Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4601/19 (Komunalno Preduzeće „Usluga“ a.d. Rudo)

Odluka donesena 21. 01. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4601/19

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4601/19, rješavajući apelaciju Komunalnog preduzeća „Usluga“ a.d. Rudo, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 21. januara 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Komunalnog preduzeća „Usluga“ a.d. Rudo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mals 589748 19 Pž od 10. juna 2019. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Komunalnog preduzeća „Usluga“ a.d. Rudo u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mals 589748 19 Pž od 10. juna 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Komunalno preduzeće „Usluga“ a.d. Rudo (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa direktor Jovan Savić, podnijelo je 27. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mals 589748 19 Pž od 10. juna 2019. godine i Presude zbog propuštanja Opštinskog suda u Sarajevu – Odjeljenje za sporove male vrijednosti Ilidža (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 65 0 Mals 589748 16 Mals od 26. marta 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda i „S. list“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 26. oktobra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni i Opštinski sud dostavili su odgovore na apelaciju.

4. Tužilac nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Presudom zbog propuštanja Opštinskog suda broj 65 0 Mals 589748 16 Mals od 26. marta 2019. godine obavezan je apelant da tužiocu isplati iznos od 912,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

7. U obrazloženju presude Opštinski sud je naveo da je tužilac 2. avgusta 2016. godine podnio tužbu protiv apelanta radi isplate duga u iznosu od 912,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom uz nadoknadu troškova parničnog postupka na ime sastavljanja tužbe. Naveo je da je tužba dostavljena apelantu 5. septembra 2016. godine uz dopis s poukom o obavezi iz člana 70 stav 1 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i upozorenjem na posljedice nedostavljanja odgovora na tužbu u zakonskom roku. S obzirom na to da apelant, kojem je tužba uredno dostavljena, nije u zakonskom roku sudu dostavio pismeni odgovor na tužbu, a tužilac je u tužbi predložio donošenje presude zbog propuštanja, Opštinski sud je donio presudu na osnovu odredbe člana 182 stav 1 ZPP-a.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 589748 19 Pž od 10. juna 2019. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda.

9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da je apelant u žalbi naveo da je tačno da je primio tužbu 5. septembra 2016. godine i da je 23. septembra 2016. godine, pod službenim brojem 01/5-334/16, izradio odgovor na tužbu i otpremio ga putem pošte sudu, za koju tvrdnju je dokaz prijemna knjiga pošte. Apelant je u žalbi, takođe, naveo da u odgovoru na tužbu pored naslovljenog suda nije označio broj sudskog predmeta, da smatra da je sud trebao postupiti po odredbi čl. 73 st. 1 i čl. 336 st. 1 ZPP-a i vratiti odgovor na tužbu radi ispravke ili dopune, te da mu je takvim postupanjem suda povrijeđeno pravo na pristup sudu. Kantonalni sud je zauzeo stanovište da apelantovi žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepene presude u situaciji kada je sam apelant naveo da u žalbi nije naznačio sudski broj predmeta, što predstavlja propust koji prvostepeni sud nije mogao ispraviti. Ukazao je da je donošenje presude zbog propuštanja propisano odredbom člana 182 ZPP-a i da se zasniva na presumpciji priznavanja činjeničnih navoda tužbe od tuženog, budući da su mu uz dostavu tužbe saopšteni svi navodi koji su uslov za donošenje presude i u primjerenom roku od 30 dana ostavljena mogućnost očitovanja, odnosno procesna mogućnost sprečavanja donošenja pozitivne sudske odluke. S obzirom na to da apelant nakon prijema tužbe nije u zakonskom roku dostavio odgovor na tužbu, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je donio presudu zbog propuštanja.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je sud bio dužan da odgovor na tužbu, koji mu je apelant u zakonskom roku dostavio bez oznake sudskog broja predmeta, vrati na uređenje, shodno odredbama čl. 73 st. 1 i čl. 336 st. 1 ZPP-a. Navodi da je sudu bilo poznato ko je poslao odgovor na tužbu i da je sud stoga mogao vratiti odgovor na tužbu na uređenje, te da je propuštanjem da postupi na navedeni način sud povrijedio pravo na pristup sudu i onemogućio ga da osporava navode tužbe. U konačnici navodi da je sudu trebalo dvije godine i šest mjeseci da donese presudu zbog propuštanja, iako nije održano nijedno ročište, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te je zahtijevao naknadu nematerijalne štete zbog povrede tog prava.

b) Odgovor na apelaciju

11. Kantonalni sud je istakao da pri donošenju osporene odluke nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje, te da je apelant u žalbi i apelaciji naveo da je dostavio sudu odgovor na tužbu bez oznake sudskog broja predmeta, što predstavlja propust koji sud nije mogao ispraviti i koji mu se ne može staviti na teret. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

12. Opštinski sud je istakao da apelacione navode smatra neosnovanim i da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje. Naveo je da je na Odjeljenju za sporove male vrijednosti Opštinskog suda svaki stručni saradnik zadužen za 8.000 predmeta, da je krajem godine uneseno novih 15.000 manuelnih predmeta, kao i da zbog situacije s virusom COVID-19 sud nije radio redovno tri mjeseca, zbog čega smatra da nije povrijeđeno ni apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15).

14. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

a) Odgovor na tužbu i njena sadržina Član 70.

(1) Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan najdocnije u roku od 30 dana da dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

Član 73.

(1)Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu sa odredbom člana 336. ovog zakona.

(2) Ukoliko odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen u skladu sa članom 336. stav 3. ovog zakona, smatraće se da tuženi nije odgovorio na tužbu.

d) Presuda zbog propuštanja Član 182.

(1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.

(2) Tužbeni zahtjev je očigledno neosnovan:

1) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;

2) ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivrječnosti sa dokazima koje je sam tužilac predložio ili sa činjenicama koje su opštepoznate.

(3) Ako je zahtjev očigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

(4) Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati.

XVI – PODNESCI

Član 334.

(1) Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopštenja koji se daju van rasprave, podnose se pismeno (podnesci). Uslov pismene forme ispunjavaju i podnesci upućeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom.

Ovakvi podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.

(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi sa njima moglo postupiti. Naročito treba da sadrže: označenje suda, ime i prezime odnosno naziv pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca.

[…] Član 336.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediće rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predat sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatraće se da je podnijet sudu onog dana kad je prvi put bio podnijet.

(3) Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbaciće se. (4) Ako podnesci ili prilozi nisu podnijeti u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 589748 19 Pž od 10. juna 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 30. oktobra 2019. godine, a apelacija je podnesena 27. novembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

21. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. Ustavni sud konstatuje da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na isplatu duga, dakle na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. U odnosu na osporene odluke

23. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP-a i da su povrijedili apelantovo pravo na pristup sudu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.

24. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni odredaba ZPP-a, te da li je došlo do povrede apelantovog prava na pristup sudu.

25. Ustavni sud primjećuje da je u postupku pred redovnim sudovima bilo sporno pitanje da li je sud bio dužan da apelantu vrati na uređenje podnesak – odgovor na tužbu, koji je apelant dostavio Opštinskom sudu bez oznake sudskog broja predmeta, odnosno da li je u takvoj situaciji Opštinski sud mogao da donese osporenu presudu zbog propuštanja.

26. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, razmatrajući apelantove žalbene navode prema kojima je prvostepeni sud trebao postupiti u skladu sa odredbama čl. 73 st. 1 i čl. 336 st. 1 ZPP-a i vratiti odgovor na tužbu radi ispravke ili dopune, zauzeo stanovište da dostavljanje odgovora na tužbu bez oznake sudskog broja predmeta predstavlja propust koji prvostepeni sud nije mogao ispraviti, te da je prvostepeni sud pravilno donio osporenu presudu zbog propuštanja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 336 ZPP-a propisano da ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediće rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana (stav 1); da ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predat sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatraće se da je podnijet sudu onog dana kad je prvi put bio podnijet (stav 2), te da će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbaciće se (stav 3). Dakle, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je sud, kada zaprimi nepotpun podnesak, dužan vratiti takav podnesak pošiljaocu radi dopune u određenom roku, uz navođenje šta treba dopuniti, te da sud tek ukoliko stranka ne postupi na navedeni način može nepotpun podnesak odbaciti, odnosno smatrati ga povučenim. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja redovnih sudova ne proizlazi da su sudovi osporavali činjenicu da je apelant dostavio Opštinskom sudu odgovor na tužbu, za koju činjenicu je apelant pružio određene dokaze, već su smatrali da dostavljanje podneska bez oznake broja predmeta predstavlja propust koji nije mogao biti ispravljen. Takođe, iz odgovora na apelaciju ne proizlazi da je Opštinski sud kao institucija kojoj je apelant (prema apelacionim navodima koji nisu osporeni od redovnih sudova i dostavljenim dokumentima) dostavio nepotpun podnesak, vratio takav podnesak na uređenje, što, shodno navedenim zakonskim odredbama, predstavlja conditio sine qua non da bi se nepotpun podnesak smatrao povučenim (odnosno da bi se odbacio) i da bi se u konkretnom slučaju smatralo da apelant nije dostavio odgovor na tužbu kao uslov za donošenje presude zbog propuštanja. Pri tome Ustavni sud ukazuje da odredbom člana 334 ZPP-a kao element koji podnesak naročito mora sadržavati nije explicite propisan i sudski broj predmeta, te da apelantov odgovor na tužbu (koji je apelant dostavio uz apelaciju) sadrži sve elemente za koje je navedenom zakonskom odredbom propisano da ih podnesak naročito mora sadržavati (označenje suda, ime i prezime, odnosno naziv pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca). Stoga, Ustavni sud smatra da je Opštinski sud postupao proizvoljno (a njegovo postupanje je prihvatio i Kantonalni sud) kada nije postupio u skladu s jasnom odredbom člana 336 ZPP-a, tj. kada odgovor na tužbu, koji je apelant dostavio bez oznake sudskog broja predmeta, nije vratio apelantu na dopunu, odnosno kada je donio presudu zbog propuštanja, a da prethodno nije postupio na navedeni način, te da je na taj način arbitrarno onemogućio apelantu pravo na pristup sudu s ciljem osporavanja navoda tužbe.

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantni principi

28. Ustavni sud, in primo, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak u odnosu na apelanta započeo 5. septembra 2016. godine podnošenjem predmetne tužbe i da je okončan presudom Kantonalnog suda od 10. juna 2019. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine trajanja predmetnog postupka iznosi dvije godine i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju donesena je presuda zbog propuštanja, te stoga Ustavni sud ukazuje da se, dakle, ne radi o složenom sudskom postupku. S obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, te da je apelant pravno lice, Ustavni sud smatra da se ne radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta.

31. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Opštinski sud donio presudu zbog propuštanja nakon skoro dvije godine i osam mjeseci od podnošenja tužbe, dok je postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko dva i po mjeseca. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne primjećuje da je apelant svojim postupanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud ukazuje da se pravičnost postupka ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03). Stoga, posmatrajući postupak u cjelini, i pored neprihvatljive pasivnosti prvostepenog suda u periodu od dvije godine i osam mjeseci od podnošenja tužbe u kojem je donio samo presudu zbog propuštanja, Ustavni sud nalazi da dužina postupka pred redovnim sudovima od dvije godine i devet mjeseci, u kojem periodu su donesene dvije odluke na dvije sudske instance, u situaciji kada se ne radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta, a posebno imajući u vidu da je apelant dobio konačnu odluku prije odluke o apelaciji, pa čak i prije podnošenja apelacije, zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6 Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada je Opštinski sud donio presudu zbog propuštanja, a da nije prethodno, primjenom odredbe člana 336 ZPP-a, vratio apelantu na uređenje nepotpuni podnesak, koji je apelant dostavio sudu kao odgovor na tužbu.

34. S druge strane, i pored neprihvatljive pasivnosti prvostepenog suda u periodu od dvije godine i osam mjeseci od podnošenja tužbe do donošenja presude zbog propuštanja, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u segmentu prava na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak pred redovnim sudovima trajao dvije godine i osam mjeseci, u kojem periodu su donesene dvije odluke na dvije sudske instance, kada se ne radi o postupku hitne naravi, a posebno imajući u vidu da je apelant dobio konačnu odluku prije odluke o apelaciji, pa čak i prije podnošenja apelacije, tako da dužina postupka zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6 Evropske konvencije.

35. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4601/19 (Komunalno Preduzeće „Usluga“ a.d. Rudo) | Sudska praksa | Aktio