Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-50/21 („Triglav osiguranje“ a.d Banjaluka)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-50/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-50/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „Triglav osiguranje“ a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Triglav osiguranje“ a.d Banjaluka protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Mal 176092 20 Rev od 14. oktobra 2020.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Triglav osiguranje“ a.d Banjaluka protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 176092 19 Gž 2 od 13. marta 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „Triglav osiguranje“ a.d Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatska kancelarija Desimir Kevac i Velimir Kevac iz Banjaluke, podnio je 5. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Mal 176092 20 Rev od 14. oktobra 2020. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 176092 19 Gž 2 od 13. marta 2020. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 176092 18 Mal 2 od 31. jula 2019. godine obavezan je apelant da tužiteljki (R.M.) isplati iznos od 3.904,22 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da joj nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 2.305,46 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 31. jula 2019. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 Mal 176092 19 Gž 2 od 13. marta 2020. godine predmetnu žalbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da iz stanja prvostepenog spisa proizlazi da je prvostepena presuda dostavljena uredno punomoćniku apelanta 7. avgusta 2019. godine, o čemu u prvostepenom spisu postoji dokaz u vidu odgovarajuće dostavnice, a da je predmetna žalba podnesena neposredno prvostepenom sudu 26. avgusta 2019. godine. Okružni sud je dalje naveo da je u pobijanoj presudi data uredna pouka o pravnom lijeku, koji se može izjaviti u roku od 15 dana od dana prijema presude, shodno odredbama člana 433. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da protiv prvostepene presude, odnosno rješenja u sporovima male vrijednosti stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana. Okružni sud je zaključio da je, imajući navedeno u vidu, predmetna žalba apelanta neblagovremena, jer je podnesena po proteku zakonom propisanog roka od 15 dana za njeno izjavljivanje.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda 13. marta 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 Mal 176092 20 Rev od 14. oktobra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, dok je stavom (3) navedenog člana propisano da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju drugostepenim rješenjem (koje se pobija revizijom) žalba apelanta, izjavljena protiv prvostepene presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete u iznosu od od 3.904,22 KM, odbačena kao neblagovremena (slijedom čega je prvostepena presuda postala pravosnažna), pa navedeni iznos predstavlja pobijani dio pravosnažne presude. Vrhovni sud je u vezi s tim naveo da je odredbama člana 254. stav (1) ZPP propisano da je revizija uvijek dozvoljena protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen dok je stavom (3) istog člana propisano da je revizija uvijek dozvoljena protiv rješenja drugostepenog suda kojim se izjavljena žalba odbacuje (kakav je ovdje slučaj). Vrhovni sud je zaključio da, međutim, imajući u vidu odredbe stava (2) navedenog člana (prema kojima revizija protiv rješenja iz stava (1), u vezi sa stavom (3) člana 254. ZPP nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena ni protiv pravosnažne presude) uslov za dozvoljenost revizije je imovinski cenzus, pa kako ovdje imovinski cenzus ne prelazi 30.000,00 KM, revizija apelanta saglasno naprijed navedenim zakosnkim odredbama, nije dozvoljena.
Apelacioni navodi
5. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je njegova žalba, izjavljena protiv prvostepene presude, bila blagovremena, te da je Okružni sud o istoj trebao meritorno odlučivati, kao i da je od Vrhovnog suda tražio da odluči o njegovom procesnom pravu na takvo (meritorno) odlučivanje od strane Okružnog suda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Dopustivost ratione materiae (u odnosu na rješenje Vrhovnog suda od 14. oktobra 2020. godine)
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti pravnog lijeka koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama apelanta“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Neiscrpljivanje (u odnosu na rješenje Okružnog suda od 13. marta 2020. godine)
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 433. stav (3) ZPP („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku podnese žalbu sudu. Ustavni sud zapaža, dakle, da je žalba apelanta odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio žalbu nadležnom sudu, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević