Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-937/20 (N. L.)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-937/20

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 937/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Nermin Lonić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Nermin Lonić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 297220 19 Rsž od 4. decembra 2020. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Nerminu Loniću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nermin Lonić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 11. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Rs 297220 19 Rsž na rješavanju po žalbi na Rješenje Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 Rs 297220 17 Rs.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 28. maja 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda je 7. decembra 2020. godine zatražena informacija o statusu predmeta.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. juna 2020. godine, Kantonalni sud 5. juna 2020. godine, a traženu informaciju o statusu predmeta 24. decembra 2020. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 1. februara 2017. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi potraživanja iz radnog odnosa protiv tuženika („Rudar“ d.o.o. Tuzla).

6. Presudom Općinskog suda od 12. aprila 2018. godine tuženik je obavezan da apelantu na ime razlike plaća i naknade plaća za period od 1. januara 2014. godine do 31. jula 2014. godine, te za period od 26. novembra 2014. godine pa do 16. januara 2017. godine isplati novčani iznos od 3.205,15 KM, te na ime regresa za godišnji odmor za određeno period iznos od 1.752,31 KM, te troškove parničnog postupka u određenom iznosu.

7. Apelant je 16. aprila 2018. godine izjavio žalbu na prvostepenu presudu.

8. Tuženik je 27. aprila 2018. godine izjavio žalbu na prvostepenu presudu.

9. Dopunskom presudom Općinskog suda od 6. novembra 2018. godine obavezan je tuženik da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude pa do konačne isplate.

10. Apelant je 12. novembra 2018. godine izjavio žalbu na dopunsku presudu.

11. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je Kantonalnom sudu 3. januara 2019. godine.

12. Presudom Kantonalnog suda od 4. decembra 2020. godine žalba tuženika je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena, dok je apelantova žalba uvažena i dopunska presuda od 6. novembra 2018. godine preinačena tako da se obavezuje tuženik da apelantu naknadi i troškove za sastavljanje prijedloga za donošenje dopunske presude (pravilno rješenja) u određenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja drugostepene odluke. Nadalje, obavezan je tuženik da apelantu naknadi troškove žalbenog postupka u određenom iznosu uz zakonsku zateznu kamatu počevši od dana donošenja drugostepene odluke, dok je tuženiku odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, nadalje, traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju od 8. juna 2020. godine Općinski sud je istakao da je po prijemu tužbe zakazano pripremno ročište u predmetnoj stvari 11. maja 2017. godine, te da je glavna rasprava zakazana 7. septembra 2017. godine, ali je odgođena za 6. mart 2018. godine jer je vještak ekonomske struke iz opravdanih razloga kasnio s izradom nalaza i mišljenja, te da je Općinski sud dalje predstavio tok postupka predstavljen u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da je sud učinkovitim postupanjem izbjegao nepotrebno odugovlačenje postupka i presudu donio u razumnom roku, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. U odgovoru na apelaciju od 5. juna 2020. godine Kantonalni sud je istakao da, prema Planu rješavanja predmeta i uputstvu VSTVBiH o izradi plana rješavanja predmeta, za svaku godinu se izrađuje plan u kojem se prvenstveno rješavaju predmeti prema starosti inicijalnog akta, dakle predmeti u kojima tužba datira iz ranijih godina. Prema traženoj informaciji o statusu predmeta, predmetni postupak je okončan presudom Kantonalnog suda od 4. decembra 2020. godine. V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

17. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

18. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku, koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

20. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitnu narav (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji treba uzeti u obzir

27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 1. februara 2017. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 4. decembra 2020. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste oko tri godine i 10 mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

28. U konkretnom slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većeg značaja za apelanta, te koji je po zakonu hitne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.

29. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelantovom tužbom od 1. februara 2017. godine, te da je presuda Općinskog suda donesena 12. aprila 2018. godine. Nakon toga, apelant i tuženik su izjavili žalbe na prvostepenu presudu, te je Općinski sud donio dopunsku presudu od 6. novembra 2018. godine, te je cjelokupan spis dostavljen Kantonalnom sudu 3. januara 2019. godine (dakle, period od oko jedne godine i osam mjeseci). Ustavni sud zapaža da je u odgovoru na apelaciju Općinski sud ponudio obrazloženje za pasivnost na početku predmetnog postupka, navodeći da je do odgađanja glavne rasprave došlo zbog opravdanih razloga vještaka, ali Ustavni sud zapaža i da je Općinski sud propustio da odluči o zateznim kamatama iz apelantovog tužbenog zahtjeva, zbog čega je došlo i do donošenja dopunske presude Općinskog suda od 6. novembra 2018. godine, čime je u određenoj mjeri Općinski sud svojim postupanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaprimio predmetni spis 3. januara 2019. godine, te da je konačnu odluku donio 4. decembra 2020. godine (dakle, period od jedne godine i 11 mjeseci). Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta, odnosno prema Planu rješavanja predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

30. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti, te da dužina trajanja predmetnog postupka, koji je pri tome hitne naravi, prelazi granice „razumnog roka“.

31. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja jer je pokušavao da ostvari svoja prava iz radnog odnosa.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je pri tome po zakonu hitne naravi, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne naravi, trajao tri godine i 10 mjeseci, pri čemu redovni sudovi nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-937/20 (N. L.) | Sudska praksa | Aktio