Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-530/20 (F. G. i A. G.)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Ugovor o kupoprodaji
- Ništavost
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-530/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 530/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Fatima Goletić i Atif Goletić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Fatima Goletić i Atif Goletić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 258277 17 Gž od 8. oktobra 2020. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Fatimi Goletić i Atifu Goletiću isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fatima Goletić i Atif Goletić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 11. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 P 258277 17 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 2. juna 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. juna 2020. godine.
4. Ustavni sud je 10. decembra 2020. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su 17. decembra 2015. godine Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli tužbu protiv tužene (R.Č.) radi poništenja ugovora o kupoprodaji (vsp. 33.000,00 KM).
7. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 258277 15 P od 6. aprila 2017. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanata, te je poništen i stavljen van snage kupoprodajni ugovor zaključen 19. decembra 2014. godine između apelanata kao kupaca i tužene kao prodavca čiji je predmet je stan, pobliže označen izrekom predmetne presude, i obavezana je tužena da apelantima vrati-isplati kupoprodajnu cijenu predmetnog stana u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, dok su apelanti obavezani da predmetni stan oslobode od lica i stvari i da predaju tuženoj ključeve navedene nekretnine.
8. Tužena je 15. maja 2017. godine izjavila žalbu protiv presude Općinskog suda od 6. aprila 2017. godine, te je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 3. oktobra 2017. godine.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 258277 17 Gž od 8. oktobra 2020. godine žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu ustavnog prava na nediskriminaciju, ali te navode nisu posebno obrazlagali, niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o povredi prava na donošenje odluke u „razumnom roku“. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da je predmet dostavljen tom sudu na postupanje po izjavljenoj žalbi 3. oktobra 2017. godine, a da taj sud ima na građanskom referatu veliki broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je građanski referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta. Kantonalni sud je dalje naveo da zaključno sa donesenim Planom rješavanja starih predmeta za II kvartal 2020. godine navedeni predmet nije uvršten u ovaj plan, te da će, shodno navedenom, predmet biti uzet u rad u skladu sa redovnim Planom rješavanja predmeta. Dalje je naveo da zbog navedenih razloga smatra da apelacija podnesena zbog dužine trajanja predmetnog postupka nije osnovana, te je predložio da se ona odbije.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
15. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 17. decembra 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 8. oktobra 2020. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka jesu četiri godine i deset mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom pokrenuli predmetni parnični postupak radi poništenja ugovora o kupoprodaji nekretnine, te da iz materijalnih dokaza dostavljenih Ustavnom sudu ne proizlazi da se radi o složenom predmetu.
24. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 17. decembra 2015. godine, te da je presuda Općinskog suda donesena 6. aprila 2017. godine, dakle, u razumnom roku imajući u vidu da je riječ o prvostepenom postupku, nakon čega su apelanti izjavili žalbu protiv prvostepene presude. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 3. oktobra 2017. godine, te da je taj sud odluku o predmetnoj žalbi donio tek nakon tri godine od prijema spisa predmeta. Pri tome Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
25. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost redovnih sudova, a konkretno Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbi donio tek nakon tri godine od dostavljanja predmeta na postupanje. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
27. Apelanti, također, navode da im je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.
30. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka navedenog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak trajao četiri godine i deset mjeseci, pri čemu je naročito značajna pasivnost Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučivao tri godine od prijema spisa predmeta, a pri tome nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević