Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3099/19 (M. D.)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Troškovi postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3099/19
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3099/19, rješavajući apelaciju Maksima Domazeta, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Maksima Domazeta.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru kao predmet broj 77 0 I 011019 17 I 2.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Prijedoru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 77 0 I 011019 17 I 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Prijedoru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Maksimu Domazetu isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Maksim Domazet protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 011019 18 Gži od 31. maja 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Maksim Domazet (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 011019 18 Gži od 31. maja 2019. godine i zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 77 0 I 011019 17 I 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i „Silva Trade“ d.o.o. Prijedor, Brezičani (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 26. oktobra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni i Osnovni sud su dostavili odgovore 2. novembra 2020. godine. Izvršenik nije odgovorio.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je kao tražilac izvršenja 18. februara 2009. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude tog suda broj P-130/02-P od 25. maja 2007. godine radi naplate novčanog potraživanja sa sporednim potraživanjima na izvršenikovim pokretnim stvarima – popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari koje se nalaze na adresi Brezičani bb. Prijedor. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju od 26. februara 2009. godine odredio predloženo izvršenje.
6. Protiv rješenja o izvršenju od 26. februara 2009. godine treće lice ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani, izjavilo je prigovor 16. aprila 2013. godine navodeći da se na adresi Brezičani bb. ne nalazi izvršenik jer je tu od 2007. godine sjedište poslovne jedinice trećeg lica ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani. Navedeno je da je sve pokretne stvari (mašine i pilansku opremu), uključujući i nepokretnu imovinu, treće lice kupilo od izvršenika na osnovu kupoprodajnog ugovora od 14. septembra 2007. godine. Smatra da je ugovor o kupoprodaji od 14. septembra 2007. godine po zakonu ovjerena privatna isprava s obzirom na to da je ovjeren u Osnovnom sudu u Banjaluci pod brojem OV-13592/07 14. septembra 2007. godine i da takvom ispravom treće lice dokazuje svoja vlasnička prava nad pokretnim stvarima koje se nalaze na adresi Brezičani bb. Na adresi Brezičani bb ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac je registrovao poslovnu jedinicu 3. novembra 2007. godine, dakle prije nego što je apelant podnio prijedlog za izvršenje. Stoga, tvrdi da su sve pokretne stvari na adresi Brezičani bb, gdje je ranije bilo izvršenikovo sjedište, sada svojina trećeg lica, pa izvršenje na pokretnim stvarima smatra nedopuštenim, zbog čega je predložio sudu da izvršenje proglasi u cijelosti nedopuštenim.
7. Osnovni sud je Zaključkom broj 77 0I011019 17 I 2 od 8. februara 2018. godine treće lice ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani, uputio da u ostavljenom roku pokrene parnicu protiv apelanta kao tražioca izvršenja.
8. Osnovni sud je 26. februara 2018. godine zaprimio i prigovor trećeg lica Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, protiv rješenja o izvršenju od 26. februara 2009. godine. Navedeno treće lice je istaklo da je ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac svu pokretnu i nepokretnu imovinu prodao tom trećem licu (Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac) na osnovu Ugovora broj OPU-63/2015 zaključenog 28. januara 2015. godine. Faktičkom predajom u posjed i svojinu, na treće lice Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac prenesene su nepokretnosti, a time i pokretne stvari. Kako su stvari koje su predmet izvršenja svojina trećeg lica, a ne izvršenika, naveo je da je izvršenje na pokretnim stvarima nedopušteno, te budući da svoje tvrdnje dokazuje po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, predložio je da sud o prigovoru trećeg lica odluči u izvršnom postupku jer je to opravdano i navedeno dopuštaju okolnosti slučaja, odnosno da sud prigovor usvoji i obustavi izvršenje nad pokretnim stvarima trećeg lica.
9. Osnovni sud je Zaključkom broj 77 0I011019 17 I 2 od 1. juna 2018. godine stavio van snage zaključak od 8. februara 2018. godine kojim je ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani, upućen na parnicu jer je navode o nepostojanju pravnog interesa za pokretanje parnice od navedenog trećeg lica ocijenio osnovanim.
10. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 I 011019 17 I 2 od 1. juna 2018. godine usvojeni su prigovori trećih lica ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani, i Drvne industrije ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, kao osnovani, te je stoga izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari koje se nalaze na adresi Brezičani bb. Prijedor, koje su u posjedu trećeg lica Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, dozvoljeno osporenim rješenjem o izvršenju, proglašeno nedopuštenim (stav I izreke rješenja). Stavom II izreke je odlučeno da se u ostalom dijelu rješenje o izvršenju od 26. februara 2009. godine održava na snazi.
11. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u dokaznom postupku utvrdio da je izvršenik otuđio svoju kako nepokretnu tako i pokretnu imovinu, i to trećem licu „Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani, a što proizlazi iz ugovora o kupoprodaji koji je zaključen između izvršenika i ,,Fačo“ d.o.o. 14. septembra 2007. godine i ovjeren u Osnovnom sudu u Banjaluci. Istaknuto je da je sud do navedenog saznanja došao izlaskom sudskog izvršioca na adresu izvršenika (Brezičani bb) 2. decembra 2010. godine, a takođe i 11. aprila 2013. godine, kada je utvrđeno da se na izvršenikovoj adresi nalazi treće lice „Fačo“ d.o.o. Čelinac, odnosno njegova poslovna jedinica. Kako je treće lice „Fačo“ d.o.o. Čelinac dokazalo da na adresi Brezičani Prijedor nema izvršenikove imovine, odnosno da je u trenutku podnošenja prigovora sudu 16. aprila 2013. godine imalo pravo svojine nad pokretnim stvarima na adresi Brezičani bb, to je njegov prigovor usvojen kao osnovan. Osnovni sud je usvojio prigovore ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani, i Drvne industrije ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, te donio navedeno rješenje pozivom na odredbe člana 120 st. 2 i 3 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i člana 52 stav 2 ZIP-a.
12. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 1. juna 2018. godine. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je Rješenjem broj 77 0 I 011019 18 Gži od 31. maja 2019. godine žalbu usvojio, rješenje Osnovnog suda od 1. juna 2018. godine preinačio u stavu I izreke kojim je usvojen prigovor Drvne industrije „Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, te je izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari koje se nalaze na adresi Brezičani bb. Prijedor, koje su u posjedu trećeg lica Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, dozvoljeno osporenim rješenjem o izvršenju, proglašeno nedopuštenim i prigovor odbačen kao nedopušten (stav I izreke). U preostalom dijelu stava I izreke osporene odluke kojom je usvojen prigovor „Fačo“ d.o.o Čelinac, PJ Brezičani, apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno (stav II izreke). Stavom III izreke obavezana je Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac da apelantu nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 200,00 KM u roku od 15 dana.
13. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da apelant žalbom osporava prvostepeno rješenje u dijelu kojim je usvojen prigovor trećih lica, iz svih žalbenih razloga iz člana 208 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, s prijedlogom da se žalba usvoji, osporeno rješenje ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak. Takođe je zatražio i troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 600,00 KM.
14. Okružni sud je istakao da apelant žalbom u suštini ukazuje da je prigovor od 26. februara 2018. godine Drvne industrije ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, neblagovremen i nedozvoljen, te usmjeren na odugovlačenje izvršnog postupka, te da žalba ne sadrži obrazloženje žalbenih razloga u odnosu na usvajanje prigovora ,,Fačo“ d.o.o. Stoga je Okružni sud, kako je navedeno, prvostepenu odluku ispitao samo s aspekta povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti iz člana 221 ZPP-a, a u vezi sa članom 21 stav 1 ZIP-a. Okružni sud je utvrdio da je žalba djelimično osnovana.
15. U obrazloženju je istaknuto da su predmet izvršenja stvari i prava na kojima se po zakonu može sprovesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja (član 6 stav 2 ZIP-a). U konkretnom slučaju, predmet izvršenja radi namirenja apelantovog novčanog potraživanja su izvršenikove pokretne stvari. Dalje je navedeno da se izvršenje na pokretnim stvarima sprovodi njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom (član 118 stav 1 ZIP-a). Predmet pljenidbe mogu biti sve stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika i njegove stvari koje se nalaze u posjedu tražioca izvršenja, osim onih za koje je zakonom određeno da se izuzimaju od izvršenja. Popisati se mogu i stvari izvršenika koje se nalaze kod trećeg lica, ako na to ono pristane, a ako ne pristane na popis, sud će zaključkom na tražioca izvršenja prenijeti izvršenikovo pravo na predaju stvari, što znači da će tada predmet izvršenja biti izvršenikova tražbina da mu treći preda stvar. Istaknuto je takođe da je odredbama člana 51 stav 1 ZIP-a propisano da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem. Nadalje je istaknuto da, prema članu 52 ZIP-a, sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici (stav 1), dok je stavom 2 istog člana propisano da će izvršni sud o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom.
16. Okružni sud je smatrao pravilnim zaključak Osnovnog suda da je osnovan prigovor trećeg lica „Fačo” d.o.o. Čelinac jer je dokazalo da na adresi Brezičani Prijedor nema izvršenikove imovine, odnosno da je u trenutku podnošenja prigovora sudu 16. aprila 2013. godine imalo pravo svojine nad pokretnim stvarima na adresi Brezičani bb. Naime, iz odredbi čl. 5 i 8 ugovora o kupoprodaji od 14. septembra 2007. godine proizlazi da je izvršenik, osim što je tim ugovorom prodao pravnom licu ,,Fačo“ d.o.o. pokretne stvari koje su predmet izvršenja, prije zaključenja tog ugovora te stvari i predao kupcu, na koji način je, u smislu člana 34 stav 1 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja tog ugovora, stekao pravo svojine jer se prema toj odredbi na osnovu pravnog posla pravo svojine na pokretnu stvar stiče predajom te stvari u posjed sticaocu. Slijedom navedenog, to treće lice je steklo pravo svojine na stvarima koje su predmet izvršenja prije donošenja rješenja o izvršenju od 26. februara 2009. godine, te je ožalbena odluka u odnosu na usvajanje prigovora ,,Fačo“ d.o.o. donesena pravilnom primjenom materijalnog prava i bez bitne povrede postupka iz člana 209 ZPP-a, iz kog razloga je donesena odluka kao u stavu 2 izreke, a na osnovu člana 235 stav 2 ZPP-a.
17. Međutim, kako je utvrdio Okružni sud, usvajanjem prigovora trećeg lica prvostepeni sud je prihvatio da izvršenik nema više nikakvih prava na predmetu izvršenja, odnosno da je ,,Fačo“ d.o.o. vlasnik pokretnih stvari na kojima se trebalo sprovesti izvršenje. Iz tog razloga, Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o., koja je predmetne stvari kupila od ,,Fačo“ d.o.o. (prema računu broj 003/15 izdatog od ,,Fačo“ d.o.o.) kao vlasnika tih stvari, nema pravnog interesa za podnošenje prigovora iz člana 51 ZIP-a jer one više ne mogu biti predmet izvršenja, te je stoga apelantova žalba djelimično usvojena i prvostepena odluka u tom dijelu preinačena, a prigovor Drvne industrije ,,Fačo“ d.o.o. odbačen kao nedopušten na osnovu čl. 213 i 225 stav 1 ZPP-a u vezi sa članom 21 stav 1 ZIP-a.
18. U odnosu na tražene troškove postupka, s obzirom na to da je apelant sa žalbom uspio 50% jer je prvostepeno rješenje djelimično preinačeno, to su mu, uzimajući u obzir vrijednost spora od 6.510,00 KM, priznati troškovi žalbenog postupka koji se odnose na sastavljanje žalbe od 320,00 KM, paušal 25% – 80,00 KM, koji u navedenom procentu predstavlja iznos od 200,00 KM (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, tar. Br. 2 i 12, „Službeni glasnik RS“ broj 68/05), a na osnovu člana 386 ZPP-a.
