Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1602/20 (M. M., MinasCo d.o.o. Sarajevao i I. M.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1602/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP-1602/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Miloš Marinković i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Miloš Marinković, MinasCo d.o.o. Sarajevo i Izet Musić protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 65 0 P 764559 19 Rev od 9.
siječnja 2020. godine i Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 764559 Gž od 24. srpnja 2019. godine (u dijelu u kojemu je tužba odbačena kao nedopuštena), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Miloš Marinković, MinasCo d.o.o. Sarajevo i Izet Musić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 764559 19 Gž od 24. srpnja 2019. godine (u dijelu u kojemu je tužba odbačena kao neuredna) i Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 764559 19 Mož od 24. srpnja 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Marinković, MinasCo d.o.o. Sarajevao i Izet Musić (u daljnjemu tekstu: apelanti), koje zastupa Mak Radičić, odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 29. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 764559 19 Rev od 9. siječnja 2020. godine, Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 764559 19 Gž od 24. srpnja 2019. godine i Rješenja Kantonalnoga suda broj 65 0 P 764559 19 Mož od 24. srpnja 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 31. svibnja 2019. godine odbačena je kao neuredna tužba apelanata od 10. svibnja 2019. godine, uređena podneskom od 27. svibnja 2019. godine u dijelu stava I i II tužbenoga zahtjeva, a u dijelu koji se odnosi na stav III, IV, V, VI, VII tužbenoga zahtjeva odbačena je kao nedopuštena.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda broj 65 0 P 764559 19 Gž od 24. srpnja 2019. godine priziv apelanata je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužba koju su apelanti podnijeli protiv tuženika D.M., G.M., A.D. i Classic d.o.o. Ilidža nije bila jasna i uredna, pa je prvostupanjski sudi bio obvezan da sukladno odredbi čl. 53., 334. i 336. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) rješenjem uputi apelante na njezino uređenje. Kantonalni je sud istakao da je tužbom zahtijevano donošenje presude kojom se utvrđuje da je apsolutno ništavan upis suvlasništva sa udjelom od 2/8 na predmetnoj nekretnini, bliže označeno u obrazloženju prvostupanjske odluke, proveden na temelju nezakonite presude Općinskoga suda broj 65 0 P 388284 13 P od 15. studenoga 2013. godine, na ime tuženika D.M., brisanje uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tuženika A.D. na temelju nezakonite presude Općinskoga suda od 15. studenoga 2013. godine i ništavnost ugovora o kupoprodaji od 2. prosinca 2013. godine zaključen između tuženika D.M. kao prodavatelja i tuženika A.D. kao kupca. Kantonalni je sud istakao da je pravilno primjenjujući odredbe čl. 53. u svezi sa čl. 334. i 336. ZPP prvostupanjski sud tužbu vratio na uređenje budući da je imala formalne i materijalnopravne nedostatke. Kantonalni je sud istakao da u svom rješenju od 16. svibnja 2019. godine prvostupanjski je sud pojasnio način na koji može biti postavljen tužbeni zahtjev, ukazujući da predmetom dokazivanja u parničnome postupku ne mogu biti okolnosti koje predstavljaju eventualno kazneno djelo suca koji je donio presudu zbog koje su ništavni upisi u zemljišnim knjigama. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud ukazao da se stavljanje van snage presude koja je nastala kao posljedica kaznenoga djela suca može tražiti samo u postupku za ponavljanje postupka kao izvanrednome pravnome lijeku, i to prema odredbama čl. 255. do 267. ZPP. Kantonalni je sud istakao da je točno da apelanti nisu postupili po uputama prvostupanjskoga suda jer nisu uredili tužbeni zahtjev sukladno odredbama procesnoga i materijalnoga prava, pa je prvostupanjski sud pravilno donio rješenjem kojim se tužba odbacuje kao neuredna u stavku I i II, odnosno kao nedopuštena u stavku III, IV, V, VI i VII tužbenoga zahtjeva. Kantonalni je sud istakao da glede stavka I i II apelanti nisu pobliže odredili kupoprodajni ugovor čiju ništavnost traže, jer su trebali odrediti ugovorne strane i predmet kupoprodaje, pa je iz tih razloga tužbu valjalo odbaciti. Kantonalni je sud istakao da su apelanti inicirali novi postupak, a nisu podnijeli prijedlog za obnovu u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u predmetu broj 65 0 P 388284 13 P, te je evidentno da je stoga tužbeni zahtjev, glede ostalih dijelova tužbenoga zahtjeva (III, IV, V, VI i VII), nedopušten.
4. Rješenjem Općinskoga suda od 31. svibnja 2019. godine odbačen je kao neuredan prijedlog za određivanje privremene mjere i sudske mjere osiguranja od 10. svibnja 2019. godine kojim je predloženo da sud donese rješenje kojim će zabraniti pravni promet nekretninom, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, prodajom, otuđenjem, građenjem i hipotekarnim opterećenjem kod financijskih institucija, nadalje svaki vid otuđenja iz vlasništva, iz posjeda ili postupak mijenjanja faktičkoga stanja nekretnine, rušenje postojećega devastiranoga izvornoga objekta ili postupak građenja na predmetnom objektu, te kojim je predložena ubilježba privremene i mjere osiguranja u ZK uredu Općinskoga suda, do konačne i pravomoćne odluke suda o podnesenoj tužbi.
5. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda broj 65 0 P 764559 19 Mož od 24. srpnja 2019. godine priziv apelanata je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno. Kantonalni je sud istakao da se prizivom neutemeljeno pobija rješenje prvostupanjskoga suda kojim je odbačen prijedlog za donošenje mjere osiguranja, s obzirom da apelanti nisu postupili sukladno uputama prvostupanjskoga suda iz rješenja od 16. svibnja 2019. godine (kojim je vraćena tužba i prijedlog za privremenu mjeru osiguranja na uređenje). Kantonalni je sud istakao da analizirajući uređeni prijedlog, s obzirom na odredbu čl. 269. i 273. ZPP, dolazi se do zaključka da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 269. ZPP. Kantonalni je sud istakao da naime mjera osiguranja mora da bude u svezi sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a kako apelanti nisu uredili tužbu, tako da tužbeni zahtjev bude jasan i dopušten sa aspekta ZPP, kao i odredbi obligacionoga prava, to je i prijedlog za donošenje mjere osiguranja, kojim bi se osiguravao ovako postavljeni zahtjev, nedopušten.
6. Osporenim rješenjem Vrhovnoga suda od 9. siječnja 2020. godine revizija apelanata izjavljena protiv Rješenja Kantonalnoga suda broj 65 0 P 764559 19 Mož od 24. srpnja 2019. godine je odbačena. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da prema odredbi čl. 254. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjskoga rješenja kojim je postupak pravomoćno okončan. Vrhovni je sud istakao da u konkretnomu slučaju apelanti pobijaju rješenje drugostupanjskoga suda kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskoga suda, kojim je odbačen prijedlog za određivanje mjera osiguranja. Vrhovni je sud istakao da se ovakvim rješenjem drugostupanjskoga suda postupak pravomoćno ne okončava, pa revizija protiv takvoga rješenja nije dopuštena.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) i točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
a)Dopustivost u odnosu na rješenje Vrhovnoga suda od 9. siječnja 2020. godine i Rješenje Kantonalnoga suda broj 65 0 P 764559 Gž od 24. srpnja 2019. godine (u dijelu u kojemu je tužba odbačena kao nedopuštena)
9. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.
10. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak
1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluku donesenu u postupku u kojemu je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uvjeta za izjavljivanje revizije. Ustavni sud, nadalje, ukazuje da je osporenim Rješenjem Kantonalnoga suda broj 65 0 P 764559 Gž od 24. srpnja 2019. godine, u dijelu u kojemu je tužba odbačena kao nedopuštena, odlučivalo također o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe u tomu dijelu tužbenoga zahtjeva. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obvezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Nadalje, u pogledu navoda apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanata iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b)Dopustivost u odnosu na Rješenje Kantonalnoga suda broj 65 0 P 764559 19 Gž od 24. srpnja 2019. godine (u dijelu u kojemu je tužba odbačena kao neuredna) i Rješenje Kantonalnoga suda broj 65 0 P 764559 19 Mož od 24. srpnja 2019.
godine
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelanti odlučuju da li će koristiti pravni lijek, bez obzira na to da li je riječ o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
13. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, sukladno odredbama članka 336. Zakona o parničnome postupku (""Službene novine Federacije BiH", broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), postupe po nalogu suda i dostave sudu uređenu tužbu i prijedlog za donošenje mjera osiguranja. Ustavni sud zapaža, dakle, da u osporenim odlukama redoviti sud nije odlučivao o utemeljenosti tužbe i prijedloga za donošenje mjere osiguranja, već su oni odbačeni iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanome roku postupili po nalogu suda i nisu svoje podneske uredili na način kako im je naloženo. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) točka h) i m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević