Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-827/20 (A. Š.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nematerijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-827/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 827/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Azemin Šehić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Azemin Šehić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Rs 055328 16 Rsž od 9. marta 2020. godine.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 Rs 056201 20 Rs 2 od 10.

jula 2020. godine.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka koji se pred tim sudom vodi po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 Rs 056201 20 Rs 2 od 10. jula 2020. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Azeminu Šehiću isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Azemin Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića podnio je 4. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 127 0 Rs 055328 16 Rsž i parničnog postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 Rs 056201 14 Rs od 10. maja 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 20. maja 2020. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 20. maja 2020. godine i 18. januara 2021. godine.

3. Općinski sud je odgovore na apelaciju dostavio 4. juna 2020. godine i 27. januara 2021. godine. Kantonalni sud je odgovore na apelaciju dostavio 4. juna i 9. juna 2020. godine. III.Činjenično stanje u predmetu

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

IPostupak u predmetu broj 127 0 Rs 055328 14 Rs

5. Apelant je 15. jula 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi naknade nematerijalne štete koju je pretrpio na radu prilikom obavljanja redovnih poslova i radnih zadataka kod tuženog (JP „Šume“ d.d. Kladanj).

6. Presudom Općinskog suda broj 127 0 Rs 055328 14 Rs od 27. juna 2016. godine djelomično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade nematerijalne štete u događaju koji se dogodio 25. decembra 2013. godine isplati ukupan iznos od 1.015,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da nadoknadi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.348,75 KM.

7. Tuženi je uložio žalbu protiv presude.

8. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je Kantonalnom sudu 1. septembra 2016. godine na odlučivanje po žalbi.

9. Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 Rs 055328 16 Rsž od 9. marta 2020. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan.

IIPostupak u predmetu broj 127 0 Rs 056201 14 Rs

11. Apelant je 26. novembra 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi naknade nematerijalne štete koju je pretrpio na radu prilikom obavljanja redovnih poslova i radnih zadataka kod tuženog (JP „Šume“ d.d. Kladanj).

12. Presudom Općinskog suda broj 127 0 Rs 056201 14 Rs od 10. maja 2016. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade nematerijalne štete u događaju koji se dogodio 16. novembra 2012. godine isplati ukupan iznos od 2.670,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da nadoknadi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 673,49 KM.

13. Tuženi i apelant su uložili žalbe protiv presude.

14. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je Kantonalnom sudu 7. jula 2016. godine na odlučivanje po žalbama.

15. Rješenjem Kantonalnog suda broj 127 0 Rs 056201 16 Rsž od 10. februara 2020. godine uvažene su žalbe tuženika i apelanta, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

16. Presudom Općinskog suda broj 127 0 Rs 056201 20 Rs 2 od 10. jula 2020. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade nematerijalne štete u događaju koji se dogodio 16. novembra 2012. godine isplati ukupan iznos od 2.670,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da nadoknadi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 673,49 KM.

17. Tuženi i apelant su uložili žalbe protiv presude.

18. Dopisom Općinskog suda od 4. septembra 2020. godine spis je dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.

19. Dopisom Kantonalnog sud od 27. oktobra 2020. godine kompletan spis je vraćen prvostepenom sudu s nalogom za postupanje, odnosno za otklanjanje propusta i greški.

20. Općinski sud je 3. novembra 2020. godine po nalogu Kantonalnog suda donio dopunsku presudu i rješenje o ispravci.

21. Općinski sud je 7. decembra 2020. godine na apelantov zahtjev donio rješenje o ispravci.

22. Dopisom Općinskog suda od 25. januara 2021. godine spis je dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.

23. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da su tužbe podnesene 2014. godine, a da postupci do trenutka podnošenja apelacije nisu bili okončani. Pri tome je istakao da su se spisi nalazili više od dvije godine pred Kantonalnim sudom. Apelant nadalje traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

25. U odgovoru na apelaciju od 4. juna 2020. godine Općinski sud je ukratko naveo hronologiju oba parnična postupka. U vezi s tim, istakao je da je za vrijeme trajanja postupaka sud radio u smanjenom kapacitetu s obzirom na manji broj nosilaca pravosudnih funkcija u sklopu suda.

26. U odgovoru na apelaciju od 27. januara 2021. godine Općinski sud je naveo hronologiju postupanja nakon što je Kantonalni sud ukinuo prvostepenu presudu broj 127 0 Rs 056201 14 Rs od 10. maja 2016. godine.

27. U odgovoru na apelaciju od 4. juna 2020. godine Kantonalni sud je predstavio hronološki tok postupka pred tim sudom u predmetu broj 127 0 Rs 055328 16 Rsž.

28. U odgovoru na apelaciju od 9. juna 2020. godine Kantonalni sud je predstavio hronološki tok postupka pred tim sudom u predmetu broj 127 0 Rs 056201 16 Rsž, a do ukidanja prvostepene presude i vraćanja spisu prvostepenom sudu.

V. Relevantni propisi

29. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

30. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] IDopustivost

31. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

32. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

33. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnim parničnim postupcima. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je postupak u predmetu Kantonalnog suda broj 127 0 Rs 055328 16 Rsž okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je u toku postupak pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbama protiv Presude Općinskog suda broj 127 0 Rs 056201 20 Rs 2 od 10. jula 2020. godine, te je stoga predmetna apelacija i u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

34. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

IV.Meritum

36. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

38. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

39. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

40. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitnu narav (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Postupak u predmetu broj 127 0 Rs 055328 14 Rs

41. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 15. jula 2014 godine, a okončan donošenjem presude Kantonalnog suda od 9. marta 2020. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste oko pet godina i osam mjeseci.

42. Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većeg značaja za apelanta, te koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud ne nalazi da se radi o složenom predmetu.

43. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak pokrenut apelantovom tužbom od 15. jula 2014. godine, te da je presuda Općinskog suda donesena 27. juna 2016. godine (dakle, razdoblje od oko jedne godine i jedanaest mjeseci), pri čemu je predložen i proveden veći broj dokaza (saslušani svjedoci i parnične stranke, te je provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke), kako to proizlazi iz obrazloženja prvostepene presude. U okolnostima konkretnog slučaja, navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koji služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu za postupanje po žalbi 1. septembra 2016. godine, te da je predmetni postupak okončan donošenjem presude Kantonalnog suda od 9. marta 2020. godine (dakle, razdoblje od oko tri godine i šest mjeseci), za što u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio nikakvo opravdanje.

Postupak u predmetu broj 127 0 Rs 056201 14 Rs

44. Ustavni zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 26. novembra 2014. godine, te da do donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste oko šest godina i dva mjeseca.

45. Ustavni sud zapaža da se i u ovom predmetu radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većeg značaja za apelanta, te koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud ne nalazi da se radi o složenom predmetu.

46. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak pokrenut apelantovom tužbom od 26. novembra 2014. godine, te da je presuda Općinskog suda donesena od 10. maja 2016. godine (dakle, razdoblje od oko jedne godine i šest mjeseci), pri čemu je predložen i proveden veći broj dokaza (saslušane su parnične stranke, svjedoci, te je provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke), kako to proizlazi iz obrazloženja prvostepene presude. Nakon toga, tuženi i apelant su izjavili žalbe protiv prvostepene presude, povodom kojih je Kantonalni sud donio rješenje od 10. februara 2020. godine kojim je presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje (dakle, razdoblje od oko tri godine i sedam mjeseci). U ponovljenom postupku Općinski sud je donio presudu od 10. jula 2020. godine, ali je Kantonalni sud spis predmeta vratio Općinskom sudu radi „ispravke i dopune“, da bi nakon donošenja dopunske presude i rješenja o ispravci ponovo bio dostavljen Kantonalnom sudu dopisom od 25. januara 2021. godine. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, imajući u vidu izloženo (da je prvobitno donesena presuda ukinuta, da je spis predmeta vraćen radi donošenja dopunske presude i rješenja o ispravci), Ustavni sud smatra da je taj sud doprinio sveukupnoj dužini trajanja postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud imao značajno razdoblje neaktivnosti prije ukidanje prvostepene presude, a koje je u značajnoj mjeri utjecalo na ukupnu dužinu trajanja postupka. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio nikakvo opravdanje za dugo trajanje postupaka prije ukidanja prvostepene presude, te je neizvjesno kada će predmet biti okončan.

47. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u predmetnim slučajevima jer se takva neažurnost Kantonalnog suda u oba postupka, te navedeno postupanje Općinskog suda (u predmetu 127 0 Rs 056201 14 Rs) može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena neažurnost Kantonalnog suda u oba postupka u tako dugim razdobljima, te navedeno postupanje Općinskog suda može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

48. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnih postupaka, koji su pri tome po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

49. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

50. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih postupaka apelantu treba isplatiti iznose od po 500,00 KM za svaki parnični postupak.

51. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

52. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

53. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. V.Zaključak

54. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije budući se radi o postupcima koji su po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi, pri čemu je jedan postupak trajao oko pet godina i osam mjeseci, a drugi postupak traje već oko šest godina i dva mjeseca i neizvjesno je kada će biti okončan, a redovni sudovi nisu dali valjane razloge kojima bi opravdali tako dugo trajanje postupaka.

55. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-827/20 (A. Š.) | Sudska praksa | Aktio