19. Zaključkom Osnovnog suda od 28. juna 2019. godine apelant je pozvan da u roku od 15 dana od prijema zaključka predloži drugo sredstvo izvršenja s obzirom na to da izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika nije moguće. Apelant je podneskom od 9. jula 2019. godine predložio da sud u skladu sa članom 37 ZIP-a naloži izvršeniku da dostavi podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, kao i o novčanim primanjima, nakon čega će apelant predložiti drugo sredstvo izvršenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant je istakao da je kao fizički radnik kod izvršenika kao poslodavca, na radnom mjestu sjekač, doživio teške povrede na radu, čije posljedice i danas traju, zbog čega je izgubio posao, s trajnom invalidnošću, a što je utvrdio Osnovni sud u Presudi broj P-130/02-P od 25. maja 2007. godine, dakle prije više od 10 godina. Navedenom presudom apelantu je dosuđena naknada štete u iznosu od 6.510,00 KM, na teret poslodavca, koja je predmet apelantovog zahtjeva u konkretnom izvršnom postupku. Apelant je naveo da nemogućnost izvršenja presude i ometanje izvršenja svjesnim raspolaganjem imovinom u korist trećeg lica ima obilježja krivičnog djela, međutim, apelant zbog neadekvatne istrage i nepravilnog i nemarnog rada Okružnog tužilaštva u Prijedoru nije uspio da ostvari svoja prava kao oštećeni jer je njegov raniji poslodavac svoju imovinu velike vrijednosti otuđio u korist trećeg lica „Fačo“ d.o.o. Čelinac, osujetivši tako apelantovo pravo na namirenje njegovih potraživanja u izvršnom postupku. Prema apelantovom mišljenju, izvršni sud je svojim neopravdano dugim vođenjem postupka omogućio višestruko otuđenje imovine koja je predmet izvršenja, pa je i pravni subjekat „Fačo“ d.o.o. koji je kupio izvršenikovu imovinu ponovo tu imovinu prometovao u sestrinsko privredno društvo Drvna industrija „Fačo“ d.o.o. Apelant smatra da su sudovi pogrešno primijenili čl. 51, 52 i 53 ZIP-a jer je, prema apelantovom mišljenju, bilo nužno uputiti treće lice „Fačo” d.o.o. Čelinac da u parničnom postupku dokazuje svoje pravo svojine nad pokretnim stvarima kao sredstvima izvršenja, umjesto što su sudovi o tome odlučili u izvršnom postupku. Takođe, apelant smatra da su sudovi propustili da obrazlože njegove žalbene navode u odnosu na treće lice „Fačo” d.o.o. Čelinac, čime su povrijedili član 231 ZPP-a u vezi sa članom 21 ZIP-a. U pogledu troškova postupka, apelant smatra da su sudovi trebali u skladu sa čl. 386 i 387 ZPP-a u vezi sa čl. 18 i 21 ZIP-a apelantu dosuditi 50% troškova na ime sastavljanja žalbe (s obzirom na uspjeh), kao i troškove na ime sastavljanja odgovora na prigovor od 13. aprila 2018. godine koji je, prema njegovom mišljenju, bio nužan i opravdan.
b) Odgovor na apelaciju
21. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje pri svim razlozima navedenim u obrazloženju osporene presude. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
22. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je po zaduženju predmeta 4. januara 2018. godine postupajući sudija blagovremeno preduzeo sve raspoložive radnje, postupao ažurno, koliko je to bilo moguće uzimajući u obzir veći broj predmeta u kojima postupa zbog prirode izvršnog referata. Postupajući sudija smatra da je odlučivao o apelantovim podnescima na vrijeme i ažurno, postupak vodio u smjeru namirenja, odnosno prinudnog ostvarenja apelantovog potraživanja. Istaknuto je da je sud po izjavljenom prigovoru trećeg lica ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani, zaključkom od 8. februara 2018. godine treće lice uputio da u ostavljenom roku pokrene parnicu protiv apelanta. Imajući u vidu da je 26. februara 2018. godine sud zaprimio i prigovor trećeg lica Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, a prema navodima iz prigovora i dostavljenim dokazima sud je utvrdio nakon donošenja zaključka od 8. februara 2018. godine da je treće lice ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac ne osnovu ugovora od 28. januara 2015. godine prodalo svoju pokretnu i nepokretnu imovinu privrednom društvu Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, te zbog toga ocijenio da lice ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac više nema pravni interes za podnošenje tužbe. Navedeno je da takav pravni interes sada ima novi kupac pokretne imovine Drvna industrija ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac jer je u mjestu Brezičani bb. registrovalo svoju poslovnu jedinicu. Uzevši u obzir navedeno, sud je smatrao da je cjelishodno da o prigovorima trećih lica odluči u izvršnom postupku zbog toga što bi stranke i učesnici u postupku bili izloženi dodatnim troškovima i gubitku vremena ukoliko bi parnični postupak bio započet. Istaknuto je da se sud pri tome rukovodio i time da iz odredbe člana 52 ZIP-a proizlazi da će sud o prigovoru trećeg lica primarno odlučivati u izvršnom postupku, a tek alternativno treće lice uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. Cijeneći da okolnosti slučaja to dopuštaju, da iz dostavljenih materijalnih dokaza proizlazi opravdanost prigovora trećeg lica, sud je ocijenio da u izvršnom postupku može o tome da odlučuje. Istaknuto je da je zaključkom od 1. juna 2018. godine sud stavio van snage zaključak od 8. februara 2018. godine jer je našao da ne postoji pravni interes za pokretanje parnice od trećeg lica ,,Fačo“ d.o.o. Čelinac, PJ Brezičani, te rješenjem od 1. juna 2018. godine odlučio o prigovorima trećih lica. U vezi s apelantovim navodima koji se odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka, postupajući sudija posebno napominje da nije mogao da utiče na rad prethodnih sudija tog suda koji su postupali u ovom predmetu do 4. januara 2018. godine.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Član 21. stav 1.
(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Član 37.
(1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na formularu koji će propisati ministar pravde Republike Srpske, navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.
(4) Popunjen i uredno potpisan formular mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.
(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji.
(6) Fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji krivično će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.
(7) Sud može mjesto izjave na propisanom formularu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom. Ako pozvano lice neće da pristupi na ročište ili odbija da da izjavu, sud će primijeniti odredbe stava 5. ovog člana.
Član 51.
(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
(2) Prigovor se može podnijeti do dovršetka izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava sprovedba izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(3) Sud će prigovor dostaviti tražiocu izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru.
Član 52.
(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. (2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 120. st. 1, 2. i 3.
(1)Zapljena se obavlja sastavljanjem popisa zapljene.
(2)Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika, te njegove stvari koje se nalaze u posjedu tražioca izvršenja.
(3)Ako treća lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvršenika koja je predmet izvršenja, niti dokažu svoja prava na njima, smatra se da takva prava trećih ne postoje i da je izvršenik vlasnik stvari koje se nalaze u njegovom posjedu.
24. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi: Član 213. stav 3.
[...] Žalba je nedozvoljena ako je žalbu izjavilo lice koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe, ili lice koje se odreklo prava na žalbu ili je odustalo od žalbe ili ako lice koje je izjavilo žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
Član 225. stav 2.
Drugostepeni sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac žalbe odustao od podnesene žalbe, ako je to propustio učiniti sudija u prvostepenom postupku. Član 386.
Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove.
Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio troškova.
Sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti da li će troškove iz člana 385. stav 4. ovog zakona snositi jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova suda.
Član 387.
Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeriće se po toj tarifi.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 77 0 I 011019 18 Gži od 31. maja 2019. godine
27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 77 0 I 011019 18 Gži od 31. maja 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, budući da je osporena odluka donesena 31. maja 2019. godine, a da je apelacija podnesena 29. jula 2019. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena blagovremeno, u skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
Dopustivost u odnosu na izvršenje pravosnažne sudske odluke u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 77 0 I 011019 17 I 2
29. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi i na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljnjim referencama) Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelant pobija osporenu odluku tvrdeći da su mu tom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo iz člana 13 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
33. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi prinudnog izvršenja pravosnažne presude kojom mu je dosuđena naknada materijalne štete. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3245/19, od 12. januara 2021. godine, tačka 41).
A)U odnosu na osporene odluke
35. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je tokom izvršnog postupka odlučeno o prigovorima trećih lica, tvrdeći da su osporene odluke donesene pogrešnom primjenom materijalnog i procesnog prava.
36. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
37. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava.
38. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su sudovi u predmetnom izvršnom postupku odlučili o prigovorima trećih lica, te da je u konačnici rješenjem Okružnog suda apelantova žalba usvojena u odnosu na treće lice Drvna industrija „Fačo“ d.o.o. Čelinac, Poslovna jedinica Prijedor, i rješenje Osnovnog suda preinačeno u odnosu na to treće lice tako što je izvršenje proglašeno nedopuštenim i prigovor tog lica odbačen kao nedopušten, dok je apelantova žalba u odnosu na treće lice „Fačo“ d.o.o Čelinac, PJ Brezičani, odbijena i rješenje Osnovnog suda u dijelu kojim je usvojen prigovor tog lica potvrđeno. U odnosu na apelantove navode da je Okružni sud u konačnici pogrešno primijenio čl. 51, 52 i 53 ZIP-a jer je bilo nužno uputiti treće lice „Fačo” d.o.o. Čelinac da u parničnom postupku dokazuje svoje pravo svojine nad pokretnim stvarima kao sredstvima izvršenja, umjesto što su sudovi o tome odlučili u izvršnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud ispitao takve apelantove navode i dao detaljno obrazloženje zašto je smatrao pravilnim zaključak prvostepenog suda koji je usvojio prigovor navedenog trećeg lica. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud naveo detaljne razloge za zaključak da je navedeno treće lice u vrijeme podnošenja prigovora steklo pravo svojine na sredstvima izvršenja na osnovu ugovora o kupoprodaji od 14. septembra 2007. godine, zaključenog prije podnošenja apelantovog prijedloga za izvršenje. Pri tome, Okružni sud se pozvao na relevantne odredbe ZIP-a i Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima, dajući o tome jasna obrazloženja u kojima Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava. U odnosu na dosuđene troškove postupka u apelantovu korist, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dosudio troškove s obzirom na postignuti uspjeh u postupku pozivajući se pri tome na član 386 ZPP-a, te da je o tome dao obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. U pogledu apelantovih navoda da mu nisu priznati troškovi sastavljanja odgovora na prigovor, za koje apelant smatra da su bili nužni, Ustavni sud ističe da o tome koji su to troškovi i koji je njihov iznos odnosno visina odlučuje sud ocjenjujući ih brižljivo u skladu sa članom 387 ZPP-a. Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da se „zakon, dakle, kod određivanja osnova za udovoljavanje zahtjevu za naknadu troškova postupka ne služi subjektivnim već objektivnim kriterijumom. Ne traži se izričito da su ovi troškovi bili potrebni radi svrsishodnog vođenja parnice, no očigledno je da standardni izraz 'potrebni' treba dopuniti odnosno shvatiti u tom smislu. Inače bi sud bio primoran usvojiti zahtjev za naknadu i onih troškova koji su, sa stajališta stranke koja ih je imala, bili potrebni zato da ona vodi postupak kako želi, ali se u odnosu na vođenje postupka nisu pokazali svrsishodni radi ostvarivanja krajnjeg cilja u postupku. Nesvrsishodne troškove snosi definitivno stranka koja ih je prouzrokovala, pa nema pravo na naknadu ni kada u parnici uspije“. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je u okolnostima tog predmeta istakao da smatra da u osporenoj odluci u dijelu koji se tiče naknade troškova prouzrokovanih procesnom radnjom, odgovorom na prigovor, nema ništa što bi ukazalo na proizvoljnost u primjeni propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1059/12 od 15. aprila 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu odredbe čl. 386 i 397 ZPP-a u vezi sa članom 21 ZIP-a, zaključak Okružnog suda u pogledu dosuđenih troškova postupka u apelantovu korist Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
39. Ustavni sud smatra da je Okružni sud u konačnici u osporenoj odluci detaljno obrazložio na kojim je odredbama materijalnog i procesnog prava zasnovao osporenu odluku, te da je o tome dao detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
40. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud, u vezi s navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, zaključuje da je predmetni postupak sproveden uz garancije koje pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije, te da, shodno tome, osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
B) Pravo na suđenje u „razumnom roku“
41. Ustavni sud zapaža da apelant predmetni postupak osporava s aspekta njegove dužine trajanja, pa će Ustavni sud navedeni postupak razmotriti i s tog aspekta. a)Relevantni principi
42. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
43. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.).
b) Period koji se uzima u obzir
44. Ustavni sud zapaža da je apelant Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave 18. februara 2009. godine, te da do donošenja odluke Ustavnog suda predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan u smislu člana 64 ZIP-a. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste 12 godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
45. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu izvršne isprave
– pravosnažne presude od 25. maja 2007. godine radi naplate novčanog potraživanja sa sporednim potraživanjima na izvršenikovim pokretnim stvarima – popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se konkretni predmet može smatrati relativno složenim. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, koji je za njega od značaja jer nastoji da realizuje potraživanja naknade štete zbog povrede na radu kod poslodavca.
46. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak ukupno trajao 12 godina, što je neprihvatljivo dug period. Za Ustavni sud je neprihvatljiv početni zastoj u radu Osnovnog suda koji, nakon što je donio rješenje o izvršenju 26. februara 2009. godine, u periodu od devet godina nije preduzimao procesne radnje u vezi s predloženim izvršenjem, već je tek 8. februara 2018. godine zaključkom odlučio o prvom prigovoru trećeg lica koje je uputio da u ostavljenom roku pokrene parnicu protiv apelanta kao tražioca izvršenja. Nakon toga, Osnovni sud je u relativno kratkom roku donio rješenje od 1. juna 2018. godine kojim je odlučio o prigovorima trećih lica. Okružni sud je u razumnom roku kraćem od jedne godine rješenjem od 31. maja 2019. godine odlučio o apelantovoj žalbi.
47. Predmetni postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan jer je zaključkom Osnovnog suda od 28. juna 2019. godine apelant pozvan da u roku od 15 dana od prijema zaključka predloži drugo sredstvo izvršenja s obzirom na to da izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima nije moguće, na što je apelant odgovorio podneskom od 9. jula 2019. godine i predložio da sud u skladu sa članom 37 ZIP-a naloži izvršeniku da dostavi podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, kao i o novčanim primanjima, nakon čega će apelant predložiti drugo sredstvo izvršenja. Takođe, navodi Osnovnog suda da je više sudija postupalo u konkretnom predmetu, prema mišljenju Ustavnog suda, nisu dovoljni da bi opravdali predmetnu dužinu imajući u vidu već naglašenu obavezu država ugovornica da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove člana 6 Evropske konvencije, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je, posmatrajući trajanje predmetnog postupka koji još uvijek nije okončan, period od 12 godina a priori van razumnog roka i da traži globalnu ocjenu. Njegova dužina mogla bi se opravdati samo pod izuzetnim okolnostima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.
48. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
49. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74 stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
50. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
51. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
52. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove prigovore u vezi s kršenjem prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek.
VII.Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni izvršni postupak trajao 12 godina i još uvijek nije okončan, što je a priori van razumnog roka i traži globalnu ocjenu.
54. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasne razloge.
55. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
56. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević