Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4531/19 (M. B.)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4531/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-4531/19, rješavajući apelaciju Minete Baljić rođ. Šunj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Minete Baljić rođ.

Šunj zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu uspostavljanja ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na zemljištu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mineta Baljić rođ. Šunj (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Dragan Kramar advokat iz Ilidže, podnijela je 26. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu uspostavljanja ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na zemljištu.

2. Pravni prednik apelantice je 7. oktobra 2004. godine Općinskoj službi za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Hadžići (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) podnio zahtjev za povrat zemljišta koje je izuzeto 1983. godine za potrebe proširenja proizvodnih kapaciteta Coca Cole.

3. Odlučujući o zahtjevu, prvostepeni organ je 28. februara 2005. godine donio zaključak kojim je odbacio zahtijev pravnog prednika apelantice za primjenu člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu. Odlučujući o žalbi, Federalna uprava za geodetske i imovinsko pravne-poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) je poništila prvostepeni zaključak i predmet vratila na ponovni postupak.

4. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je 10. februara 2006. godine donio rješenje kojim je odbio zahtijev pravnog prednika apelantice za povrat izuzetih nekretnina. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 25. avgusta 2006. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

5. Rješavajući u ponovnom postupku, prvostepeni organ je 19. novembra 2007. godine donio rješenje kojim je odbio zahtijev pravnog prednika apelantice za povrat izuzetih nekretnina. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 18. februara 2008. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

6. Rješavajući u ponovnom postupku, prvostepeni organ je 29. marta 2009.godine donio rješenje kojim je odbio zahtijev pravnog prednika apelantice za povrat izuzetih nekretnina. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 3. decembra 2010. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

7. U nastavku postupka, drugostepeni organ je poništio rješenje prvostepenog organa od 28. novembra 2011. godine.

8. U nastavku postupka, drugostepeni organ je poništio rješenje prvostepenog organa od 27. novembra 2013. godine.

9. Rješavajući u ponovnom postupku, prvostepeni organ je 14. novembra 2014. godine donio rješenje kojim je zahtijev stranke odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 24. septembra 2015. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

10. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je 30. novembra 2015. godine donio rješenje kojim je zahtijev za povrat predmetnih nekretnina odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 27. aprila 2016. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

11. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je 10. juna 2016. godine donio rješenje kojim je zahtijev za povrat odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 6. marta 2017. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

12. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je 8. maja 2017. godine donio rješenje kojim je zahtijev pravnog prednika apelantice za povrat izuzetih nekretnina odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 3. novembra 2017. godine donio rješenje kojim je prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Istim rješenjem je naloženo prvostepenom organu da u javnim evidencijama nekretnina uspostavi stanje podataka ranije parcele 185 k.o. Binježevo (tačka 2. dispozitiva). Prvostepeni organ je 20. novembra 2017. godine predložio drugostepenom organu da iz razloga nemogućnosti izvršenja naloga datog u rješenju od 3. novembra 2017. godine (da u javnim evidencijama nekretnina uspotavi stanje podataka ranije parcele 185 k.o. Binježevo) po službenoj dužnosti oglasi predmetno rješenje ništavim.

13. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je 25. decembra 2017. godine donio rješenje kojim je zahtijev pravnog prednika apelantice za povrat izuzetih nekretnina odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 22. juna 2018. godine donio rješenje kojim je prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na dalje postupanje i rješavanje.

14. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je 19. oktobra 2019. godine donio rješenje kojim je zahtijev pravnog prednika apelantice za povrat izuzetih nekretnina odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi, drugostepeni organ je 8. oktobra 2019. godine donio rješenje kojim je prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na dalje postupanje i rješavanje.

15. Drugostepeni organ je 16. septembra 2019. godine donio rješenje kojim je obavezao prvostepeni organ za postupanje po tački 2. dispozitiva drugostepenog rješenja od 3. novembra 2017. godine.

16. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je 5. novembra 2019. godine donio rješenje broj 05/1-31.4-4183/04 kojim je zahtijev pravnog prednika apelantice za povrat izuzetih nekrenina odbio kao neosnovan.

17. Odlučujući o apelantičinoj žalbi, drugostepeni organ je 16. novembra 2020. godine donio rješenje broj 05-31-2-1910/19 kojim je prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na dalje postupanje i rješavanje. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je osporavana odluka prvostepenog organa donesena u ponovnom postupku, te da bi ista shodno odredbama člana 239. stav 2. Zakona o upravnom postupku trebala da odražava ispunjenje uputa datih obrazloženjem ranije donesene odluke u žalbenom postupku. S tim u vezi je navedeno da prvostepeni organ ne samo da krši pravila postupka nego sebi ponovo dozvoljava prava da tumači odredbe materijalnog propisa, protivno tumačenju drugostepenog organa, sve u cilju onemogućavanja apelantice u ostvarivanju zakonom propisanog prava, konkretno prava da temeljem odredaba člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu bude uspostavljen raniji vlasničko-pravni odnos na predmetnom zemljištu. Naime navedeno je da je stupanjem na snagu Zakona o građevinskom zemljištu (2003. godina) po sili zakona predmetno zemljište prestalo biti neizgrađeno građevinsko zemljište kojim Općina Hadžići ima pravo raspolagati, te da i pored toga kao i pored činjenice da je 7. oktobra 2004. godine pravni prednik apelantice postavio zahtjev za uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa, donijeto rješenje o dodjeli istog zemljišta 22. novembra 2005. godine, što je nezakonito i nedopustivo. Nadalje se navodi da je svaka odluka prvostepenog organa po zahtjevu apelantice pokušaj da se iznađe opravdanje za navedeno nezakonito postupanje i raspolaganje tuđom nepokretnom imovinom. S tim u vezi navodi da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je predmetno zemljište građevinsko zemljište koje je u društveno-državno vlasništvo prešlo temeljem odluke općine od 26. januara 1981. godine, koje je ranije vlasništvo pravnog prednika apelantice, preuzeto 1983. godine. S tim u vezi je navedeno da je zahtjev za uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa na predmetnom zemljištu postavljen 7. oktobra 2004. godine, te da o istom prvostepeni organ nije donio odluku u propisanom roku, nego da je i pored postojanja takvog zahtjeva isto zemljište 22. novembra 2005. godine dodjelio kako bi bilo privedeno namjeni u skladu sa važećim planskim aktom. Dakle, stupanjem na snagu Zakon o građevinskom zemljištu („Službene novine Federacije BiH“, broj 25/03) a koji odredbom člana 96. istog zakona propisuje uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na neizgrađenom građevinskom zemljištu, koje je u društveno-državno vlasništvo prešlo temeljem odluke općine i koje nije privedeno namjeni, istog dana po sili zakona postaje vlasništvo podnosioca zahtjeva, slijedom čega zaključuje da nije bilo mjesta dodjeljivanju takvog zemljišta a još manje odbijanju zahtjeva. Drugostepeni organ ukazuje da je nepojmljivo i neprihvatljivo da se predmetno zemljište 2005. godine dodjeljuje sa ciljem da bude privedeno namjeni u skladu sa važećim planskim dokumentima, a da se u postupku koji je pokrenut po zahtjevu pravnog prednika apelantice utvrđuje da li je zemljište 2003. godine bilo privedeno namjeni.

18. Prema stanju u spisu postupak je u toku.

Apelacioni navodi

19. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje i prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je, navela tok postupka, tražeći da Ustavni sud, imajući u vidu nepostupanje prvostepenog organa uprave u skladu sa zakonom i nalozima drugostepenog organa, usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povredu prava na imovinu i donese odluku kojom obavezuje Općinu Hadžići da postupi po pravosnažnom rješenju drugostepenog organa tj. da naloži prvostepenom organu da u javnim evidencijama nekretnina uspostavi ranije stanje podataka parcele 200/2 KO Binježevo odnosno imajući u vidu dužinu trajanja postupka da naloži prvostepenom organu da u skladu sa obavezujućim uputama drugostepenog organa usvoji apelantičin zahtjev. Imajući u vidu dužinu trajanja postupka apelantica traži da se utvrdi povreda prava na pravično suđenje te da joj se odredi naknada nematerijalne štete.

20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

21. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

22. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica osporava dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu ustanovljenja ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na zemljištu. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Također, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3). Zakona o upravnim sporovima propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelantica, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenula upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje u razumnom roku ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelantica propustila da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelantica, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju. Stoga, kako apelantica nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U odnosu na apelantičin zahtjev da joj se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4531/19 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio