Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3421/20 (R. M.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3421/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-3421/20, rješavajući apelaciju Rasima Mrkonjića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rasim Mrkonjić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 321893 20 Rev od 1. rujna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasim Mrkonjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, kojeg zastupa Almir Gagula odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 18. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 321893 20 Rev od 1. rujna 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 321893 13 P od 2. studenog 2015. godine odlučeno je da se apelantova tužba smatra povučenom, te je apelant obvezan nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženom („Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo).

3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 321893 13 P od 23. rujna 2016. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje.

4. Odlučujući o apelantovim prizivima protiv rješenja Općinskog suda od 2. studenog 2015. godine i rješenja Općinskog suda od 23. rujna 2016. godine, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je rješenjem broj 65 0 P 321893 17 Gž od 13. siječnja 2020. godine, odbio prizive kao neosnovane i potvrdio prvostupanjska rješenja.

5. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 13. siječnja 2020. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 1. rujna 2020. godine kojim je odbio apelantovu reviziju u dijelu koji se odnosi rješenje od 2. studenog 2015. godine (kojim je tužba smatrana povučenom), a odbacio apelantovu reviziju u dijelu koji se odnosi na rješenje od 23. rujna 2016. godine (kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje). U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je iz spisa predmeta proizlazi da apelantov punomoćnik, iako je bio uredno obavješten nije pristupio na ročište za glavnu raspravu. Pošto nije pristupio uredno obavješten apelantov punomoćnik, a punomoćnik tuženog se nije upustio u raspravljanje, ukazao je da je prvostupanjski sud na prijedlog punomoćnika tuženog u skladu sa odredbom članka 97. stavak

3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) donio rješenje kojim je tužbu smatrao povučenom. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom odredbe članka 97. stavak 3. ZPP donijeli rješenja kojim su tužbu smatrali povučenom, budući da je nesporna činjenica da apelant nije naknadno uspio opravdati svoj izostanak. Budući da ne stoje apelantovi prigovori u odnosu na odluku o povlačenju tužbe, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, Vrhovni sud je naveo da je primjenom odredbe članka 248. ZPP, a u svezi s člankom 254. stavak 4. ZPP odbio apelantovu reviziju. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 333. stavak 2. ZPP, odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, zaključivši da do propuštanja odazivanja na za ročište nije došlo iz opravdanih razloga. U pogledu toga, Vrhovni sud je naveo da drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno rješenje kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne predstavlja rješenje kojim je parnični postupak pravomoćno okončan. Stoga, prema mišljenju Vrhovnog suda, takvo rješenje drugostupanjskog suda se nije moglo smatrati rješenjem kojeg je imala u vidu odredba članka 254. stavak 1. ZPP, te protiv ovakvog rješenja revizija nije bila dopuštena. Imajući to u vidu, Vrhovni sud je naveo da je primjenom odredbe članka 247. u svezi s člankom 254. stavak 4. ZPP apelantovu reviziju u tom dijelu odbacio kao nedopuštenu.

Apelacioni navodi

6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redoviti sudovi morali voditi računa o zakonitom zastupanju apelanta, te imati u vidu da raniji punomoćnik apelanta nije pristupio na ročište zbog nesuglasica s apelantom. Također, naveo je da je prvostupanjski sud svakako trebao odgoditi ročište na koje nije pristupio raniji apelantov punomoćnik, s obzirom da na ročište nije pristupio ni pozvani vještak.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud utvrdio primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Vrhovnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3421/20 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio