Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2005/20 (A. Z. i drugi)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2005/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 2005/20, rješavajući apelacije Aladina Zirića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:
Aladin Zirić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 010154 14 I od 5. februara 2014. godine, 17 0 Rs 055156 14 I 4 od 19. marta 2015. godine i 17 0 Rs 062332 15 I 2 od 25. augusta 2015. godine, Suvada Kendić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 015407 17 I od 4. juna 2017. godine, Suvada Kendić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 029311 20 I od 18.
maja 2020. godine, Suvada Kendić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 024930 17 I od 4. juna 2018. godine, Radmila Bakrač zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-08-000682 od 17. aprila 2008.
godine i Alija Bakrač zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-002240 od 9. jula 2007. godine i 17 0 I 010846 09 I od 26. oktobra 2009. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. AP 2005/20
1. Aladin Zirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 12. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 010154 14 I od 5. februara 2014. godine, 17 0 Rs 055156 14 I 4 od 19. marta 2015. godine i 17 0 Rs 062332 15 I 2 od 25. augusta 2015. godine.
2. AP 3593/20
2. Suvada Kendić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 015407 17 I od 4. juna 2017. godine.
3. AP 3594/20
3. Suvada Kendić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 029311 20 I od 18. maja 2020. godine.
4. AP 3595/20
4. Suvada Kendić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Rs 024930 17 I od 4. juna 2018. godine.
5. AP 3764/20
5. Radmila Bakrač (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa ZAK Ilijas Midžić i Elvisa Zulić, advokati iz Bihaća, podnijela je 20. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-08-000682 od 17. aprila 2008. godine.
6. AP 3765/20
6. Alija Bakrač (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa ZAK Ilijas Midžić i Elvisa Zulić, advokati iz Bihaća, podnio je 20. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-002240 od 9. jula 2007. godine i 17 0 I 010846 09 I od 26. oktobra 2009. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2005/20. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
III.Činjenično stanje
8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
9. Iz apelacionih navoda proizlazi da su postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravomoćnih presuda, rješenja, odnosno sudskih nagodbi, Općinski sud u Bihaću i Općinski sud u Velikoj Kladuši donijeli rješenja o izvršenju u periodu od 9. jula 2007. do 18. maja 2020. godine, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Unsko-sanskog kantona kao izvršenika.
10. Općinski sud u Bihaću i Općinski sud u Velikoj Kladuši su u periodu od 29. novembra 2007. do 10. jula 2020. godine predmetna rješenja o izvršenju dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.
11. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacija
12. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, pojedini apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, nediskriminacija itd.). Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te, iako postoje razlike u apelacionim navodima, u suštini, smatraju da Vlada Unsko-sanskog kantona i dalje ne ispunjava svoje pozitivne obaveze da omogući djelotvorno izvršenje sudskih odluka time što u budžetu ne osigurava novčana sredstva za izvršenje pravomoćnih sudskih odluka.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka
USBiH)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
14. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
15. Apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Pravo na imovinu
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) pravo na imovinu.
19. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
20. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
21. Ustavni sud konstatira da navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Unsko-sanskog kantona, da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
22. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 4007/18 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je u vezi s tim zaključio da to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
23. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Unsko-sanskog kantona naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
24. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dovoljne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravomoćnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
25. Pri tome je Ustavni sud naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravomoćnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostavljanja generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
26. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine broj 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravomoćnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem djelotvornog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i načelom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio u skladu s načelom supsidijarnosti, koje se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
27. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku. Ustavni sud je obaviješten da je ovaj organ izradio centralnu evidenciju potraživanja svih povjerilaca, sačinjenu prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama, te redoslijedom dalje isplate i izvršio objavljivanje podataka svih povjerilaca na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona, transparentno u odnosu na povjerioce. Dalje je navedeno da je Vlada Unsko-sanskog kantona usvojila Akcioni plan s generalnim planom izmirenja duga po izvršnim sudskim odlukama i uputila ga Zastupniku Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, te je s ciljem da povjerioci, koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžeta Unsko-sanskog kantona, utvrdio tačan broj presuda i ukupan zbir svih potraživanja, a na osnovu čega je moguće procijeniti kada će povjerioci biti isplaćeni. Navedeno je da će centralna i transparentna evidencija, koja je sačinjena hronološkim redoslijedom prema datumu njihovog izvršnog naslova, omogućiti isplatu redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju, u skladu s Akcionim planom. Dovodeći ranije date naloge u vezu s mjerama koje je preduzeo Unsko-sanski kanton, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.
28. U vezi s tim Ustavni sud upućuje na odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine, gdje je Evropski sud, razmatrajući aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku ukazao na vlastitu i praksu Ustavnog suda u vezi s ovim pitanjem, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi, kako za aplikante tako i za ostale imaoce sudskih oduka na teret budžeta tog kantona, bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton usvojio Akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opće mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (broj 68955/12 i 15 drugih, § 34, od 14 novembra 2017. godine). Vlada je informirala sud da je Zeničko-dobojski kanton 31. oktobra 2019. godine donio Akcioni plan kako bi implementirao generalne mjere naznačene u presudi Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (broj 68955/12 i 15 drugih, tačka 34, 14. novembar 2017. godine). Priložena je lista od 3.256 neizvršenih domaćih presuda. Plan je prikazao ukupan dug u iznosu od gotovo 300.000.000 KM: približno 150.000.000 KM na ime glavnice, 6.500.000 KM na ime troškova postupka i 138.000.000 KM na ime zatezne kamate. U njemu se također navodi da će presude biti izvršene hronološkim redoslijedom do 2041. godine: na primjer, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2008. godine, presuda će biti izvršena 2020. ili 2021. godine; ako je rješenje o izvršenju doneseno 2009. godine, presuda će biti izvršena 2022. godine i tako dalje. Većina presuda koje se razmatraju u ovom predmetu će tako biti izvršena u narednih nekoliko godina. Zeničko-dobojski kanton se obavezao da će u tu svrhu izdvajati više od 13.000.000 KM godišnje, što predstavlja gotovo 4% njegovog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Ocjenjujući navedeni akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je našao da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Evropski sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug s uporedivim predmetom, dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njegovog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je također uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema s ciljem smanjenja svojih obaveza jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni učesnici, kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog nastalog kašnjenja, Evropski sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Evropski sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom (vodeća Odluka Ustavnog suda BiH broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine dostupna na www.ustavnisud.ba) da dosuđene zakonske zatezne kamate donekle predstavljaju naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda u smislu člana 37. Evropske konvencije.
29. Ustavni sud ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda, koji je, primjenjujući stavove iz odluke Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, u odluci Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine, koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku, našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, te ih je brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 19. decembra 2019. godine i uspostavio centralnu bazu podataka s ciljem provođenja generalnih mjera iz odluke Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, kojom je tom kantonu naloženo uspostavljanje centralne baze podataka svih neizvršenih presuda na teret tog kantona i određivanje razumnog roka za njihovo izvršenje (odluka broj 20514/15 i 15 drugih, § 33, od 14. novembra 2017. godine). Uz Akcioni plan Evropskom sudu je dostavljena lista od 1612 neizvršene presude na teret budžeta Srednjobosanskog kantona. U planu je navedeno da ukupni dug po tom osnovu iznosi skoro 51.000.000,00 KM, da je uspostavljena centralna baza podataka u kojoj su evidentirane sve presude na teret budžeta tog kantona i usvojen plan izvršenja tih presuda po hronološkom redu do 2032. godine. Evropski sud je smatrao da preduzete mjere pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku.
30. Slijedeći navedenu praksu, Evropski sud je donio i Odluku Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, u kojoj je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, te ih je brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 28. jula 2020. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog kantona i odredio razuman rok za njihovo izvršenje. U Planu je navedeno da je 31. decembra 2019. godine bilo 5382 neizvršenih odluka na teret budžeta tog kantona, a dug po tom osnovu je iznosio oko 55.000.000,00 KM (skoro 25% kantonalnog budžeta za 2020. godinu). Plan predviđa da će sve odluke biti izvršene prema hronološkom redu do 2032. godine.
31. U kontekstu predmetnih apelacija, Ustavni sud naročito ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda koji je, primjenjujući stavove iz navedenih odluka, donio i odluku Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se, kao i u konkretnim slučajevima, odnosi na Unsko-sanski kanton, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, pa je aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 28. februara 2020. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog kantona i odredio razuman rok za njihovo izvršenje. Uz Plan je priložena lista od 11.793 neizvršene odluke na teret budžeta tog kantona, a dug po tom osnovu je iznosio oko 175.000.000,00 KM (skoro 75% kantonalnog budžeta za 2020. godinu). Plan predviđa će sve odluke biti izvršene prema hronološkom redu do 2040. godine.
32. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević