Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1875/20 (I. I.)
Odluka donesena 21. 01. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1875/20
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. siječnja 2021. godine, u predmetu broj AP 1875/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ibrahim Imširović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Ibrahim Imširović.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 127 0 P 065668 18 Gž na rješavanju po prizivu na Presudu Općinskoga suda u Banovićima u predmetu broj 127 0 P 065668 16 P.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Tuzli da, sukladno ovoj odluci, odmah preuzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 127 0 P 065668 18 Gž, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskoga kantona da Ibrahimu Imširoviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga parničnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ibrahim Imširović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banovića podnio je 29. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se trenutačno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 127 0 P 065668 18 Gž na rješavanju po prizivu na Presudu Općinskoga suda u Banovićima (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 127 0 P 065668 16 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda i Kantonalnoga suda zatraženo je 4. prosinca 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. prosinca 2020. godine, a Kantonalni sud odgovor na apelaciju je dostavio 23. prosinca 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je protiv tuženice (Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini) podnio tužbu 14. studenoga 2016. godine radi naknade nematerijalne štete (vsp. 5.000,0 KM).
6. Općinski sud je 18. studenoga 2016. godine dostavio tužbu na odgovor tuženici.
7. Pripremno ročište je održano 20. kolovoza 2017. godine, te je određen termin održavanja ročišta za glavnu raspravu 23. listopada 2017. godine.
8. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 23. listopad 2017. godine nije održano, jer stranke nisu zaprimile dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka liječničke struke u zakonskome roku, pa je glavna rasprava odgođena za 14. studeni 2017. godine.
9. Presudom Općinskoga suda od 21. prosinca 2017. godine apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obveže tuženica da isplati apelantu na ime naknade nematerijalne štete određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom, zbog pretrpljenih duševnih bolova radi uskraćenja vjerskih prava i sloboda, klanjanja džume namaza u postojećoj staroj džamiji u Seoni, odbijen je u cijelosti kao neutemeljen. Nadalje, obvezan je apelant tuženici naknaditi troškove postupka u određenome iznosu.
10. Apelant je 9. siječnja 2018. godine izjavio priziv na prvostupanjsku odluku.
11. Apelant je 9. veljače 2018. godine uložio dopunu priziva na prvostupanjsku odluku.
12. Rješenjem Općinskoga suda od 23. veljače 2018. godine dopuna priziva od 9. veljače 2018. godine je odbačena kao nepravodobna.
13. Cjelokupan predmetni spis je 20. travnja 2018. godine dostavljen Kantonalnome sudu na postupanje, te je, prema stanju spisa, postupak u tijeku pred ovim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Iako to izričito ne navodi, iz apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja parničnoga postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
b) Odgovori na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju od 14. prosinca 2020. godine Općinski sud je predstavio kronološki tijek postupka, predstavljen u činjeničnome dijelu ove odluke. Općinski sud je naveo da je predmetni postupak pred ovim sudom okončan u roku od jedne godine i jednoga mjeseca (razdoblje do donošenja prvostupanjske presude), te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.
16. U odgovoru na apelaciju od 23. prosinca 2020. godine Kantonalni sud je naveo da odluka o prizivu tuženika još uvijek nije donesena, te da ovaj sud ima na građanskom referatu veliki broj neriješenih starih predmeta zbog čega je ovaj referat obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta, ali da predmet nije planiran za IV. kvartal 2020. godine, niti se radi o predmetu žurne naravi. V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Članak 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 217. st. (1), (4), (5) (1) Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.
[...] (4) Drugostupanjski sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskoga suda primi spise po žalbi.
(5)Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koje glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
19. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
20. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U odnosu na apelantove navode kojima osporava duljinu trajanja predmetnoga postupka, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak nije još uvijek okončan. Naime, prema stanju iz spisa, proistječe da je predmetni parnični postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom, na rješavanju po prizivu, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.
21. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
25. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
27. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnoga postupka razmatrati razdoblje od 14. studenoga 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskome sudu, pa do donošenja odluke Ustavnoga suda. Dakle, razmatrat će razdoblje od oko četiri godine i dva mjeseca. Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka
29. U konkretnomu slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, u konkretnomu slučaju ne može govoriti o složenome predmetu.
30. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 14. studenoga 2016. godine. Ustavni sud zapaža da je ročište za glavnu raspravu zakazano za 23. listopad 2017. godine pomjereno za 14. studeni 2017. godine zbog opravdanih okolnosti, tj. nemogućnosti dostave nalaza i mišljenja vještaka liječničke struke strankama u postupku u zakonskome roku. Nakon donošenja presude od 21. prosinca 2017. godine, te apelantovog izjavljenoga priziva od 9. siječnja 2018. godine i dopune priziva od 9. veljače 2018. godine, Općinski sud je donio rješenje od 23. veljače 2018. godine, te je Općinski sud cjelokupan spis ustupio na postupanje Kantonalnome sudu 20. travnja 2018. godine. Dakle, postupak je pred prvostupanjskim sudom trajao u razdoblju od jedne godine i pet mjeseci. U okolnostima konkretnoga slučaja navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostupanjskoga postupka obzirom na to da se pred prvostupanjskim sudom provodi dokazni postupak na temelju kojega se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao temelj za donošenje sudske odluke. Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnome sudu za postupanje po prizivu 20. travnja 2018. godine, te da predmetni postupak još uvijek nije okončan pred ovim sudom (dakle, razdoblje od oko dvije godine i devet mjeseci) za što u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, sukladno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugome razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu duljinu trajanja predmetnoga postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo tako neažurno postupanje drugostupanjskoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da drugostupanjski sud odluku o prizivu na prvostupanjsku presudu nije donio ni nakon razdoblja od dvije godine i devet mjeseci od dostavljanja predmetnoga spisa na postupanje, te da je pri tomu i sasvim neizvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan.
31. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga parničnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
33. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnome slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer predmetni postupak traje četiri godine i dva mjeseca, a kojoj duljini je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnoga suda, koji o predmetnome prizivu nije odlučio u razdoblju od dvije godine i devet mjeseci, pri čemu iz odgovora na apelaciju nije ni izvjesno kada će predmet biti okončan na Kantonalnome sudu, niti je taj sud ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o prizivu.
37. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević