Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-832/20 (I. G.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-832/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 832/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ibro Glavić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Ibro Glavić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 272608 17 Rsž od 14. augusta 2020. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Ibri Glaviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ibro Glavić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 4. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) vodio pod brojem 32 0 Rs 272608 17 Rsž. Apelant je 23. septembra 2020. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda je 22. maja 2020. godine, a od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 18. januara 2021. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. juna 2020. godine, dok je Općinski sud odgovor na apelaciju dostavio 28. januara 2021. godine. Osim toga, Kantonalni sud je 1. septembra 2020. godine Ustavnom sudu dostavio presudu od 18. decembra 2020. godine, kojom je okončan predmetni postupak.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 18. maja 2016. godine Općinskome sudu podnio tužbu protiv tuženog („Rudar“ d.o.o. Tuzla) radi potraživanja iz radnog odnosa.

6. Presudom Općinskog suda od 23. januara 2017. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime razlike u plaći, zajedno sa dodacima na plaću, po osnovu novčanog i minulog rada isplati ukupan iznos od 2.791,53 KM, kao i da na ime regresa za godišnji odmor apelantu isplati ukupan iznos od 1.168,30 KM. Također, obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.094,40 KM. Tuženi je izjavio žalbu protiv presude.

7. Apelant je podneskom od 13. februara 2017. godine predložio donošenje dopunske presude.

8. Dopunskim rješenjem Općinskog suda od 18. aprila 2017. godine na iznos od 1.094,40 KM, dosuđen na ime troškova postupka prvostepenom presudom, dosuđena je i zakonska zatezna kamata. Apelant je uložio žalbu protiv rješenja.

9. Predmetni prvostepeni spis zaprimljen je na postupanje kod Kantonalnoga suda 6. juna 2017. godine.

10. Presudom Kantonalnog suda od 18. augusta 2020. godine odbijena je žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu, dok je uvažena apelantova žalba i prvostepeno dopunsko rješenje je preinačeno tako što je, pored dosuđenog iznosa od 1.094,40 KM na ime troškova postupka, tuženi obavezan apelantu isplatiti i iznos od 120,00 KM na ime troškova postupka. Također, obavezan je tuženi da apelantu na ime troškova žalbenog postupka isplati i iznos od 150,00 KM, dok je odbijen višak apelantovog zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka preko dosuđenog iznosa.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnoga postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je istakao da se radi o postupku koji je hitne naravi i koji je od značaja za apelanta. Zbog trajanja predmetnoga postupka, apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

12. U dopuni apelacije apelant je obavijestio Ustavni sud da ostaje kod navoda iz apelacije iako je postupak u međuvremenu okončan.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke. Općinski sud je naveo da je predmetni postupak okončan u roku manjem od jedne godine, te da smatra da pred tim sudom apelantu nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku.

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na drugostepenom građanskom referatu, te da će predmet biti riješen u skladu s redovnim Planom rješavanja predmeta. Kantonalni sud je 1. septembra 2020. godine obavijestio Ustavni sud da je okončan predmetni postupak.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.

18. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, došlo do povrede prava na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitnu narav (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

25. Ustavni sud u odnosu na dužinu trajanja predmetnoga postupka razmatrat će razdoblje od 18. maja 2016. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskome sudu, pa do donošenja presude Kantonalnoga suda od 18. augusta 2020. godine. Dakle, razmatrat će razdoblje od oko četiri godine i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka

26. U konkretnomu slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većega značaja za apelanta, te koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

27. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 18. maja 2016. godine, te da je nakon donošenja presude Općinskog suda od 23. januara 2017. godine predmetni spis dostavljen na postupanje po žalbama Kantonalnom sudu 6. juna 2017. godine (dakle, razdoblje od oko godine dana). U okolnostima konkretnoga slučaja navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak, na osnovu kojega se utvrđuje činjenično stanje koji služi kao temelj za donošenje sudske odluke. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud odluku po žalbama donio tek nakon tri godine i dva mjeseca od prijema spisa predmeta. Pri tome Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

28. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost redovnih sudova, a konkretno Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeno razdoblje pasivnosti Kantonalnog suda mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbama, u postupku koji je pri tome hitne naravi, donio tek nakon tri godine i dva mjeseca od dostavljanja predmeta na postupanje. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, u skladu sa praksom Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na Internet-stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelantovo ponašanje u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

30. Apelant, također, navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

33. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka navedenog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne naravi, trajao četiri godine i dva mjeseca, pri čemu je naročito značajna pasivnost Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučivao tri godine i dva mjeseca od prijema spisa predmeta, a pri tome nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-832/20 (I. G.) | Sudska praksa | Aktio