Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4675/20 (Euroherc osiguranje d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4675/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-4675/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Euroherc osiguranje d.d. Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Euroherc osiguranje d.d. Sarajevo protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini broj 80 0 P 079631 20 Gž 2 od 13. listopada 2020. godine i Presude Osnovnoga suda u Bijeljini broj 80 0 P 079631 20 P 3 od 10.
travnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Euroherc osiguranje d.d. Sarajevo (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Odvjetničko društvo "Milas, Martinović i Partneri" iz Tuzle, podnio je 22. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 079631 20 Gž 2 od 13. listopada 2020. godine i Presude Osnovnoga suda u Bijeljini (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 079631 20 P 3 od 10. travnja 2020. godine.
2. Presudom Osnovnoga suda od 10. travnja 2020. godine obvezan je apelant da na ime naknade nematerijalne štete isplati prvotužiteljici (D.N.) iznos od 5.000,00 KM na ime pretrpljene duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti, iznos od 3.000,00 KM na ime pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 2.000,00 na ime pretrpljenoga straha, iznos od 990,00 KM na ime duševnoga bola zbog naruženosti, drugotužitelju (N.N.) iznos od 300,00 KM na ime pretrpljenih fizičkih bolova i iznos od 200,00 KM na ime pretrpljenoga straha, trećetužiteljici (R.N.) iznos od 1.200,00 KM na ime pretrpljenih fizičkih bolova i iznos od 800,00 KM na ime pretrpljenoga straha, i četvrtotužiteljici (mldb. S.N.) iznos od 1.600,00 KM na ime pretrpljene duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti, iznos od 1.200,00 KM na ime pretrpljenih fizičkih bolova, te iznos od 960,00 KM na ime pretrpljenoga straga. Nadalje, obvezan je apelant da prvotužiteljici na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 90,00 KM na ime participacije za magnetsku rezonanciju i iznos od 30,00 KM na ime troškova pribavljanja zapisnika o uviđaju, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, obvezan je apelant da tužiteljima naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 14.460,00 KM.
3. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud istakao da je odluka o troškovima donesena na temelju čl. 386. i 387. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) i Odvjetničke tarife, a isti se sastoje od sastavljanja odgovora na tužbu po kvalificiranome punomoćniku u iznosu od 1.200,00 KM, zastupanje četiri tužitelja na šest održanih ročišta po 1.200,00 KM, jedno održano ročište u iznosu od 960,00 KM, tri odložena ročišta po 600,00 KM, troškovi vještačenja u iznosu od 1.220,00 KM, odsustvo iz ureda punomoćnika tužitelja za 18 sati u iznosu od po 60,00 KM, sudska pristojba u na tužbu i presudu u iznosu od po 50,00 KM, što sve ukupno iznosi 14.460,00 KM.
4. Presudom Okružnoga suda od 13. listopada 2020. godine priziv apelanta je djelomično uvažen pa je prvostupanjska presuda preinačena u dosuđujućem dijelu kao i odluka o troškovima tako da se apelant obvezuje isplatiti prvotužiteljici iznos od 4.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, na ime pretrpljenoga straha iznos od 848,00 KM, na ime naruženosti iznos od 560,00 KM, te na ime materijalne štete iznos od 72,00 KM za participaciju magnetske rezonancije i 24,00 KM za zapisnik o uviđaju, trećetužiteljici na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.075,00 KM, na ime pretrpljenoga straha iznos od 303,00 KM, četvrtotužiteljici na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenoga fizičkoga bola iznos od 242,00 KM, te na ime pretrpljenoga straha iznos od 294,00 KM. Nadalje, odbijen je u cijelosti zahtjev četvrtotužiteljice za naknadu nematerijalne štete zbog smanjenja životne aktivnosti. Nadalje, apelant je obvezan tužiteljima solidarno isplatiti troškove postupka u iznosu od 8.546,66 KM. U preostalome dijelu priziv apelanta se odbija i prvostupanjska odluka potvrđuje. Tužitelji su obvezani apelantu solidarno isplatiti troškove prizivnoga postupka u visini od 300,00 KM.
5. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da su tužitelji sa zahtjevom uspjeli u ukupnome iznosu od 9.774,00 KM. Okružni je sud istakao da je apelant zahtjev tužitelja osporavao od početka u cijelosti. Okružni je sud naveo da je stoga uspjeh tužitelja sa navedenim iznosom kvalitativan i oni imaju pravo na sve troškove koji su zatraženi i bili potrebni sukladno ovome uspjehu u smislu čl. 386. st. 2. i čl. 387. ZPP. Okružni je sud istakao da je ove troškove apelant prouzročio, te da ne može biti govora o uspjehu apelanta u ovome sporu. Okružni je sud naveo da imajući u vidu navedeni uspjeh tužitelja u sporu, oni imaju pravo sukladno tarifnim br. 2., 9. i 10. Odvjetničke tarife pravo na troškove sastava tužbe i 7 održanih ročišta po 640,00 KM, na tri odložena ročišta po 320,00 KM, plaćene naknada za vještake u iznosu od 1.220,00 KM, 18 sati odsustva punomoćnika stranaka iz ureda po 60,00 KM i plaćenu pristojbu od 166,66 KM, te da su ukupni troškovi 8.546,66 KM. Okružni je sud istakao da kako je apelant djelomično uspio sa prizivom, on također ima pravo na troškove za sastav priziva sukladno sa tim djelomičnim uspjehom u visini od 300,00 KM.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući da su „nižestupanjski sudovi uslijed proizvoljne i tendenciozne primjene procesnih odredbi pogrešno primijenili i materijalno pravo, kojim postupanjem je apelantu nanesena šteta, nedosuđivanjem troškova koje je snosio radi vođenja parničnoga postupka, čime je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na drugu stranku u postupku“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je su redoviti sudovi u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom, glede troškova postupka, dali jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević