Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4695/20 (V. P.)
Odluka donesena 21. 01. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4695/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. siječnja 2021. godine, u predmetu broj AP-4695/20, rješavajući apelaciju Vinka Popovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vinko Popović protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Mal 028730 20 Gž od 13. studenog 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Vinko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 22. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Mal 028730 20 Gž od 13. studenog 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelant je obavezan da tužitelju („M:tel“ a.d. Banja-Luka) na ime duga isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama.
3. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da među parničnim strankama nije bilo sporno da su 26. svibnja 2017. godine tužitelj i apelant zaključili ugovor radi pružanja i korištenja usluga fiksne telefonije i interneta na neodređeno vrijeme, uz minimalni period trajanja od 24 mjeseca, te da Opći uvjeti za pružanje telekomunikacijskih usluga (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) predstavljaju sastavni dio ugovora. Dalje je naveo da nije bilo sporno da je tijekom trajanja ugovora, u mjesecu srpnju i kolovozu 2018. godine kod apelanta došlo do izvjesnih smetnji i kvara na fiksnom telefonu i internetu, te da je tužitelj po prijavljivanju tog kvara i smetnji od strane apelanta, kao i podnesenim pismenim aktima apelanta, srazmjerno dužini trajanja kvara u tom periodu smanjio iznos mjesečnih računa (što i proizlazi iz računa za mjesec srpanj i kolovoz 2018. godine, kao i iz pismenih prepiski između tužitelja i apelanta). S tim u svezi, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj apelantu umanjio račune u skladu sa točkom 25. pod točka 5. Općih uvjeta. Pored toga, naveo je da kvar nije otklonjen upravo iz razloga koji su izvan kontrole tužitelja, odnosno, jer je apelant u međuvremenu krajem kolovoza, odnosno u rujnu 2018. godine, raskinuo predmetni ugovor, kao i zbog toga što je apelant onemogućio tužiteljevog majstora da izvrši predmetnu popravku na način da mu to nije dozvolio (to naveo sam apelant tijekom trajanja postupka). Dakle, Okružni sud je naveo je da je prvostupanjski sud zaključio da do raskida ugovora nije došlo krivnjom tužitelja, nego iz razloga što je apelant jednostrano raskinuo ugovor. Nadalje, naveo je da je prvostupanjski sud na osnovu izvedenih dokaza utvrdio da je minimalno razdoblje trajanja ugovora 24 mjeseca i da je prema odredbama ugovora, te točkom 15. podtočka 1. i točkom 30. podtočka 1. a) Općih uvjeta, apelant u situaciji jednostranog raskida ugovor dužan tužitelju pored redovnih dospjelih obaveza, nadoknaditi štetu koja podrazumijeva i isplatu iznosa preostalih mjesečnih pretplata do isteka minimalnog trajanja ugovora. S obzirom na to, naveo je da je prvostupanjski sud pozivom na točku 15. podtačka 11, točku 25. podtočka 5, točku 28., točku 30. podtočka 1 a) Općih uvjeta, te na odredbu članka 26., članka 324. i članka 277. Zakona o obligacionim odnosima, pravilno usvojio tužbeni zahtjev. Okružni sud je naveo da pobijana presuda nije zahvaćena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 209. stavak 1, u vezi s člankom 8. i u vezi sa člankom 191. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), s obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iscrpno i sadržajno izložio sve dokaze na koje su se parnične stranke i pozivale u postupku pred prvostepenim sudom, te dao pravilnu ocjenu svakog dokaza za sebe i svih dokaza zajedno. Nadalje, naveo je da su nedozvoljeni prizivni prigovori koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti kako to ima u vidu odredba člana 429. stav 1 ZPP. Naime, ukazao je da je odredbom članka 433. ZPP propisano da presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević