Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4959/19 (B.J. i drugi)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4959/19

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 4959/19, rješavajući apelaciju B. J., M. J. i S. M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli B. J., M. J. i S. M zbog neizvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 135859 12 P od 28. maja 2012. godine, te protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 194340 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1B. J., M. J. i S. M. (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant i trećeapelant i/ili apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 27. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 135859 12 P od 28. maja 2012. godine, te protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 194340 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog i Okružnog suda, Pravobranilaštva RS, sjedište zamjenika Banjaluka (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo RS), i Vlade RS, Kancelarije pravnog predstavnika, zatraženo je u periodu od 2. jula do 2. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 13. jula do 6. novembra 2020. godine. III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5Apelanti su 16. juna 1999. godine Osnovnom sudu podnijeli tužbu protiv tužene (Republike Srpske) radi naknade štete.

6Odlučujući o tužbenom zahtjevu, Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 135859 12 P od 28. maja 2012. godine kojom je, između ostalog, usvojio tužbeni zahtjev prvoapelanta i drugoapelanta, te je obavezao tuženu da im iz osnova naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 8.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. Istom presudom obavezana je tužena da prvoapelantu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 2.000,00 KM, te da trećeapelantu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 200,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. Istom presudom obavezana je tužena da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana presuđenja pa do isplate.

7Na prijedlog apelanata, Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 194340 14 I od 9. jula 2014. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.

8Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je 24. decembra 2014. godine donio rješenje kojim je djelimično usvojio prigovor i predmetno rješenje o izvršenju izmijenio u dijelu u kojem je određeno izvršenje radi isplate glavnog potraživanja, na način da se navedeno potraživanje izmiruje u obimu definisanom u budžetu RS za ovu namjenu u skladu s propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a da će se izmirenje cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiti u periodu od najmanje 20 godina, u skladu s odredbama člana 14a stav 4 Zakona o unutrašnjem dugu RS.

9Odlučujući o žalbi apelanata, Okružni sud je 9. avgusta 2018. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, osporeno rješenje prvostepenog suda ukinuo u dijelu kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i izmijenjeno rješenje o izvršenju, te je predmet u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je 20. marta 2020. godine donio rješenje kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika, te je izmijenio predmetno rješenje o izvršenju na način da se potraživanje apelanata izmiruje u gotovini, i to u obimu definisanom u budžetu RS za ovu namjenu, u skladu s propisima o izvršenju budžeta, a izmirenje cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina. Istim rješenjem je određeno da će se zatezna kamata obračunati u postupku verifikacije, a najviše do iznosa glavnog duga.

11Odlučujući o žalbi apelanata, Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 194340 19 Gž 2 od 10. oktobra 2019. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 20. marta 2019. godine u dijelu kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i izmijenjeno rješenje o izvršenju u pogledu načina sprovođenja izvršenja radi naplate glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate. U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je, između ostalog, da Zakon o unutrašnjem dugu RS („Službeni glasnik Republike Srpske br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) predstavlja lex specialis propis, u skladu s kojim se vrši isplata potraživanja naknade materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, a koja šteta je priznata pravosnažnim sudskim odlukama. Okružni sud je ukazao da je navedeni zakon stupio na snagu 13. januara 2012. godine i da je njim uređen postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirenja unutrašnjeg duga RS prema fizičkim i pravnim licima i određeno da se izmirenje unutrašnjeg duga vrši u skladu s odredbama ovog zakona na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost RS, te je određeno da se, između ostalog, pod unutrašnjim dugom, u smislu tog zakona podrazumijevaju i obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u naprijed navedenom periodu. Zaključuje da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je izvršenje radi namirenja potraživanja apelanata po osnovu naknade nematerijalne štete trebalo odrediti u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu RS, slijedom čega je pravilno rješenje kojim je odlučeno o prigovoru, na način da je određeno izvršenje potraživanja na ime naknade nematerijalne i materijalne štete u gotovini u obimu definisanom u budžetu RS za tu namjenu, u skladu s propisima o izvršenju budžeta, izmirenjem cjelokupnog evidentiranog iznosa u periodu od najmanje 20 godina. 12Prema stanju spisa, predmetno rješenje o izvršenju nije sprovedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 13Apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke kojom im je dosuđeno određeno novčano potraživanje na ime naknade ratne štete, te osporenim rješenjem povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navode da su njihova potraživanja utvrđena u fiksnim iznosima pravosnažnim sudskim presudama, te da izvršni sudovi nisu ovlašćeni da donose rješenja koja nisu u skladu sa izvršnim ispravama, niti su ovlašćeni da mijenjaju predmet i sredstvo izvršenja bez saglasnosti apelanata. Apelanti smatraju da se donošenjem zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS ukazuje na namjeru da se onemogući apelantima da na bilo koji način naplate dosuđenu naknadu tako da im se dosuđene novčane iznose materijalne štete žele isplatiti u roku od 20 godina. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, kao i naknadu troškova postupka sastavljanja apelacije.

b) Odgovori na apelaciju 14Vlada RS (Ministarstvo finansija) dostavila je odgovor u kojem je, između ostalog, navela da je rješenje o izvršenju od 20. marta 2019. godine primila 22. marta 2019. godine, kao i da je ovaj predmet u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu RS („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) kategorisan kao unutrašnji dug – ratna šteta. Navodi da potraživanje po navedenom predmetu, koje iznosi 26.200,00 KM, nije realizovano jer u skladu s navedenim zakonskim propisom nije dospjelo na realizaciju u skladu s Planom isplata, niti su apelanti dostavili neophodnu dokumentaciju za realizaciju Rješenja o izvršenju broj 71 0 I 194340 19 I 2 od 20. marta 2019. godine putem emisije obveznica. Navodi da bi u skladu s Planom isplate ratne štete predmet apelanata došao na red za isplatu u gotovini 2027. godine. Navodi da će troškovi parničnog i izvršnog postupka biti realizovani kao ostalo potraživanje u skladu sa članom 14a stavom 1 Zakona o unutrašnjem dugu RS. Napominje da se, ako se obezbijede sredstva u budžetu RS, redoslijed izmirenja može izvršavati i brže, odnosno da se može skratiti rok izvršenja, te da bi na taj način bio revidiran raspored izvršenja po godinama, ali da bi i dalje bio poštovan redoslijed evidentiranja, a sve u skladu s generalnim kriterijumima Plana isplate. Navodi da ukoliko pojedina lica čija su potraživanja sastavni dio Plana isplate budu zahtijevala izmirenje ratne štete putem emisije obveznica, stvoriće se mogućnosti realizacije više sudskih predmeta u konkretnoj godini isplate. Imajući u vidu navedeno, navodi da stranke imaju pravo izbora da li da se odluče za realizaciju potraživanja putem Plana isplate u gotovini ili putem emisije obveznica. Ukazuje da su pred Evropskim sudom za ljudska prava vođeni postupci protiv BiH odnosno RS, koji su se odnosili na dug period neizvršavanja predmeta ratne štete, odnosno povredu prava povjerilaca zbog neizvršavanja sudskih odluka. Dalje navodi da je u saradnji s Evropskim sudom za ljudska prava RS konstantno unapređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga. Ističe da je RS 15. septembra 2016. godine donijela novi plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Komitet ministara Savjeta Evrope, koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, smatra da revidirani plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu. Ukazuje da je ovim planom izmirenja postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava po Konvenciji. U vezi s tim je navedeno da je sud pristupio skidanju oko 400 predmetnih aplikacija s liste svojih predmeta jer smatra da je to opravdano imajući u vidu izmjene koje je izvršila RS, a posebno okolnosti koje se odnose na način i dinamiku implementacije predmetnog plana izmirenja. 15Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka ističući da je pravilnost njegove odluke potvrđena drugostepenim rješenjem Okružnog suda od 10. oktobra 2019. godine. 16Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka ukazujući da je materijalno pravo pravilno primijenjeno na utvrđeno činjenično stanje, te da nije bilo proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava, o čemu je, kako navodi, dao razloge i obrazloženje u rješenju koje se pobija apelacijom.

17Pravobranilaštvo RS je u odgovoru na apelaciju navelo da su neosnovani i ničim dokazani navodi apelanata da je došlo do povrede njihovih prava, te da je paušalno pozivanje apelanata na povrede važećih zakonskih propisa učinjenih od strane suda prilikom donošenja odluka koje se pobijaju predmetnom apelacijom. Ističe da niti jednim argumentom apelanti ne dovode u pitanje odluke koje pobijaju. Predlaže da se predmetna apelacija odbaci kao nedozvoljena, odnosno da se odbije.

V.Relevantni propisi 18Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27. stav 1.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

19Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1. stav 1.

(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu:

unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.

Član 3. stav 1. tačka v) (1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM.

Član 7. st. 2. i 3.

(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu provest će se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.

(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.

Član 11.

(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19.

juna 1996. godine („Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09). (2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.

Član 13.

Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama na osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 14a.

(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.

(2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenjuju se opšti kriterijumi:

a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i

b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.

(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.

(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992.

do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.

VI.Dopustivost 20Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u svojoj novijoj praksi identično pravno pitanje – nesprovođenja rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske, odnosno nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj razmatrao u predmetu broj AP 4769/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4769/16 od 7. septembra 2017. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4769/16 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti predmetne apelacije, poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum 21U konkretnom slučaju apelanti smatraju da su osporenim rješenjem, tj. zbog primjene odredbi Zakona o unutrašnjem dugu onemogućeni da se izvrši pravosnažna sudska presuda koja se odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno da im je zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude na teret budžeta Republike Srpske povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

22Ustavni sud primjećuje da je odredbama člana 11 Zakona o unutrašnjem dugu propisano: „Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM…“, da je odredbama člana 14a stav 1 istog zakona, između ostalog, propisano: „Obaveze propisane članom 11 ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini“, te da je odredbama istog člana stav 4 propisano: „Obaveze iz stava 1 ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.“ Dakle, Zakonom o unutrašnjem dugu Republika Srpska je utvrdila visinu duga i obavezala se da će ga izmiriti u periodu od najmanje 20 godina.

23Ustavni sud, takođe, primjećuje da je Vlada Republike Srpske (Ministarstvo finansija) dostavila odgovor u kojem je navela da bi u skladu sa Planom isplate ratne štete apelanti sa svojim potraživanjima došli na red za isplatu u gotovini 2027. godine. 24U vezi s naprijed navedenim Ustavni sud podsjeća na odgovor Ministarstva finansija Republike Srpske dostavljen na apelacije koje su razmatrane u citiranoj Odluci broj AP 4769/16. U navedenoj odluci, tačka 27, navedeno je: „[...] sudski predmeti koji se odnose na unutrašnji dug – ratna šteta realizuju u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kao lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Osim toga, navedeno je da su pred Evropskim sudom vođeni postupci protiv Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske koji su se odnosili na dug period neizvršavanja predmeta ratne štete, odnosno povredu prava povjerilaca zbog neizvršavanja sudskih odluka. U saradnji s Evropskim sudom, Republika Srpska je konstantno uređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga. S obzirom na navedeno, Republika Srpska je 15. septembra 2016. godine donijela novi plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Naime, navedenim planom predviđa se izvršenje konačnih presuda isplatom ratne štete u gotovini u periodu od 13 godina, počevši od 2016. godine, redoslijedom kojim su primljene u Ministarstvu finansija. Presude primljene do kraja 2004. godine, kod kojih je već došlo do kašnjenja dužeg od deset godina u vrijeme donošenja presude Đurić i drugi, bile bi izvršene tokom 2016. godine, pod uslovom da su povjerioci dostavili potrebnu dokumentaciju. Osim toga, Republika Srpska se obavezala da će isplatiti 50,00 evra na ime nematerijalne štete za kašnjenja u izvršenju, kao i zateznu kamatu po godišnjoj stopi od 0,5% u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema Planu izmirenja. Presude primljene nakon 15. septembra 2016. godine izvršiće se pod istim uslovima nakon izvršenja presuda uključenih u Plan izmirenja. Komitet ministara Savjeta Evrope koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava smatra da revidirani plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, odnosno planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava po Konvenciji. Osim toga, Ministarstvo u odgovoru napominje da ukoliko je tražilac izvršenja saglasan da se njegovo izvršenje izmiri emisijom obveznica u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu, potrebno je da popuni i ovjeri obrazac izjave i formular s ličnim podacima i dostavi ga Ministarstvu finansija Republike Srpske. Dalje su naveli da nijedna stranka nema prioritet u odnosu na ostale, što znači da će tražioci izvršenja s navedenih izvršnih rješenja koji su prikazani u tabeli, koja je dostavljena u prilogu dopisa, imati iste prethodno navedene mogućnosti. Osim toga, ako se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske, redoslijed izmirenja može se izvršavati i brže – može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini. Na kraju je istaknuto da stranke prilikom donošenja odluke o načinu realizacije njihovog potraživanja po osnovu ratne štete imaju u vidu prednosti emisije obveznica, odnosno da sve obveznice koje emituje Republika Srpska kotiraju na 'Banjalučkoj berzi' a.d. Banjaluka i njima je moguće trgovati, mogu se izmiriti poreske obaveze nastale do 31. decembra 2007. godine, otkupljivati stanovi do 60% vrijednosti i otkupljivati poslovne zagrade, poslovne prostorije i garaže, te plaćati naknada za legalizaciju objekata u skladu s važećim propisima.“

25Nadalje, u citiranoj Odluci broj AP 4769/16 Ustavni sud je ukazao da je Evropski sud u predmetu Knežević i drugi protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, aplikacija broj 15663/12, odluka od 14. marta 2017. godine), razmatrajući aplikaciju podnesenu zbog neizvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete, jednoglasno odlučio izbrisati aplikaciju s liste predmeta jer sud ne vidi posebne okolnosti u pogledu poštovanja ljudskih prava utvrđenih u Konvenciji i njenim protokolima koje bi zahtijevale nastavak razmatranja ovog slučaja. U navedenoj odluci Evropski sud, podsjećajući da je u presudi Đurić i drugi pohvalio Plan izmirenja iz oktobra 2012. godine koji je predvidio vremenski okvir izvršenja u trajanju od 13 godina, smatra da se novim planom izmirenja od 15. septembra 2016. godine Republika Srpska vratila tom prijedlogu. Nadalje, Evropski sud je mišljenja da je tužena država implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi u skladu s Konvencijom, što je takođe i mišljenje Odbora ministara koji je smatrao da „revidirani plan izmirenja pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu“. Evropski sud smatra da će se konačna presuda u korist aplikanata izvršiti prema novom planu izmirenja, što je u skladu sa članom 6 stav 1 Konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju.

26Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4769/16 u cijelosti odnose i na konkretni slučaj, pa se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je postignuta ravnoteža između javnog interesa da se očuva makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske i interesa pojedinaca, koji imaju dosuđena potraživanja na teret budžeta Republike Srpske po osnovu ratne štete, da svoja potraživanja naplate u razumnom roku, tako da je evidentno da će apelanti, a u skladu s preduzetim mjerama, moći u dogledno vrijeme naplatiti svoja potraživanja prema Planu od 15. septembra 2016. godine, koji u smislu navedene prakse pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

Pitanje kompenzacije 27Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu zbog kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja navedenih prava, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade. U pogledu zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove snose isključivo apelanti.

VIII.Zaključak 28Ustavni sud zaključuje da je evidentno da je Planom izmirenja unutrašnjeg duga po osnovu ratne štete od 15. septembra 2016. godine postignuta ravnoteža između javnog interesa da se očuva makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske i interesa pojedinaca, koji imaju dosuđena potraživanja po osnovu ratne štete na teret budžeta Republike Srpske, da svoja potraživanja naplate u razumnom roku. Apelanti će u skladu s preduzetim mjerama moći naplatiti svoja potraživanja u doglednom roku prema Planu izmirenja unutrašnjeg duga, koji pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu i da zbog toga u datim okolnostima apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao ni pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

29Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

1. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4959/19 (B.J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio