Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4907/19 (R. M.)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4907/19

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 4907/19, rješavajući apelaciju Ranke Mijić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Ranka Mijić.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 09 0 U 032983 19 U.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 09 0 U 032983 19 U, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantkinji Ranki Mijić isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1Ranka Mijić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Ilijaša podnijela je 23. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu vraćanja u posjed stana.

II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja) i Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je u periodu od 4. marta do 21. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 10. marta do 4. novembra 2020. godine. 4Ustavni sud je 13. januara 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje 5Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6Apelantkinja je 4. decembra 2001. godine Upravi za stambena pitanja podnijela zahtjev za vraćanje u posjed stana navodeći da zahtjev podnosi kao nosilac stanarskog prava. 7Odlučujući o zahtjevu, Uprava za stambena pitanja je donijela Rješenje broj 23-04/V-23-18- NP/01 od 8. maja 2003. godine kojim je odbila apelantkinjin zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed zbog odsustva stranačke legitimacije.

8Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 27/02-23- 1362/04 od 16. jula 2004. godine kojim je poništilo prvostepeno rješenje od 8. maja 2003. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

9U ponovnom postupku Uprava za stambena pitanja je donijela Zaključak broj 23-04/V-23-18/01 od 20. oktobra 2004. godine kojim je odbacila kao neblagovremen apelantkinjin zahtjev za vraćanje u posjed stana.

10Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 27/02-23- 3764/04 od 21. decembra 2004. godine kojim je odbilo žalbu.

11Apelantkinja je 6. aprila 2005. godine pred Kantonalnim sudom pokrenula upravni spor protiv drugostepenog rješenja.

12Kantonalni sud je donio Presudu broj U-383/05 od 12. februara 2010. godine kojom je uvažio apelantkinjinu tužbu, osporeno rješenje drugostepenog organa i prvostepeni zaključak poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

13 U ponovnom postupku Uprava za stambena pitanja je donijela Rješenje broj 23-04/V-23- 18NP/01 od 8. avgusta 2011. godine kojim je, između ostalog, utvrdila da je apelantkinja nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te da joj pripada pravo na vraćanje stana u posjed.

14Odlučujući o žalbi Opštine Ilijaš, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 27/02-23- 2520/11 od 30. septembra 2011. godine kojim je žalbu odbilo.

15Opština Ilijaš je 31. oktobra 2011. godine pred Kantonalnim sudom pokrenula upravni spor protiv drugostepenog rješenje.

16Odlučujući o tužbi Opštine Ilijaš, Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 013922 11 U od 28. aprila 2014. godine kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje drugostepenog i prvostepenog organa poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. 17U ponovnom postupku Uprava za stambena pitanja je donijela Rješenje broj 23-04/V-23-18- NP/01 od 7. aprila 2015. godine kojim je, između ostalog, utvrdila da je apelantkinja nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te da joj pripada pravo na vraćanje stana. 18Odlučujući o žalbi Opštine Ilijaš, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05/02-23- 1168/15 od 20. maja 2015. godine kojim je žalbu odbilo.

19Opština Ilijaš je 29. juna 2015. godine pred Kantonalnim sudom pokrenula upravni spor radi, između ostalog, poništenja prvostepenog i drugostepenog rješenja.

20Odlučujući o tužbi Opštine Ilijaš, Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 024177 15 U od 24. jula 2017. godine kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje drugostepenog i prvostepenog organa poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. 21U ponovnom postupku Uprava za stambena pitanja je donijela Rješenje broj 23-04/V-23-18- NP/01 od 3. avgusta 2018. godine kojim je odbila apelantkinjin zahtjev za vraćanje u posjed stana.

22Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05/02-23- 1517/18 od 21. septembra 2018. godine kojim je žalbu odbilo.

23Po apelantkinjinoj tužbi, predmetni spis je 14. decembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.

24Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je postupajući po tužbi Kantonalni sud 17. decembra 2018. godine uputio apelantkinjinog punomoćnika da dostavi urednu punomoć u smislu čl. 21, 24 i 55 Zakona o upravnim sporovima i dokaz o srodstvu s apelantkinjom. 25Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je nakon dostavljanja tužbe na odgovor Kantonalni sud 28. februara 2019. godine zaprimio odgovor na tužbu.

26Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Kantonalni sud ponovo 13. avgusta 2020. godine uputio dopis apelantkinjinom punomoćniku, uz napomenu da dostavi tačnu adresu apelantkinje i da dostavi urednu punomoć.

27Apelantkinjin punomoćnik je 25. avgusta 2020. godine dostavio dopis Kantonalnom sudu u kojem nije dostavio apelantkinjinu adresu, niti je dostavio urednu punomoć, nego je ponovo dostavio ovjerenu kopiju punomoći od 23. novembra 2002. godine.

28Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je apelantkinjin punomoćnik 11. septembra 2020. godine Kantonalnom sudu dostavio podnesak nejasne sadržine.

29Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Kantonalni sud 16. oktobra 2020. godine ponovo zatražio od apelantkinjinog punomoćnika da tom sudu dostavi apelantkinjinu tačnu adresu i urednu punomoć za zastupanje, na koju apelantkinjin punomoćnik nije odgovorio, nije dostavio tražene podatke, niti urednu punomoć.

30Prema stanju u spisu postupak se vodi pred Kantonalnim sudom po apelantkinjinoj tužbi. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 31Apelantkinja ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Traži od Ustavnog suda da utvrdi navedene povrede ustavnih prava, te da naloži Kantonalnom sudu da hitno donese odluku, kao i da joj Kanton Sarajevo isplati iznos od 5.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju 32Kantonalni sud je u odgovorima na apelaciju, između ostalog, naveo da će se predmetni upravni spor rješavati prema redoslijedu tužbi, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, a da se trenutno rade predmeti po tužbama koje su zaprimljene u 2016, 2017. i 2018. godini, s tim da se apelantkinjin predmet broj 09 0 U 032983 19 U ne nalazi na listi rješavanja starih predmeta za 2020. godinu.

33Uprava za stambena pitanja je u odgovorima na apelaciju, između ostalog, navela da u cijelosti ostaje pri navodima iz rješenja od 3. avgusta 2018. godine zato što je doneseno u skladu sa spisom i zakonskim propisima.

34Ministarstvo je u odgovorima na apelaciju, između ostalog, navelo da je rješenjem tog organa od 21. septembra 2018. godine pravilno odbijena apelantkinjina žalba na rješenje prvostepenog organa kojim je odbijen njen zahtjev za vraćanje stana u posjed. Navodi da se iz sadržine rješenja ovog ministarstva ne može zaključiti da je apelantkinja izgubila pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed iz razloga što je svoj zahtjev za vraćanje stana podnijela nakon proteka zakonom propisanog roka iz odredbe člana 5 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, te da se apelantkinja ne može smatrati licem iz odredbe člana 3 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima koje bi imalo pravo na povrat svog doma u smislu člana 1 Aneksa VII Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Takođe, ističe da je u postupku koji je prethodio donošenju ovog rješenja apelantkinja punopravno učestvovala kao stranka i da je bila u mogućnosti da zaštiti svoja prava i na zakonu zasnovane interese. Ukazuje da ovo ministarstvo kao učesnik u postupku ostaje pri svom rješenju broj 05/02-23-1517/18 od 21. septembra 2018. godine jer je, kako navodi, ono pravilno i na zakonu osnovano i tim rješenjem nisu povrijeđena apelantkinjina prava.

V.Relevantni propisi 35Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi: Načelo efikasnosti Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Ekonomičnost postupka Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

36Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 58.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

VI.Dopustivost 37U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

39U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu dužem od 19 godina još uvijek nije donijeta konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

40Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum 41Apelantkinja navodi da je u konkretnom postupku došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi 42Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

43Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23.

