Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2050/20 („Radler“ d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2050/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 2050/20, rješavajući apelaciju „Radlera“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio „Radler“ d.o.o. Tuzla.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Ps 300242 18 Pž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 300242 17 Ps od 13.

jula 2018. godine.

Nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 Ps 300242 18 Pž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Radler“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa direktor Emir Spahić, podnio je 18. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Ps 300242 18 Pž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 300242 17 Ps od 13. jula 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda je zatraženo 10. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. decembra 2020. godine.

4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. decembra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 3. marta 2017. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženih (JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo - Podružnica „Elektrodistribucija“ Tuzla i „Union Foods“ d.o.o. Čitluk) radi naknade štete.

7. Nakon što je tuženi dostavio odgovor na tužbu 6. aprila 2017. godine, rješenjem Općinskog suda od 24. maja 2017. godine zakazano je pripremno ročište.

8. Ročište za glavnu raspravu je zaključeno 4. juna 2018. godine.

9. Općinski sud je presudom od 13. jula 2018. godine obavezao tuženog „Union Foods“ d.o.o. Čitluk da apelantu na ime naknade materijalne štete, i to na ime materijalne štete u robi i na ime uništenih osnovnih sredstava, isplati novčani iznos preciziran izrekom presude sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu. Primljeno je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na tuženo JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo

- Podružnica „Elektrodistribucija“ Tuzla i obavezan je apelant da mu naknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu.

10. Nakon što je tuženi uložio žalbu, predmetni spis je 5. novembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. Predmetni postupak je još u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su on i njegovi zaposlenici ostali bez uskladištene robe koja je u potpunosti uništena i da su bez sredstava za nastavak poslovanja, te da su primorani da i vlasnik, odnosno direktor i njegovi zaposlenici ostanu bez posla i da se firma mora ugasiti. Nadalje, navodi da je izgorjela roba bila kupljena od dobavljača na odgođeno plaćanje, pa da je tako apelant dužan ogromnu svotu novca dobavljačima zbog neplaćene, a nabavljene robe koja je u potpunosti izgorjela u požaru.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju od 17. decembra 2020. godine Općinski sud je naveo tok postupka kako je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da smatra da je u kontinuitetu preduzimao radnje sve do okončanja postupka i da je predmetna apelacija neosnovana.

13. Kantonalni sud je u odgovoru od 23. decembra 2020. godine naveo da, prema podacima spisa, slijedi da je 5. novembra 2018. godine Kantonalnom sudu dostavljen predmet od Općinskog suda na odlučivanje po žalbi. Odluka u ovom predmetu još uvijek nije donesena, jer Kantonalni sud ima na građanskom referatu veliki broj neriješenih starih predmeta. Kantonalni sud je istakao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da on nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za IV kvartal 2020. godine, niti da se radi o predmetu hitne prirode.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni ljekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili karivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskoga suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 7. marta 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će razdoblje od oko tri godine i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, na osnovu predočenog Ustavnom sudu, ne može zaključiti da je predmetni slučaj složen kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja. S druge strane, iz apelacije proizlazi da je ishod predmetnog postupka od izuzetnog značaja za apelanta budući da je riječ o egzistencijalnim pitanjima samog apelanta i svih zaposlenih, jer su svi, uslijed požara, ostali bez posla i bez sredstava za obavljanje djelatnosti.

28. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 7. marta 2017. godine, te da je prvostepena presuda donesena 13. jula 2018. godine (dakle, razdoblje od oko godinu dana i četiri mjeseca), pri čemu je predložen i proveden veći broj dokaza koji se tiču saslušanja parničnih stranaka i svjedoka, te da je vršeno vještačenje vještaka elektro i finansijske struke i izvršen uvid i čitanje brojnih isprava. U okolnostima konkretnoga slučaja navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojega se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu za postupanje po žalbi tuženog 5. novembra 2018. godine, te da žalbeni postupak još uvijek nije okončan pred tim sudom (dakle, razdoblje od oko dvije godine i dva mjeseca) za šta u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje. Kantonalni sud je naveo samo da je predmet evidentiran u listi predmeta za sudiju i sortiran po datumu početka faze predmeta, ali da nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za IV kvartal 2020. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, u skladu sa praksom Evropskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja povodom pravnih lijekova (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“.

29. Ustavni sud, međutim, smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo tako neažurno postupanje drugostepenog suda. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da drugostepeni sud odluku o žalbi na prvostepenu presudu nije donio ni nakon perioda od dvije godine i dva mjeseca od dostavljanja predmetnog spisa na postupanje čak ni nakon što mu je dostavljena apelacija na odgovor, te da je pri tome sasvim neizvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

31. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Imajući u vidu odluku u ovom predmetu i činjenicu da se radi o pravnom licu koje u konkretnom slučaju nije zatražilo naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, te nalog sudu da okonča postupak adekvatna satisfakcija za apelanta (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2451/17 od 20. decembra 2017. godine, tačka 24, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak traje oko tri godine i deset mjeseci, a takvoj dužini je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnoga suda, koji o predmetnoj apelantovoj žalbi nije odlučio u razdoblju od dvije godine i dva mjeseca, pri čemu nije izvjesno kada će predmet biti okončan na Kantonalnom sudu, niti je taj sud ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi iako, s jedne strane, nije riječ o složenom pitanju a, s druge strane, ishod postupka je izuzetno značajan za apelanta.

35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), članka 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2050/20 („Radler“ d.o.o. Tuzla) | Sudska praksa | Aktio