su neosnovani apelantovi navodi koji se odnose na dužinu postupka i predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

27. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.

31. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

36. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

37. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228- B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

Period koje treba uzeti u obzir

38. Iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje, u pogledu dužine trajanja postupaka, već donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda. U vezi s tim, ovom odlukom Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka analizirati period nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. period od 14. oktobra 2015. pa do 15. decembra 2020. godine, kada je Vrhovni sud, odlučujući o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je apelant koristio, donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, relevantan period je od pet godina i četiri mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

39. Ustavni sud zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.

40. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u predmetnom parničnom postupku donijeli veći broj odluka i da su preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, te da u radu redovnih sudova nije bilo perioda veće pasivnosti. Naime, Ustavni sud primjećuje da je apelant koristio veći broj raspoloživih pravnih lijekova protiv odluka donesenih u predmetnom postupku, ali o kojima su redovni sudovi odlučivali u relativno kratkim rokovima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda, koju slijedi Ustavni sud, korištenje raspoloživih procesnih mehanizama od strane stranaka u postupku, uključujući i većinu ili sve pravne lijekove, predstavlja objektivne okolnosti koje utječu na dužinu trajanja određenog postupka koje se, kao takve, ne mogu staviti na teret državi (vidi Evropski sud, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15. jula 1982. godine, stav 82; Cesarini protiv Italije, presuda od 12. oktobra 1992. godine, st. 19–20; O'Neill i Lauchlan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavke br. 41516/10 i 75702/13, presuda od 28. juna 2016. godine, stav 92; Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3315/19 od 22. decembra 2020. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, u situaciji kada je predmetni parnični postupak, računajući od donošenja odluke Ustavnog suda, trajao pet godina i četiri mjeseca, u kojem su redovni sudovi postupali na tri instance, te koji je okončan prije donošenja odluke Ustavnog suda, pri čemu je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela objektivna okolnost da je apelant koristio raspoložive pravne lijekove, o kojima su redovni sudovi odlučivali u relativno kratkim rokovima i u čijem radu Ustavni sud ne nalazi periode veće pasivnosti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, iako se radi o hitnom postupku, u okolnostima konkretnog slučaja zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je predmetni postupak, računajući od donošenja odluke Ustavnog suda, trajao pet godina i četiri mjeseca, u kojem su redovni sudovi postupali na tri instance, pri čemu je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela objektivna okolnost da je apelant koristio raspoložive pravne lijekove, ali o kojima su redovni sudovi odlučivali u relativno kratkim rokovima i u čijem radu Ustavni sud ne nalazi periode veće pasivnosti.

43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-756/20 (J. J.) | Sudska praksa | Aktio