Period koji se uzima u obzir 44Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 4. decembra 2001. godine kada je apelantkinja podnijela pismeni zahtjev za vraćanje u posjed stana pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko 19 godina.

Analiza dužine trajanja postupka 45U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora pokrenutog zbog vraćanja u posjed stana, koji se može smatrati relativno složenim imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti. U vezi s tim, imajući u vidu prirodu predmetne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelantkinju jer nastoji da ostvari povrat svog prijeratnog doma. 46Posmatrajući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud postupajući po apelantkinjinoj tužbi od 14. decembra 2018. godine u tri navrata uputio njenog punomoćnika da dostavi punomoć za apelantkinjino zastupanje, kao i njenu tačnu adresu, te da prema odgovoru Kantonalnog suda apelantkinjin punomoćnik još uvijek nije postupio po navedenom, što je u izvjesnoj mjeri imalo uticaj na dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

47Analizirajući dužinu postupka koji traje od 4. decembra 2001. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da su u toku predmetnog postupka Uprava za stambena pitanja i Ministarstvo donijeli po pet rješenja, kao i da je Kantonalni sud donio tri presude. Ustavni sud isto tako zapaža da je tokom postupka po apelantkinjinoj žalbi drugostepeni organ uprave donio rješenje kojim je poništio rješenje prvostepenog organa i predmet vratio tom organu na ponovni postupak, kao i da je Kantonalni sud u dva navrata po tužbi Opštine Ilijaš i jednom po apelantkinjinoj tužbi poništavao rješenja prvostepenog i drugostepenog organa uprave i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak, te da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Takođe, Ustavni sud podsjeća da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće dužnost državi da organizuje svoj pravni sistem na takav način da njeni sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući i obavezu da postupa u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stav 129).

48Ocjenjujući ponašanje organa uprave, Ustavni sud zapaža da su ti organi svoja rješenja donosili u relativno razumnim rokovima, ali da pri tom nisu bili efikasni jer su njihove odluke kao nepravilne višestruko ukidane i vraćane na ponovni postupak, što je u značajnijoj mjeri uticalo na ukupnu dužinu predmetnog postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoju odluku po apelantkinjinoj tužbi donio u roku od četiri godine i deset mjeseci, dok je odluke po tužbi Opštine Ilijaš donosio u periodu od dvije i po i dvije godine, čime je u značajnoj mjeri doprinio ukupnoj dužini postupka. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju postupa prema Planu rješavanja starih predmeta koji je sačinio Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine, kao i da se apelantkinjin predmet ne nalazi na listi rješavanja starih predmeta za 2020. godinu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da preopterećenost suda velikim brojem predmeta i obaveza postupanja po navedenom planu ne oslobađa sud obaveze postupanja u razumnom roku i ne može se smatrati objektivno prihvatljivim razlogom da bi se opravdalo takvo postupanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu predmetnog postupka koji traje duže od 19 godina u konkretnom slučaju snose organi uprave i Kantonalni sud koji nisu vodili postupak bez nepotrebnog odugovlačenja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, tj. onako kako je propisano Zakonom o upravnom postupku i Zakonom o upravnim sporovima.

49Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak vraćanja stana u posjed, koji je od naročitog značaja za apelantkinju, traje duže od 19 godina i još uvijek nije okončan, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organima uprave i Kantonalnom sudu, koji nisu vodili postupak u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

Pitanje naknade nematerijalne štete 50U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

51S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantkinji treba isplatiti ukupan iznos od 500,00 KM.

52Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

53Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi 54S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantkinjine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, koje apelantkinja dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

VIII.Zaključak 55Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak vraćanja stana u posjed traje duže od 19 godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelantkinju, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organima uprave i nadležnom sudu koji nisu vodili postupak u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

56Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 57Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4907/19 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio