Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1710/20 (A. V.)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ugovor o kupoprodaji
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1710/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 1710/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Angelina Vujaklija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijela Angelina Vujaklija.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 380037 20 P 5.
Nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po prijemu spisa predmeta broj 65 0 P 380037 20 P 5 preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Angelini Vujaklija isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Angeline Vujaklija podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 380037 19 Rev 2 od 21. novembra 2019. godine (u odnosu na stav II izreke presude) zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Angelina Vujaklija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Ferida M. Hadžimuratović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 12. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 380037 20 P 5, te protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 380037 19 Rev 2 od 21. novembra 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda zatraženo je 23. juna 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovor na apelaciju 1. jula 2020. godine.
4. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. jula 2020. godine.
5. Ustavni sud je 5. januara 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Presudom Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) od 14. juna 2010. godine odbijena je tužba kojom je apelantica (21. januara 2008. godine) pokrenula upravni spor protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) od 21. oktobra 2005. godine. Navedenom odlukom CRPC-a od 21. oktobra 2005. godine odbijen je apelanticin zahtjev za povrat u posjed stana koji se nalazi u Sarajevu, ulica Malta broj 7, V sprat (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Odlukom Ustavnog suda broj AP 1203/10 od 25. aprila 2013. godine utvrđeno je kršenje apelanticinog prava na imovinu, te je odluka dostavljena Vladi Federacije Bosne i Hercegovine radi osiguranja prava apelanata u skladu sa standardima Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1203/10 od 25. aprila 2013. godine, grupna odluka u okviru koje je riješena i apelacija koju je podnijela apelantica broj AP 3012/10 protiv navedene presude Suda BiH, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Parnični postupak
8. Apelantica je 12. decembra 2005. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tužene Federacije BiH, Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tužena), radi utvrđenja da su se stekli zakonski uvjeti za otkup predmetnog stana.
9. Općinski sud je Rješenjem broj P-4467/05 od 9. maja 2008. godine prekinuo predmetni postupak jer je apelantica pred Sudom BiH 21. januara 2008. godine pokrenula upravni spor, nalazeći da se radi o prethodnom pitanju za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari.
10. Apelantica je pismenim podneskom od 16. septembra 2013. godine zatražila nastavak prekinutog postupka.
11. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 380037 05 P 2 od 4. novembra 2014. godine utvrdio da su se stekli zakonski uvjeti za otkup predmetnog stana, dok je protivtužbeni zahtjev tužene (za predaju u posjed predmetnog stana slobodnog od lica i stvari) odbio kao neosnovan, te obavezao tuženu da apelantici naknadi troškove predmetnog postupka.
12. Odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 4. novembra 2014. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 380037 15 Gž od 26. augusta 2015. godine predmetnu žalbu usvojio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
13. U ponovnom postupku (u kojem je apelantica precizirala tužbeni zahtjev) Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 380037 05 P 3 od 18. marta 2016. godine odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev da se utvrdi da su se stekli zakonski uvjeti za zaključenje ugovora o kupoprodaji predmetnog stana između apelantice kao kupca i tužene kao prodavca za kupoprodajnu cijenu od 25.725,96 KM, te da ta presuda u cijelosti zamijeni nezaključeni kupoprodajni ugovor između apelantice i tužene, shodno čemu je tužena dužna trpjeti da se apelantica nakon uplate kupoprodajne cijene u navedenom iznosu po osnovu presude upiše kao vlasnica predmetnog stana sa 1/1 dijela u nadležnom Općinskom sudu, Odsjek KPU (stav I izreke presude). Stavom II izreke usvojen je apelanticin tužbeni zahtjev da se obaveže tužena da joj na ime kompenzacije za oduzeto predratno stanarsko pravo isplati naknadu u visini od 166.223,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. jula 2013. godine do isplate. Stavom III usvojen je protivtužbeni zahtjev tužene, te je naloženo apelantici da tuženoj preda predmetni stan slobodan od lica i stvari. Stavom IV tužena je obavezana da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u preciziranom iznosu.
14. Odlučujući o žalbama apelantice i tužene izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 18. marta 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 380037 16 Gž 2 od 17. novembra 2016. godine odbio apelanticinu žalbu, a žalbu tužene uvažio i prvostepenu presudu ukinuo u dijelu kojim se tužena obavezuje da na ime kompenzacije za oduzeto predratno stanarsko pravo apelantici isplati naknadu u visini od 166.223,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. jula 2013. godine do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka (stav I izreke). Stavom II izreke odlučeno je da je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena.
15. Odlučujući o reviziji koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda od 17. novembra 2016. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 65 0 P 380037 17 Rev od 16. maja 2017. godine reviziju odbio u dijelu kojim je usvojen protivtužbeni zahtjev tužene i apelantici naloženo da tuženoj preda, slobodan od lica i stvari, predmetni stan (stav I izreke). Stavom II izreke odbačena je apelanticina revizija u dijelu kojim je prvostepena presuda ukinuta i tuženoj naloženo da apelantici na ime kompenzacije za oduzeto predratno stanarsko pravo isplati naknadu u visini od 166.223,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kako je precizirano, uz naknadu troškova parničnog postupka.
16. Odlukom Ustavnog suda broj AP 4987/17 od 30. oktobra 2019. godine usvojena je apelanticina apelacija, utvrđena povreda prava na poštovanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekst: Evropska konvencija), ukinuta Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 380037 17 Rev od 16. maja 2017. godine i predmet vraćen Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku.
17. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 380037 19 Rev 2 od 21. novembra 2019. godine revizija je usvojena i nižestepene presude preinačene u odluci o protivtužbenom zahtjevu, tako da je odbijen zahtjev tužene da joj apelantica preda, slobodan od lica i stvari, predmetni stan (stav I izreke). Stavom II izreke odbačena je apelanticina revizija u dijelu kojim je prvostepena presuda ukinuta i tuženoj naloženo da apelantici na ime kompenzacije za oduzeto predratno stanarsko pravo isplati naknadu u visini od 166.223,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kako je precizirano, uz naknadu troškova parničnog postupka. U obrazloženju presude, u odnosu na stav II izreke, Vrhovni sud je naveo da revizija protiv dijela drugostepene presude, koji se smatra rješenjem, a kojim je ukinuta prvostepena presuda i očigledno predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, nije dopuštena. Vrhovni sud je dalje naveo da je drugostepeni sud, odlučujući o žalbi tužene, žalbu uvažio i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu kojim je tužena obavezana da apelantici isplati iznos od 166.223,00 KM. Vrhovni sud je naveo da izreka drugostepene presude ne sadrži i odluku da se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ali da iz obrazloženja drugostepene presude proizlazi da je taj sud ukinuo prvostepenu presudu u tom dijelu zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 227. stav (1) tačka 2) Zakona u parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), zbog koje povrede je jedino moguće vratiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje, što je drugostepeni sud i naveo u obrazloženju (pa je, zbog toga, u pisanju izreke drugostepene presude došlo do očite pogreške u smislu navedenog, koju sud može ispraviti u svako doba, shodno odredbama člana 195. stav (1) ZPP-a). Vrhovni sud je dalje naveo da je odredbama člana 254. stav (1) ZPP-a propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Vrhovni sud je naveo da, dakle, rješenjem drugostepenog suda kojim je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje postupak nije pravosnažno završen, pa, kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe člana 254. stav (1) ZPP-a, to se u predmetnom slučaju radi o reviziji protiv odluke protiv koje se revizija po zakonu ne može izjaviti.
18. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 380037 20 P 5 od 20. novembra 2020. godine obavezana je tužena da apelantici na ime kompenzacije za oduzeto predratno stanarsko pravo isplati naknadu u visini od 166.223,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kako je precizirano izrekom predmetne presude, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.
19. Tužena je protiv presude Općinskog suda od 20. novembra 2020. godine izjavila žalbu 23. decembra 2020. godine.
20. Iz informacije pribavljene od Općinskog suda proizlazi da je žalba tužene izjavljena protiv presude Općinskog suda od 20. novembra 2020. godine dnevnom naredbom tog suda otpremljena apelanticinom punomoćniku na odgovor 4. januara 2021. godine, nakon čega će predmetni spis biti dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po predmetnoj žalbi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelantica navodi da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbačena njena revizija u dijelu u kojem je drugostepenom presudom odbijen njen zahtjev za kompenzaciju zbog oduzetog stanarskog prava, te da Vrhovni sud „iz nekog razloga smatra da je apelanticin predmet u dijelu koji se odnosi na njen zahtjev za kompenzaciju za oduzeto stanarsko pravo vraćen prvostepenom sudu na početak“. Dalje navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica je opisala tok postupka do podnošenja apelacije i ukazala na to da je postupak „započeo prije 15 godina, a kraj mu se ne nazire“, pri čemu je istakla da se nakon 15 godina od podnošenja predmetne tužbe postupak ponovo nalazi u početnoj fazi pred Općinskim sudom.
b) Odgovori na apelaciju
22. Općinski sud je opisao tok postupka kako je naveden u činjenicama predmeta, pri čemu se nije posebno očitovao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka.
23. Kantonalni sud je također opisao tok postupka kako je naveden u činjenicama predmeta, pri čemu se ni taj sud nije posebno očitovao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka.
24. Vrhovni sud je naveo da, u odnosu na dužinu trajanja postupka pred tim sudom, cijeni da nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te da period od nepuna tri mjeseca (u prvom, kao i u ponovljenom postupku) zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku. Dalje, navedeno je da u odnosu na dio odluke drugostepenog suda protiv koje je revizija odbačena, a zbog čega postupak u konkretnom predmetu nije okončan (što za apelanticu zapravo i predstavlja kršenje prava na suđenje u razumnom roku) taj sud nema utjecaj na dužinu trajanja postupka u tom dijelu i ona se tiče trajanja postupka pred Kantonalnim sudom i Općinskim sudom.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
26. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
29. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
30. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu presudu Vrhovnog suda od 21. novembra 2019. godine
32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
33. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
34. U konkretnom slučaju, apelantica osporava presudu Vrhovnog suda u dijelu u kojem je njena revizija protiv drugostepene presude odbačena kao nedopuštena jer je predmetna revizija izjavljena protiv odluke protiv koje se revizija po zakonu ne može izjaviti, budući da je tom drugostepenom odlukom predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
35. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VII.Meritum
36. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
39. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
40. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
41. Ustavni sud zapaža da je apelantica 12. decembra 2005. godine tužbom pokrenula parnični postupak protiv tužene, te da je predmetni postupak u toku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak prekinut rješenjem Općinskog suda od 9. maja 2008. godine, što je Općinski sud objektivno sprečavalo da postupa u predmetu sve do 16. septembra 2013. godine kada je apelantica predložila nastavak predmetnog postupka. Ustavni sud, također, ukazuje da je svojom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 4987/17 od 30. oktobra 2019. godine utvrdio povredu apelanticinog prava na poštovanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i ukinuo Presudu Vrhovnog suda broj 65 0 P 380037 17 Rev od 16. maja 2017. godine, te predmet vratio Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku, ali da navedenom odlukom Ustavnog suda (krećući se u okviru navoda iz apelacije) nije razmatrao dužinu predmetnog parničnog postupka. Dakle, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje 15 godina i jedan mjesec, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine trajanja tog postupka je devet godina i devet mjeseci (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 368/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 56. i AP 4901/19 od 28. oktobra 2020. godine, tačka 29, odluke dostupne na www.ustavnisud.ba).
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
42. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom pokrenula predmetni parnični postupak radi utvrđenja da su se stekli zakonski uvjeti za zaključenje ugovora o kupoprodaji stana, te da je i tužena postavila protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da se apelantica obaveže da joj preda u posjed, slobodan od lica i stvari, predmetni stan. Dalje, istaknuto je da je u ponovnom postupku apelantica precizirala svoj zahtjev tako što je istakla i zahtjev da se obaveže tužena da joj na ime kompenzacije za oduzeto predratno stanarsko pravo isplati naknadu u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu.
43. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža (kako to proizlazi iz stanja apelacionog spisa i iz dostavljenog odgovora na apelaciju) da Općinski sud u periodu od podnošenja predmetne tužbe, odnosno od decembra 2005. godine do donošenja rješenja kojim je predmetni postupak prekinut, odnosno do maja 2008. godine (dakle, u periodu od dvije godine i pet mjeseci) nije preduzimao radnje s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka, te da je prvostepenu presudu donio nakon jedne godine i skoro dva mjeseca od nastavka prekinutog postupka. Dalje, predmetna presuda ukinuta je rješenjem Kantonalnog suda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, te da je i presuda Općinskog suda (donesena u ponovnom postupku) također ukinuta odlukom Kantonalnog suda i predmet ponovo vraćen prvostepenom sudu (u dijelu kojim je tužena obavezana da apelantici na ime kompenzacije za oduzeto predratno stanarsko pravo isplati odgovarajući naknadu), što ukazuje na neefikasno postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je predmet po dva puta bio na odlučivanju pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom, koji su svoje odluke donijeli u relativno kratkom roku. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Također, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće dužnost državi da organizira svoj pravni sistem na takav način da njeni sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući i obavezu postupanja u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stav 129).
44. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takvo postupanje redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost Općinskog suda (od podnošenja tužbe do prekida postupka), kao i ponovljeno vraćanje predmeta od Kantonalnog ka Općinskom sudu moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. S druge strane, što se tiče apelanticinog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelantica, preciziranjem tužbenog zahtjeva u ponovljenom postupku pred Općinskim sudom, nesumnjivo utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka. Međutim, imajući u vidu da predmetni postupak traje devet godina i devet mjeseci, da nije izvjesno kada će biti okončan, kao i naprijed navedeno ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
45. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
46. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
47. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
48. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
49. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje 15 godina i jedan mjesec, od čega je relevantni period devet godina i devet mjeseci, pri čemu je za dužinu trajanja predmetnog postupka značajan doprinos Općinskog suda, kao i ponovljeno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, a pri tome nije izvjesno kada će postupak biti okončan, niti su redovni sudovi ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za tako dugo trajanje postupka.
51. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević