Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-655/20 (N. H.)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-655/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 655/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Nail Hodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Nail Hodžić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 33 0 Rs 069080 17 Rsž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskoga suda u Živinicama u predmetu broj 33 0 Rs 069080 16 Rs.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjednici Kantonalnoga suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 33 0 Rs 069080 17 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskoga kantona da Nailu Hodžiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjednici Kantonalnoga suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nail Hodžić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Živinica, kojega zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 19. februara 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 Rs 069080 17 Rsž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskoga suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 33 0 Rs 069080 16 Rs.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda zatraženo je 7. decembra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, od Kantonalnoga suda zatraženo je 20. maja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te je od Kantonalnoga suda 13. januara 2021. godine tražena informacija o statusu predmeta.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. decembra 2020. godine, a Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. juna 2020. godine, te traženu informaciju o statusu predmeta. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 6. aprila 2016. godine podnio tužbu Općinskome sudu radi zaštite prava iz radnoga odnosa protiv tuženog (JP EPBiH d.d. Sarajevo, ZD RMU „Đurđevik“ d.o.o. Đurđevik).
6. Pripremno ročište u predmetnoj stvari je održano 23. augusta 2016. godine, te je nastavak pripremnoga ročišta održan 29. septembra 2016. godine.
7. Glavna rasprava je u razdoblju od 9. novembra 2016. godine do 17. januara 2017. godine odgođena tri puta, i to na apelantov zahtjev, zbog nemogućnosti prisustva vještaka i bolesti postupajućega sudije. Nakon toga održana je glavna rasprava 5. aprila 2017. godine, te nastavak glavne rasprave 10. maja 2017. godine i 6. juna 2017. godine.
8. Presudom Općinskoga suda od 30. juna 2017. godine djelomično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, pa je obavezan tuženi da apelantu na ime manje isplaćene plaće za vremensko razdoblje od 1. jula 2014. godine do 30. septembra 2016. godine isplati ukupan novčani iznos od 780,49 KM. Nadalje, obavezan je tuženi da apelantu na ime razlike neuplaćenih doprinosa za PIO i zdravstveno osiguranje za isto vremensko razdoblje isplati iznos od 487,55 KM. Nadalje, obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 445,20 KM. Konačno, apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenoga iznosa odbijen je kao neosnovan.
9. Apelant je 16. augusta 2017. godine izjavio žalbu na prvostepenu odluku.
10. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je Kantonalnome sudu na postupanje 17. oktobra 2017. godine, te je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred ovim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnoga postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant nadalje traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju od 30. decembra 2020. godine Općinski sud je detaljno predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnome dijelu odluke, te je istakao da, s obzirom na sve navedeno iz toka postupka, smatra da postupanjem pred prvostepenim sudom nije došlo do povrede zajamčenih apelantovih ustavnih i konvencijskih prava, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
13. U odgovoru na apelaciju od 3. juna 2020. godine Kantonalni sud je istakao da predmet nije mogao biti ranije stavljen u rad, jer su u rad uzimani predmeti po starosti podnošenja inicijalnoga akta, pa se na taj način znatno smanjio broj starih predmeta. Kantonalni sud je istakao da treba imati u vidu i pandemiju korona virusa, što je u razdoblju mart–maj znatno otežalo odvijanje rada žalbenih vijeća i sudova uopće. Prema traženoj informaciji o statusu predmeta, predmetni postupak još uvijek nije okončan.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima žalbenu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnome parničnome postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitnu prirodu (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 6. aprila 2016. godine, te da do donošenja odluke Ustavnoga suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnoga postupka jeste oko četiri godine i devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka
26. U konkretnomu slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnome postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većega značaja za apelanta, te koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenome predmetu.
27. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelantovom tužbom od 6. aprila 2016. godine, te da je nakon održanoga pripremnoga ročišta i nastavka pripremnoga ročišta (23. augusta 2016. godine i 29. septembra 2016. godine), ročište za glavnu raspravu odgađano u nekoliko navrata iz opravdanih razloga (po apelantovom zahtjevu, zbog opravdanoga odsustva vještaka i bolesti postupajućega sudije). Nakon toga održana je glavna rasprava 5. aprila 2017. godine, te nastavci glavne rasprave u razdoblju od 10. maja 2017. godine do 6. juna 2017. godine, nakon kojega je Općinski sud donio presudu od 30. juna 2017. godine, te nakon izjavljene apelantove žalbe cjelokupan spis dostavio Kantonalnome sudu na postupanje 17. oktobra 2017. godine. Dakle, postupak je pred prvostepenim sudom trajao oko godinu dana i šest mjeseci. U okolnostima konkretnoga slučaja navedeno razdoblje se, ipak, može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenoga postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak, na osnovu kojega se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke.
28. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnome sudu za postupanje po žalbi 17. oktobra 2017. godine, te da predmetni postupak još uvijek nije okončan pred ovim sudom (dakle, razdoblje od oko tri godine i tri mjeseca), za šta u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u najvećoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja predmetnoga postupka zbog navedenoga razdoblja neaktivnosti, te da dužina trajanja predmetnoga postupka prelazi granice „razumnoga roka“ (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 293/20 od 22. decembra 2020. godine, tačka 29, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).
29. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugome razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
30. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnoga postupka, koji je pri tomu po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
31. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je, zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnoga postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje četiri godine i devet mjeseci, čijoj dužini je naročito doprinijela pasivnost Kantonalnoga suda, pred kojim se postupak vodi već tri godine i tri mjeseca, a pri tome nije ni izvjesno kada će predmet biti okončan, niti je Kantonalni sud ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević