Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-65/21 (Z. M.)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-65/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-65/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zehra Murga, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zehra Murga protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 315198 20 Gvl od 2. decembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zehra Murga (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa sin M.M. iz Sarajeva, podnijela je 8. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 315198 20 Gvl od 2. decembra 2020. godine.

2. Općinski sud u Sarajevu je presudom broj 65 0 P 315198 12 P od 29. novembra 2013. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 315198 14 Gž od 15. marta 2019. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice da se obaveže tuženi (KJKP Vodovod i Kanalizacija d.o.o. Sarajevo) da apelantici isplati iznos od 81.900,00 KM za njen vlasnički dio na nekretnini, bliže označenoj u izreci prvostepene presude, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom je apelantica obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.527.20 KM.

3. Kantonalni sud je rješenjem broj 65 0 P 315198 20 Gvl od 2. decembra 2020. godine odbacio kao nedozvoljen prijedlog „punomoćnika apelantice M.M.“ za ponavljanje postupka završenog presudom Općinskog suda u Sarajevu od 29. novembra 2013. godine.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je punomoćnik apelantice M.M. 10. aprila 2020. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga propisanih članom 255. stav 1. tačka 9. Zakona o parničnom postupku. Zatim je ukazao da ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za, između ostalog podnošenje vanrednih pravnih lijekova (član 307. Zakona o parničnom postupku). Apelantica je 11. aprila 2013. godine dala punomoć sinu M.M. sa ovlaštenjima: zastupanje na pripremnom i glavnom ročištu, podnošenje pravnog lijeka, primanje dosuđenih novčanih sredstava na tekući račun od protivne strane i preuzimanje odluke suda. Dakle, punomoćnik apelantice nije ovlašten za podnošenje vanrednih pravnih lijekova (član 307. Zakona o parničnom postupku). Na nedozvoljenost prijedloga za ponavljanje postupka sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen po punomoćniku koji nije advokat i koji nije ovlašten za podnošenje vanrednog pravnog lijeka, Kantonalni sud je u skladu sa članom 261.a Zakona o parničnom postupku, prijedlog za ppnavljanje postupka odbacio kao nedozvoljen. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda "imovina", u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili "postojeća imovina" ili "dobra", uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar "legitimno očekivanje" da će ih realizovati (vidi Evropski sud, Jantner protiv Slovačke, predstavka broj 39050/97, presuda od 4. marta 2003. godine, stav 27; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2349/06 od 27. februara 2008. godine, stav 44, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da "legitimno očekivanje" mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se zasnivati na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Evropski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. septembra 2004. godine, st. 48- 49; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo samo o ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka, te da se, dakle, osporenom odlukom nije odlučivalo o bilo kakvim imovinskim pravima apelantice. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-65/21 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio