Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3496/20 (D. M.)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3496/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021.godine, u predmetu broj AP-3496/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Dragan Milovanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Milovanović protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 025234 20 Gž 2 od 6. jula 2020. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 025234 19 P 2 od 27. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Milovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Drago Višnjić advokat iz Bijeljine, podnio je 23. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 025234 20 Gž 2 od 6. jula 2020. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 P 025234 19 P 2 od 27. februara 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan odlukom Suda BiH od 6. jula 2020. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine) da apelantu plati novčanu protivvrijednost oduzete robe u iznosu od 21.399,92 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da su ovlašteni službenici tužene 14. februara 2014. godine iz skladišta firme ,,Matehorn“ DOO Pilica privremeno oduzeli robu bliže opisanu u izreci prvostepene presude, vlasništvo apelantovog prednika, za koju nije bilo dokumentacije o porijeklu. Okružni sud u Bijeljini je rješenjem broj 80 1 Pr 009888 14 Pžp od 26. marta 2015. godine obustavio prekršajni postupak protiv „Matehorn" d.o.o. Pilice, kao pravnog lica i M.M., kao odgovornog lica u pravnom licu jer nije dokazano da su počinili prekršaj iz člana 17. u vezi sa članom 3. stav (1) tačka a) i stav 2. i člana 17. u vezi sa članom 8. stav 1. tačka a) i stav 2. Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine. Osnovni sud u Bijeljini je rješenjem od 4. marta 2016. godine oslobodio od odgovornosti i apelantovog prednika D.M. Pravilno je prvostepeni sud odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete u iznosu od 21.399,92 KM, jer tužena nije odgovorna za isplatu odgovarajućeg iznosa na ime naknade štete. Tako odredba člana 187. Zakona o obligacionim odnosima propisuje dozvoljenost radnje oduzimanja predmeta i odgovornost za štetu vezuje za ovu činjenicu, a ne za krajnji ishod postupka u kome je oduzimanje izvršeno. S tim u vezi, navedena rješenja Okružnog suda u Bijeljini i Osnovnog suda u Bijeljini nisu osnov za obavezivanje tužene. Naime, zaposlenici tužene su ovlašteni za privremeno oduzimanje robe u skladu sa članom 29.stav 1. tačka f) Zakona o upravi za indirektno oporezivanje. Apelantova uskladištena roba u trenutku sačinjavanja zapisnika predstavnika tužene nije imala dokumentaciju o porijeklu robe, niti je imala dokaz na osnovu kojeg pravnog posla je uskladištena u navedenom prostoru. Odgovorno lice navedene firme, kao držalac robe, bila je u obavezi da posjeduje dokumentaciju na osnovu koje bi se moglo utvrditi na osnovu kojeg pravnog posla je roba smještena u skladište firme. Nadalje, iz izjave odgovornog lica, koja je sastavni dio zapisnika o privremenom oduzimanju robe, proizlazi da je navedena roba u manjim količinama prešla preko prelaza Šepak, da je uskladištena u tom prostoru jer je bio prazan, te da firma ne posluje dugi niz godina. Ishod prekršajnog postupka protiv apelantovog prednika nije bitan u situaciji kada je nastupila viša sila. Naime, privremeno oduzeta roba je uništena u poplavama koje su pogodile Banjaluku 15., 16. i 17. maja 2014. godine, dok je navedena odluka o obustavljanju prekršajnog postupka protiv navedene firme i M.M. za predmetnu robu donesena poslije uništene robe. S obzirom da je roba oduzeta na dozvoljen način i da je pravilno uskladištena, ali je ista oštećena i uništena uslijed poplava koje se nisu mogle predvidjeti, to nije ostvaren osnov odgovornosti tužene iz člana 187. Zakona o obligacionim odnosima, niti ima uzročno posljedične veze za štetu koja je nastala apelantu u vidu odgovornosti tužene kada je u pitanju viša sila. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je predmetna roba vlasniku oduzeta na nedozvoljen način, što je imalo za posljedicu da je u potpunosti uništena uslijed poplava 2014. godine, kao i zbog toga što nisu bila na odgovarajući način uskladištena. Dalje ističe da je tužena dužna naknadi štetu apelantu budući da su nezakonite radnje službenih lica tužene dovele do propasti ove robe uslijed čega je apelant pretrpio štetu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje tog suda u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3496/20 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio