Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-854/20 (M. Š.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-854/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 854/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mehmed Šahbazović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Mehmed Šahbazović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Banovićima u predmetu broj 127 0 I 051037 16 I 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Banovićima da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 127 0 I 051037 16 I 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Mehmedu Šahbazoviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Banovićima da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mehmed Šahbazović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 5. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 127 0 I 051037 16 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 9. decembra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. decembra 2020. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. decembra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Općinski sud u Živinicama je Presudom broj 33 0 Rs 026329 11 Rs od 17. maja 2012. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 27. marta 2013. godine, poništio odluku o otkazu ugovora o radu od 4. februara 2010. godine s ponudom novog ugovora o radu i obavezao tuženog (RMU „Banovići“ d.d. Banovići) da apelanta vrati na radno mjesto koje je obavljao prije odluke o otkazu ugovora o radu (glavni inženjer za površinsku eksploataciju, separaciju, željeznički transport i standard), te da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.527,72 KM. Izvršni postupak

1. Apelant je 27. maja 2013. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (RMU „Banovići" d.d. Banovići) na osnovu izvršne isprave – presude Općinskog suda u Živinicama od 17. maja 2012. godine radi vraćanja na rad, odnosno službu.

2. Općinski sud je zaključkom od 18. oktobra 2013. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje tako da dostavi izvršne isprave s klauzulama pravosnažnosti i izvršnosti. S obzirom na to da apelant nije postupio po ovom zaključku, Općinski sud je 20. decembra 2013. godine zatražio od Općinskog suda u Živinicama da dostavi na uvid spis broj 33 0 Rs 026329 11 Rs radi utvrđivanja roka za podnošenje prijedloga za izvršenje u smislu člana 215. a u vezi sa članom 35. Zakona o izvršnom postupku. Općinski sud u Živinicama je 9. januara 2014. godine dostavio traženi spis.

3. Općinski sud je rješenjem od 21. marta 2014. godine odredio predloženo izvršenje. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor 1. aprila 2014. godine.

4. Općinski sud je rješenjem od 8. juna 2015. godine usvojio izvršenikov prigovor i stavio van snage rješenje o izvršenju od 21. marta 2014. godine. Apelant 19. juna 2015. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 8. juna 2015. godine.

5. Kantonalni sud je rješenjem od 14. septembra 2016. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo rješenje od 8. juna 2015. godine i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zanemario da je petit prijedloga za izvršenje dovoljno određen i podoban za izvršenje time što je apelant tražio po izvršnoj ispravi da se vrati na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja navedene odluke o otkazu ugovora o radu, te naglasio da prvostepeni sud nije postupio po odredbama čl. 295. i 336. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 21. tačka 1. Zakona o izvršnom postupku.

6. Općinski sud je Rješenjem broj 127 0 I 051037 16 I 2 od 18. oktobra 2016. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor i rješenje o izvršenju od 21. marta 2014. godine u cijelosti održao na snazi, te je istog dana dopisom rješenje o izvršenju dostavio izvršeniku na provođenje. Izvršenik je 3. novembra 2016. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 18. oktobra 2016. godine, a koju žalbu je Općinski sud dostavio apelantu na odgovor 22. marta 2017. godine.

7. Kantonalni sud je rješenjem od 10. maja 2018. godine odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio rješenje od 18. oktobra 2016. godine.

8. Apelant je 20. augusta 2018. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika radi naknade razlike plaće i naknade plaće, u smislu člana 217. Zakona o izvršnom postupku, te je u dva navrata zatražio da Općinski sud postupi shodno članu 17. Zakona o izvršnom postupku.

9. Općinski sud je 13. septembra 2018. godine održao ročište, dok je zaključkom od 13. septembra 2018. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje kako bi mogao postupiti po njemu. Apelant je 27. septembra 2018. godine uredio prijedlog za izvršenje radi nadoknade razlike plaće i naknade plaće tražeći da se obaveže izvršenik da apelantu na ime naknade razlike plaće i naknade plaće dospjele od 27. marta 2013. godine zaključno sa naknadom za mjesec august 2018. godine isplati iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. septembra 2018. godine pa dok ne bude vraćen na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu da apelantu isplaćuje mjesečno iznos od 200,00 KM, te naknadi troškove izvršnog postupka u iznosu od 720,00 KM i troškove vještačenja, predlažući izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima. Apelant je predložio da se u tu svrhu provede ekonomsko vještačenje.

10. Općinski sud je rješenjem od 19. decembra 2018. godine odredio predloženo izvršenje od 27. septembra 2018. godine, te apelantove troškove u iznosu od 720,00 KM. Izvršenik je 28. decembra 2018. godine izjavio prigovor protiv ovog rješenja.

11. Općinski sud je 26. marta 2019. godine održao ročište radi donošenja odluke o prigovoru, a 11. aprila 2019. godine je donio rješenje kojim je odredio vještačenje po vještaku elektrotehnike. Vještak je 29. aprila 2019. godine dostavio nalaz i mišljenje.

12. Općinski sud je rješenjem od 12. jula 2019. godine odredio vještačenje po vještaku ekonomske struke. Vještak ekonomske struke je 16. septembra 2019. godine dostavio nalaz i mišljenje.

13. Izvršenik je 15. oktobra 2019. godine vratio nalaz i mišljenje ekonomske struke zbog nečitkosti, zbog čega je Općinski sud dopisom od 7. novembra 2019. godine tražio od vještaka dostavu nalaza i mišljenja, a vještak je 12. novembra 2019. godine dostavio nalaz i mišljenje. Apelant je 15. novembra 2019. godine zatražio dopunu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke. Vještak ekonomske struke je 30. decembra 2019. godine dostavio dopunu nalaza i mišljenja.

14. Apelant se podneskom od 13. januara 2020. godine očitovao na dopunu nalaza i mišljenja zahtijevajući od Općinskog suda da naloži vještaku ekonomske struke da postupi po primjedbama iz podneska.

15. Općinski sud je zakazao ročište za 5. mart 2020. godine, ali je to ročište na izvršenikovo traženje odložio za 31. mart 2020. godine. Ročište zakazano za 31. mart 2020. godine nije održano zbog Covida-19, te je ponovo zakazano za 7. juli 2020. godine. Općinski sud je na ročištu održanom 7. jula 2020. godine na apelantov prijedlog donio rješenje o povlačenju dijela prijedloga za izvršenje u odnosu na apelantovo vraćanje na rad i u tom dijelu je obustavio postupak jer apelant od 1. juna 2020. godine obavlja poslove kod izvršenika po izvršnoj ispravi.

16. Općinski sud je dopisom od 7. jula 2020. godine pozvao izvršenika da dostavi potrebnu dokumentaciju za uporedne radnike. Izvršenik je 11. augusta 2020. godine dostavio tražene podatke.

17. Općinski sud je 20. augusta 2020. godine izdao revers vještaku ekonomske struke radi preuzimanja spisa, a vještak je 1. septembra 2020. godine dostavio nalaz i mišljenje.

18. Apelant je podneskom od 21. septembra 2020. godine precizirao potraživanje, dok se podneskom od 23. septembra 2020. godine očitovao na nalaz i mišljenje od 1. septembra 2020. godine sa zahtjevom za ispravku očitih štamparskih grešaka u nalazu i mišljenju.

19. Općinski sud je 23. novembra 2020. godine izdao revers vještaku ekonomske struke radi ispravke nalaza, a vještak je 23. novembra 2020. godine dostavio ispravku nalaza i mišljenja.

20. Općinski sud je rješenjem od 1. decembra 2020. godine usvojio apelantov prijedlog od 21. septembra 2020. godine. Izvršenik je 8. decembra 2020. godine izjavio prigovor protiv tog rješenja.

21. Apelant je 5. juna 2015. godine, 9. marta 2017. godine, 30. augusta 2018. godine, 28. juna 2019. godine i 21. januara 2020. godine urgirao postupanje Općinskog suda.

22. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

6. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da Općinski sud nije donio rješenje o izricanju novčane kazne i prinudne mjere u izvršnom postupku, a kako to propisuje član 216. Zakona o izvršnom postupku. Također, apelant navodi da izvršni postupak radi isplate plaća i naknada nije okončan, u kojem dijelu Općinski sud nije odlučio o prigovoru podnijetom prije više od 14 mjeseci.

b) Odgovori na apelaciju

7. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da na apelantu leži odgovornost za trajanje ovog postupka. Općinski sud je naveo da apelant uz prijedlog za izvršenje nije dostavio pravosnažnu i izvršnu presudu, zbog čega Općinski sud u određenom roku i nije donio rješenje o izvršenju, već je zaključkom naložio apelantu da je dostavi, a po kojem zaključku apelant nije postupio, zbog čega je Općinski sud od Općinskog suda u Živinicama tražio na uvid spis broj 33 0 Rs 026329 11 Rs. Općinski sud je naveo da je navedenom izvršnom ispravom određeno apelantovo vraćanje na posao, a ne i naknada plaća i ostalih dodataka, koje u ovom postupku apelant potražuje, pa se u izvršnom postupku moraju provesti sve procesne radnje i izvesti dokazi kao da se vodi parnični postupak. V.Relevantni propisi

8. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

9. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

25. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

29. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

30. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

31. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

10. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 27. maja 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od sedam godina i devet mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

11. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pokrenut radi vraćanja na rad, te da je u toku postupka apelant podnio prijedlog radi naknade razlike plaće i naknade plaće, te da je u tom smislu Općinski sud morao preduzeti značajan broj procesnih radni (održavao ročišta, određivao vještačenja po vještaku elektrotehnike i ekonomsko vještačenje). Navedeno ukazuje da se radi o složenom predmetu.

12. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku preduzimao niz procesnih radnji (zakazivao i održavao ročišta, nalagao apelantu da uredi prijedloge za izvršenje, donio tri rješenja o izvršenju, odlučio o izvršenikovom prigovoru od 1. aprila 2014. godine, određivao provođenje ekonomskog i elektrotehničkog vještačenja, u više navrata nalagao vještaku ekonomske struke da izradi dopunu nalaza i mišljenja), ali, s druge strane, Ustavni sud zapaža da je između pojedinih procesnih radnji protekao duži period. U tom smislu, Ustavni sud zapaža da je ovaj sud naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje pet mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, dok je tek nakon jedne godine i dva mjeseca rješenjem odlučio o izvršenikovom prigovoru od 1. aprila 2014. godine, a koje rješenje je ukinuo Kantonalni sud i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, što, također, ukazuje na neefikasno postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud dostavio apelantu na odgovor izvršenikovu žalbu od 3. novembra 2016. godine nakon četiri mjeseca, te da još uvijek nije odlučio o izvršenikovom prigovoru od 8. decembra 2020. godine, a za koje periode neaktivnosti Općinski sud nije dao objektivno prihvatljiva opravdanja, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, te da nije postupio po nalogu Općinskog suda od 18. oktobra 2013. godine da uredi prijedlog za izvršenje, zbog čega je Općinski sud sam tražio od Općinskog suda u Živinicama uvid u spis broj 33 0 Rs 026329 11 Rs, čime je u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant Općinskom sudu u više navrata podnosio urgencije za postupanje tog suda u predmetnom postupku. Međutim, imajući u vidu prethodnu analizu u pogledu postupanja Općinskog suda, Ustavni sud ne nalazi da je navedeno apelantovo ponašanje u odlučujućoj mjeri utjecalo na sveukupno trajanje postupka.

32. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud nalazi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo neažurno postupanje Općinskog suda, koji nije ponudio valjane razloge koji bi mogli utjecati na drugačiji zaključak.

33. Iz navedenih razloga, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

13. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

14. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

15. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

16. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

17. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje sedam godina i devet mjeseci, a kojoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinijelo neučinkovito postupanje Općinskog suda koji nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje, za koju dužinu trajanja Općinski sud nije dao razloge koji bi mogli utjecati na drugačiji zaključak Ustavnog suda.

18. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-854/20 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio