Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-958/20 („Osiguranje Garant“ d.d. Brčko)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-958/20

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine, u predmetu broj AP 958/20, rješavajući apelaciju koju je podnijelo „Osiguranje Garant“ d.d. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijelo „Osiguranje Garant“ d.d. Brčko zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 027623 17 Gž od 13. augusta 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Osiguranje Garant“ d.d. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijelo je 16. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 29 0 P 027623 17 Gž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 29 0 P 027623 16 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 30. maja 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. juna 2020. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. juna 2020. godine. Kantonalni sud je 14. septembra 2020. godine Ustavnom sudu dostavio obavijest da je predmetni postupak okončan.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 19. oktobra 2016. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog (A. M.) radi isplate regresnog duga.

6. Općinski sud je 22. oktobra 2016. godine dostavio tužbu na odgovor tuženom. Zbog neuredne adrese tuženog, tužba je vraćena apelantu na ispravku i dopunu.

7. Pripremno ročište zakazano za 9. juni 2017. godine je zbog neuredne dostave odloženo za 13. septembar 2017. godine. Ročište za glavnu raspravu održano je 11. oktobra 2017. godine.

8. Presudom Općinskog suda od 30. oktobra 2017. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime regresnog duga isplati određeni iznos, i to određeni iznos na ime isplaćene naknade materijalne štete oštećenima i određeni iznos na ime isplaćene naknade nematerijalne štete oštećenim, sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u određenom iznosu. Konačno, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog iznosa za naknadu troškova postupka.

9. Tuženi je 13. novembra 2017. godine izjavio žalbu na prvostepenu odluku.

10. Cjelokupan spis je 15. decembra 2017. godine dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu.

11. Presudom Kantonalnog suda od 13. augusta 2020. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju od 8. juna 2020. godine Općinski sud je predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke. Općinski sud je naveo da je predmetni postupak pred tim sudom okončan u roku od jedne godine, te smatra da je apelacija neosnovana i predlaže da se ona odbije.

14. U odgovoru na apelaciju od 16. juna 2020. godine Kantonalni sud je naveo da navedeni predmet nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za II kvartal 2020. godine, niti je ranije bio evidentiran. Kantonalni sud je istakao da, s obzirom na broj predmeta kojim je postupajući sudija zadužen, predlaže da se apelacija odbije. Kantonalni sud je 14. septembra 2020. godine dostavio presudu tog suda od 13. augusta 2020. godine.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

17. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku, koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji treba uzeti u obzir

26. Ustavni će sud u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 19. oktobra 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 13. augusta 2020. godine. Dakle, period od oko tri godine i deset mjeseci. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu.

28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 19. oktobra 2016. godine, te da je Općinski sud zbog neuredne adrese tuženog vraćao tužbu apelantu na ispravku i dopunu, te je zbog neuredne dostave pripremno ročište zakazano za 9. juni 2017. godine odloženo za 13. septembar 2017. godine, nakon čega je Općinski sud 30. oktobra 2017. godine donio presudu. Nakon što je tuženi izjavio žalbu 13. novembra 2017. godine, Općinski sud je 15. decembra 2017. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu na postupanje. Dakle, postupak je pred prvostepenim sudom trajao oko godinu i dva mjeseca. U okolnostima konkretnog slučaja navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak, na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 15. decembra 2017. godine, te da je predmetni postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 13. augusta 2020. godine (dakle, period od oko dvije godine i osam mjeseci), što je samo po sebi neprihvatljivo dugačak period, pogotovo imajući u vidu da je postupak pred žalbenim sudom trajao duže nego pred prvostepenim. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1893/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 27, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim postupcima također doprinio dužini trajanja postupka budući da je u tužbi dostavio neurednu adresu tuženog, zbog čega je tužba vraćana apelantu na ispravku i dopunu, te je zbog toga i zakazano pripremno ročište jednom odloženo, ali isto tako da apelantovo postupanje pred prvostepenim sudom nije imalo utjecaja na tok žalbenog postupka. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, i pored neprihvatljive dužine žalbenog postupka koja se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može podvesti pod prihvatljivu pasivnost u radu suda u jednoj fazi postupka, imajući u vidu da su u okviru analiziranog perioda donesene dvije meritorne odluke, da je i apelant svojim postupcima donekle doprinio dužini trajanja postupka, da se ne radi o predmetu koji je po izričitoj zakonskoj normi hitne prirode, a napose činjenicu da je predmetni postupak okončan prije donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno da je apelant dobio konačnu odluku u sporu koji je vodio prije odluke Ustavnog suda o apelaciji, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ne može ocijeniti period od oko tri godine i deset mjeseci, koliko je trajao predmetni postupak, kao pretjerano dugačak te, prema mišljenju Ustavnog suda, navedeni period ipak nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

30. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju iz istih razloga također neosnovani.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao tri godine i deset mjeseci, kojoj dužini predmetnog postupka je svojim postupcima doprinio i apelant, a pri tome se ne radi o predmetu koji je hitne prirode, i napose jer je apelant prije donošenja odluke Ustavnog suda došao do konačne odluke u sporu koji je vodio. Također, nema povrede ni člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se navodi o kršenju tog prava zasnivaju na istim navodima o kršenju prava na „suđenje u razumnom roku“ koje je Ustavni sud ocijenio neosnovanim.

32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-958/20 („Osiguranje Garant“ d.d. Brčko) | Sudska praksa | Aktio