Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4391/20 (I. J.)
Odluka donesena 21. 01. 2021.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4391/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4391/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ivo Jeličić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ivo Jeličić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 012155 20 U od 5. novembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivo Jeličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pletemice, Republika Hrvatska, podnio je 1. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 012155 20 U od 5. novembra 2020. godine. Apelant je na zahtjev Ustavnog suda 8. januara 2021. godine dopunio apelaciju.
2. Služba za opću upravu i društvene djelatnosti Općine Žepče je rješenjem broj UP-I-06-41- 911-3/2006 od 12. marta 2009. godine odbila apelantov zahtjev za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida.
3. Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno – oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi) je rješenjem broj UP-II-03- 41-1156/09 od 19. aprila 2010. godine odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostepenog organa od 12. marta 2009. godine.
4. Tuženi je zaključkom broj UP-I-03-37-4228/20 od 29. jula 2020. godine odbacio kao neblagovremen apelantov prijedlog od 15. augusta 2019. godine za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženog broj UP-II-03- 41-1156/09 od 19. aprila 2010. godine.
5. U upravnom sporu apelanta, kao tužioca, protiv zaključka tuženog od 29. jula 2020. godine, Kantonalni sud je donio osporenu presudu od 5. novembra 2020. godine kojom je odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je rješenje tuženog od 19. aprila 2010. godine, kojim je okončan predmetni postupak, dostavljeno apelantu lično 24. maja 2010. godine. S tim u vezi, apelantov prijedlog za obnovu postupka od 15. augusta 2019. godine je neblagovremen, jer je članom 249. stav 3. Zakona o upravnom postupku propisano da se nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci obnova ne može tražiti niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti osim u situacijama i iz razloga propisanih članom 246. stav 1. tač. 2., 3. i 5. Zakona o upravnom postupku. Kako je apelant prijedlog za obnovu postupka podnio shodno članu 246. stav 1. tačka 1) Zakona o upravnom postupku, jer smatra da raspolaže sa novim činjenicama i dokazima, te kako je protekao rok od pet godina od dana dostavljanja konačnog rješenja apelantu, to je tuženi pravilno odbacio apelantov prijedlog za obnovu postupka kao neblagovremen.
Apelacioni navodi
6. Iz apelacije proizlazi da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli obnova postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević