Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4974/19 (H. M.)
Odluka donesena 21. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Dioba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4974/19
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 4974/19, rješavajući apelaciju Hasije Mulić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Hasija Mulić.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka za diobu nekretnina prodajom koji se trenutno vodi pred Opštinskim sudom u Gradačcu kao predmet broj 28 0 I 074890 20 I.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Gradačcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 28 0 I 074890 20 I, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantkinji Hasiji Mulić isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Opštinskog suda u Gradačcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasija Mulić (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Nada Milić i Miloš Đurić, advokati iz Gradačca, podnijela je 26. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka za diobu nekretnina prodajom koji se trenutno vodi pred Opštinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) kao predmet broj 28 0 I 074890 20 I.
2. Apelantkinja je 1. oktobra 2020. godine dopunila predmetnu apelaciju na način da je obavijestila Ustavni sud o toku postupka nakon podnošenja apelacije.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 7. septembra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. septembra 2020. godine.
5. Ustavni sud je 8. januara 2021. godine od Opštinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
1. Apelantkinja je 24. avgusta 2009. godine Opštinskom sudu podnijela prijedlog za diobu nekretnina protiv protivpredlagača A.O. navodeći da su predmetne nekretnine bračna tečevina vanparničnih stranaka i da su njihovi suvlasnički, suposjednički dijelovi utvrđeni Presudom Opštinskog suda broj P-246/98 od 8. oktobra 2004. godine.
2. Postupajući po apelantkinjinom prijedlogu, Opštinski sud je 7. decembra 2012. godine donio Rješenje broj 28 0 V 010506 09 V kojim je odredio da će se dioba predmetnih nekretnina izvršiti njihovom prodajom, te da sud dozvoljava njihovu prodaju, a da će se prodaja izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku.
3. Navedeno rješenje je 4. januara 2013. godine steklo status pravosnažnosti i izvršnosti.
4. Predmetni spis je arhiviran 19. februara 2013. godine.
Osporeni postupak
5. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je apelantkinja 24. avgusta 2016. godine Opštinskom sudu dostavila podnesak u kojem je navela da određeni dogovori i pregovori među vanparničnim strankama, u smislu isplate dijela vrijednosti nekretnine, jedne prema drugoj nisu uspjeli, te da predlaže da se dioba nekretnina izvrši na način kako je navedeno u predmetnom rješenju, odnosno po odredbama Zakona o izvršnom postupku.
6. Opštinski sud je 14. novembra 2016. godine dao naredbu o iznošenju spisa iz arhive.
7. Apelantkinja je 23. juna 2017. godine od Opštinskog suda zatražila primjerak predmetnog rješenja sa klauzulama pravosnažnosti i izvršnosti.
8. Apelantkinja je 17. jula 2017. godine Opštinskom sudu podnijela prijedlog za nastavak vanparničnog postupka prema pravilima Zakona o izvršnom postupku, ili da se izda sudska naredba i da se predmet iz vanparničnog prevede u izvršni postupak i nastavi kao izvršni postupak.
9. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je apelantkinja 23. oktobra 2017. godine Opštinskom sudu dostavila podnesak, ističući da postoji mogućnost sporazuma i dogovora između stranaka, a kao prilog je dostavila podnesak punomoćnika protivpredlagača o načinu isplate apelantkinje.
10. Apelantkinja je 20. novembra 2017. godine obavijestila Opštinski sud da nema mogućnosti da se dogovori o rješenju ove diobe, te je predložila sudu da se nastavi vanparnični postupak prema pravilima ZIP-a, ili da se da sudska naredba i da se predmet iz vanparničnog prevede u izvršni postupak i nastavi kao izvršni postupak. O tome je Opštinski sud obavijestio i protivpredlagač, predlažući da se suvlasnička imovina proda i da se stranke namire iz prodajne cijene.
11. Opštinski sud je 28. avgusta 2019. godine apelantkinjinom punomoćniku dostavio predmetno rješenje sa klauzulama pravosnažnosti i izvršnosti.
7. Apelantkinjin punomoćnik je 6. novembra 2019. godine predložio Opštinskom sudu da se nastavi postupak navodeći da se hitno nastavi dioba nekretnina, te da se izvrši njihova prodaja u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.
8. Opštinski sud je 17. septembra 2020. godine dao nalog pisarnici suda za formiranje izvršnog spisa u kojem je, između ostalog, navedeno da je za postupak diobe nekretnina njenom prodajom po odredbama Zakona o izvršnom postupku potreban prijedlog jedne od vanparničnih stranaka, te imajući u vidu da su punomoćnici apelantkinje 6. novembra 2019. godine podnijeli prijedlog za nastavak postupka prodajom nekretnine, naloženo je pisarnici da formira predmet izvršenja diobe nekretnina njihovom prodajom.
9. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Opštinskim sudom i vodi se pod brojem 28 0 I 074890 20 I.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantkinja ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni postupak od podnošenja prijedloga za diobu nekretnina traje 10 godina, te je predložila da Ustavni sud obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da joj isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
11. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući kao opravdanje za njegovu dužinu da je tokom postupka postupajući sudija bio na bolovanju, kao i da je u međuvremenu došlo do proglašenja pandemije korona virusa. Takođe, navodi da je tokom postupka apelantkinja više puta promijenila svoje punomoćnike, kao i da je, zbog odsustva sudije, došlo do izostanka postupanja po apelantkinjinom prijedlogu od 6. novembra 2019. godine. Nadalje je naveo da je, nakon dostavljanja predmetne apelacije, postupao u predmetnom spisu, te da je, ocjenjujući odredbe člana 220. ZIP-a, da se izvršenje diobe nekretnina njihovom prodajom sprovodi u izvršnom postupku na prijedlog jedne od stranaka u postupku, 17. septembra 2020. godine dao nalog pisarnici suda za formiranje izvršnog spisa, a sve kako bi se ovaj postupak okončao. Ocjenjujući navedeno i zbog spleta okolnosti, ističe da nije uspio blagovremeno izvršiti procesnu radnju, dati naredbu o formiranju izvršnog predmeta radi sprovođenja postupka izvršenja diobe nekretnina njihovom prodajom. Dodaje da je nakon donošenja rješenja o diobi nekretnina između stranaka došlo do sporazuma o isplati jednog prema drugome u njihovim suvlasničkim dijelovima, te da u takvoj situaciji nije ni trebalo da preduzima posebne radnje u ovome predmetu, jer su se stranke mogle dogovoriti i ovo sporazumno riješiti van suda, odnosno mimo postupka diobe u navedenom predmetu. V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12- Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 220.
Dioba prodajom Ako na osnovu izvršne isprave zajedničku stvar treba radi njene diobe prodati, prodaja će se obaviti na način propisan ovim zakonom za izvršenje na pokretnoj ili nepokretnooj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drugačije ne sporazumiju.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu postupka za diobu nekretnina prodajom, koji je pokrenut na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke po pravilima vanparničnog postupka, a nastavljen i vodi se po pravilima izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelantkinja smatra da je, zbog dužine trajanja postupka za diobu nekretnina prodajom koji se vodi po pravilima izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
18. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
19. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka. Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak prvobitno vođen po pravilima vanparničnog postupka kad je apelantkinja 24. avgusta 2016. godine Opštinskom sudu dostavila podnesak u kojem je predložila da se dioba nekretnina izvrši kako je navedeno u predmetnom rješenju, odnosno prema pravilima izvršnog postupka. Stoga, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period koji je počeo 24. avgusta 2016. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, oko četiri godine i pet mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
21. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je postupak započet prema pravilima vanparničnog postupka, a da je nastavljen prema pravilima izvršnog postupka, kao i da je tokom postupka došlo do pokušaja sporazumnog rješavanja diobe, te da se, s obzirom na relevantne okolnosti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu. Analizirajući apelantkinjino ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji ukazuju da je apelantkinja značajnije doprinijela predmetnoj dužini postupka, jer okolnost na koju Opštinski sud ukazuje u odgovoru na apelaciju da je mijenjala punomoćnike sama po sebi nije uticala na tok i dužinu postupka, a ni pokušaji sporazumnog rješavanja predmetne diobe nisu značajnije uticali na dužinu trajanja postupka, jer je apelantkinja bez odlaganja obavijestila sud u roku od oko mjesec dana da pokušaj nije uspio i predložila sudu nastavak postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelantkinju, jer nastoji okončati diobu nekretnine za koju je sudskom odlukom utvrđeno da čini bračnu tečevinu.
22. Analizirajući ponašanje Opštinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u predmetnom postupku imao duži period pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud prvu procesnu radnju preduzeo nakon perioda od četiri godine nakon apelantkinjinog predloga da se dioba predmetnih nekretnina izvrši na način kako je navedeno u predmetnom rješenju, dakle, po pravilima izvršnog postupka, kada je 17. septembra 2020. godine dao nalog pisarnici suda za formiranje izvršnog spisa, i to nakon što je od Ustavnog suda zaprimio dopis kojim je zatražen odgovor na apelaciju. Tako dug period pasivnosti Opštinskog suda u postupku koji je po zakonu hitne prirode predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud kao opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku naveo bolest postupajućeg sudije, te proglašenje pandemije korona virusa. Ustavni sud smatra da bolest sudije (odnosno bolovanje sudije) ne može biti razlog nepostupanja u predmetu, kao i da se te okolnosti, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka, jer javna vlast ima dužnost da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se Opštinski sud u odgovoru na apelaciju poziva i na okolnost proglašenja pandemije korona virusa, ističući da je ta okolnost uticala na predmetnu dužinu trajanja postupka. Ustavni sud smatra da je navedena okolnost u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali da ta okolnost sama po sebi na oslobađa sud obaveze da u konkretnom slučaju postupa bez nepotrebnog odlaganja..
23. Stoga, ocjenjujući dužinu predmetnog postupka u njenoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelantkinju, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Opštinski sud koji je imao značajno razdoblje neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantkinjinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
25. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantkinji treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
26. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
27. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana stav 1. Evropske konvencije pred Opštinskim sudom s obzirom na to da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijelo neefikasno i neažurno postupanje tog suda, koji nije djelotvoeno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
29. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević