Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3758/19 („Prijedorputevi“ a.d. Prijedor)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3758/19

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 3758/19, rješavajući apelaciju „Prijedorputeva“ a.d. Prijedor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1) i (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijeli „Prijedorputevi“ a.d. Prijedor.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 Ps 066669 15 Ip.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu „Prijedorputevi“ a.d. Prijedor isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Bihaću da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 17 0 Ps 066669 15 Ip, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Opštinskog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se apelacija koju su podnijeli „Prijedorputevi“ a.d. Prijedor protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 78 0 P 023587 19 Pžip 3 od 31. jula 2019.

godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Prijedorputevi“ a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Saša Topić, advokat iz Banje Luke, podnio je 26. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Opštinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) pod brojem 17 0 Ps 066669 15 Ip, te protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 78 0 P 023587 19 Pžip 3 od 31. jula 2019. godine.

2. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se „do konačne odluke o apelaciji staviti van pravne snage rješenje Kantonalnog suda od 31. jula 2019. godine“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, 18. juna 2020. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Opštinskog i Kantonalnog suda, a 7. oktobra 2020. godine od Grada Bihaća.

4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. juna 2020. godine, Opštinski sud 23. jula 2020. godine, a Grad Bihać 22. oktobra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 13. novembra 2015. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (JU Zavod za prostorno uređenje Bihać) na osnovu izvršne isprave Presude zbog propuštanja Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ps od 24. avgusta 2015. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenom žiro-računu.

7. Predloženo izvršenje Opštinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 16. novembra 2015. godine. Postupajući sudija je dnevnom naredbom od 16. novembra 2015. godine naložio da se rješenje o izvršenju dostavi apelantu i izvršeniku, te je dnevnom naredbom od 8. decembra 2015. godine naložio da se rješenje o izvršenju dostavi na sprovođenje Banci Srpske a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: Banka Srpske). Banka Srpske je 5. januara 2016. godine obavijestila Opštinski sud da je zaprimila rješenje o izvršenju, da je izvršenikov račun blokirala, da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda naplate, te da je originalni dokument proslijedila Vakufskoj banci.

8. Apelant je 22. februara 2016. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izmjenu predmeta i sredstva izvršenja. U prijedlogu je naveo da je osnivač i vlasnik izvršenika Grad Bihać (što proizilazi iz Odluke o osnivanju Javne ustanove Zavod za prostorno uređenje Bihać), te je, u skladu sa tim, predložio da sud rješenjem o izvršenju dozvoli izvršenje i zabrani izvršenikovom dužniku da izvršeniku izvrši prenos sredstava koja su mu odobrena budžetom Grada Bihaća za 2016. godinu do ukupnog iznosa duga sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškova postupka, te da odredi prenos novčanih sredstava sa računa izvršenikovog dužnika Grada Bihaća (u daljnjem tekstu: izvršenikov dužnik ili Grad Bihać) koji se vodi kod UniCredit Bank d.d. na apelantov račun.

9. Predloženu promjenu predmeta i sredstva izvršenja Opštinski sud je dozvolio rješenjem od 18. maja 2016. godine, tj. odredio je da se izvršenje sprovede na novčanim sredstvima izvršenikovog dužnika. Protiv navedenog rješenja izvršenik i izvršenikov dužnik su izjavili prigovor. Opštinski sud je prigovore dostavio apelantu na odgovor, te je apelant odgovor na prigovore dostavio 29. juna 2016. godine. Opštinski sud je rješenjem od 21. jula 2016. godine odbio kao neosnovane prigovore izvršenika i izvršenikovog dužnika. Protiv navedenog rješenja izvršenikov dužnik je 22. avgusta 2016. godine podnio žalbu. Opštinski sud je apelantu dostavio žalbu na odgovor, a apelant je odgovor na žalbu dostavio 3. oktobra 2016. godine. Postupajući sudija je 25. oktobra 2016. godine izdao dnevnu naredbu kojom je naložio da se predmet dostavi Kantonalnom sudu radi odlučivanja u drugom stepenu.

10. Rješenjem Kantonalnog suda od 14. novembra 2016. godine žalba je uvažena, osporeno rješenje ukinuto i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

11. U ponovljenom postupku Opštinski sud je zaključkom od 12. januara 2017. godine odredio da će se izvršenje sprovesti na novčanim sredstvima izvršenikovog dužnika. Protiv navedenog zaključka izvršenik i izvršenikov dužnik su izjavili prigovor. Opštinski sud je apelantu dostavio prigovore na odgovor, a apelant je odgovor na prigovore dostavio 13. februara 2017. godine.

12. Opštinski sud je zaključkom od 17. maja 2017. godine treće lice (izvršenikovog dužnika) uputio da pokrene parnični postupak radi proglašenja da je u konkretnom slučaju nedopušteno izvršenje na njegovim novčanim sredstvima kao izvršenikovog dužnika i osnivača. Zatim je Opštinski sud rješenjem od 17. maja 2017. godine izvršenikov prigovor odbacio kao nedozvoljen. Protiv rješenja kojim je izvršenikov prigovor odbačen izvršenik je 25. maja 2017. godine podnio žalbu. Nadalje, proizilazi da je Opštinski sud dnevnom naredbom od 3. jula 2017. godine naložio da se predmet dostavi Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

13. Kantonalni sud je rješenjem od 29. novembra 2018. godine izvršenikovu žalbu uvažio, osporeno prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

14. Opštinski sud je zaprimio predmet na ponovni postupak 17. decembra 2018. godine.

15. Kantonalno tužilaštvo USK je 14. januara 2019. godine zatražilo od Opštinskog suda da mu dostavi apelantov predmet. Opštinski sud je 22. januara 2019. godine dostavio predmetni spis nadležnom tužilaštvu, a predmet je vraćen Opštinskom sudu 8. februara 2019. godine.

16. Odlučujući u ponovnom postupku, Opštinski sud je rješenjem od 18. aprila 2019. godine prigovore izvršenika i izvršenikovog dužnika ocijenio osnovanim, rješenje o izvršenju od 18. maja 2016. godine stavio van snage i odlučio da se izvršenje sprovede na novčanim sredstvima izvršenikovog dužnika. Navedeno rješenje Opštinski sud je dostavio UniCredit Bank d.d. na sprovođenje. Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili izvršenik i izvršenikov dužnik.

17. Rješenjem Opštinskog suda od 10. maja 2019. godine odbačena je kao nedozvoljena žalba izvršenikovog dužnika. Protiv navedenog rješenja izvršenikov dužnik je 16. maja 2019. godine podnio žalbu kao izvršenikov dužnik i kao treće lice.

18. UniCredit Bank d.d. dostavila je 16. maja 2019. godine Opštinskom sudu obavijest da je postupila po navedenom rješenju na način da ga je zavela u evidenciju redoslijeda koja terete račun izvršenikovog dužnika. Opštinski sud je 31. maja 2019. godine dostavio akt UniCredit Bank d.d. kojim je naloženo da postupi po rješenju o izvršenju. UniCredit Bank d.d. je dopisom od 20. juna 2020. godine obavijestila Opštinski sud o smetnjama u sprovođenju rješenja o izvršenju. Opštinski sud je aktom od 27. juna 2019. godine naložio UniCredit Bank d.d. da postupi po rješenju o izvršenju.

19. UniCredit Bank je 22. jula 2019. godine dostavila Opštinskom sudu podnesak kojim je zatražila očitovanje na akt koji joj je dostavio izvršenikov dužnik, a koji je zatražio povrat zaplijenjenih sredstava i deblokadu njegovog podračuna Grada Bihaća. UniCredit Bank d.d. je 23. jula 2019. godine Opštinskom sudu dostavila akt izvršenika i izvršenikovog dužnika, te je obavijestila sud da je djelimično sprovela rješenje o izvršenju u iznosu detaljno navedenom u aktu.

20. Opštinski sud je aktom od 25. jula 2019. godine naložio UniCredit Bank d.d. da postupi po rješenju o izvršenju.

21. Rješenjem Kantonalnog suda od 31. jula 2019. godine žalbe izvršenika i izvršenikovog dužnika su uvažene, osporeno rješenje prvostepenog suda je ukinuto i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

22. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak Opštinski sud je aktom od 7. avgusta 2019. godine naložio UniCredit Bank d.d. da zastane sa prinudnim izvršenjem do sljedeće odluke suda.

23. Apelant je podneskom od 29. avgusta 2019. godine uredio prijedlog za izvršenje na način da je predložio da se izvršenje sprovede zapljenom novčanih sredstava na glavnom i svim drugim računima izvršenikovog dužnika.

24. Opštinski sud je rješenjem od 23. oktobra 2019. godine usvojio prigovor izvršenika i izvršenikovog dužnika i rješenje o izvršenju od 18. maja 2016. godine stavio van snage i ukinuo sve sprovedene radnje.

25. Rješenjem Opštinskog suda od 24. oktobra 2019. godine određeno je da će se izvršenje sprovesti pljenidbom novčanih sredstava sa računa izvršenikovog dužnika. Opštinski sud je aktom od 24. oktobra 2019. godine naložio UniCredit Bank d.d. da postupi po rješenju o izvršenju. Protiv rješenja o izvršenju od 24. oktobra 2019. godine izvršenik i izvršenikov dužnik su izjavili prigovor. Izvršenikov dužnik je izjavio i prigovor trećeg lica.

26. UniCredit Bank d.d. je dopisom od 31. oktobra 2019. godine od Opštinskog suda zatražila instrukcije za postupanje po rješenju o izvršenju. Nadalje, proizilazi da je UniCredit Bank d.d. dopisom od 6. novembra 2019. godine obavijestila Opštinski sud da je zaplijenila novčana sredstva u određenom iznosu, te je zatražila daljnja uputstva suda.

27. Apelant je 2. decembra 2019. godine dostavio sudu odgovor na prigovore. Opštinski sud je rješenjem od 20. decembra 2019. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor, te je odbacio kao nedozvoljen prigovor izvršenikovog dužnika. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli i izvršenik i izvršenikov dužnik.

28. Apelant je 17. januara 2020. godine dostavio zahtjev za delegaciju nadležnosti Kantonalnog suda, te je 10. februara 2020. godine podneskom zatražio da se prije dostavljanja spisa Kantonalnom sudu od UniCredit Bank d.d. zatraži izvještaj o promjenama na izvršenikovom podračunu za određeni vremenski period.

29. Opštinski sud je, nakon što je apelant dostavio odgovor na žalbe, dnevnom naredbom od 27. februara 2020. godine naložio da se spis dostavi Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

30. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je Rješenjem broj 17 0 Ps 066669 20 R od 2. jula 2020. godine odbio apelantov prijedlog za delegaciju nadležnosti u postupanju.

31. Kantonalni sud je Rješenjem broj 17 0 Ps 066669 20 Pžip 4 od 17. septembra 2020. godine uvažio žalbe i predmet je vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

32. Nadalje, proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Opštinskim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

33. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem pokušava da namiri potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traži naknadu nematerijalne štete od Grada Bihać u iznosu od 20.000,00 KM. Apelant je predmetnom apelacijom osporio Rješenje Kantonalnog suda broj 78 0 P 023587 19 Pžip 3 od 31. jula 2019. godine, jer smatra da je doneseno pogrešnom primjenom materijalnog i procesnog prava. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se „do konačne odluke o apelaciji staviti van pravne snage rješenje Kantonalnog suda od 31. jula 2019. godine“.

b) Odgovori na apelaciju

34. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je detaljno naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke.

35. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

36. Grad Bihać je u odgovoru na apelaciju naveo da tokom postupka ni sudovi, niti stranke u postupku nisu povrijedili apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Grad Bihać je naveo da je u predmetnom izvršnom postupku izjavljivao prigovor, prigovor trećeg lica i žalbe, tj. da je koristio zakonom propisane pravne lijekove izbog toga što je rješenjima o izvršenju određen način naplate potraživanja od Grada Bihaća kao izvršenikovog dužnika, a to Grad Bihać nije, te što je određen način naplate potraživanja sa namjenskih budžetskih sredstava koja su izuzeta od izvršenja i na način na koji niti jedan tražilac izvršenja nije naplatio svoja potraživanja od javne ustanove ili jedinice lokalne samouprave stavljajući se ispred svih tražilaca izvršenja koja se nalaze u redoslijedu čekanja za naplatu sa budžetskih sredstava, u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i Zakonom o budžetima.

V.Relevantni propisi

37. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

38. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

39. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

40. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 78 0 P 023587 19 Pžip 3 od 31. jula 2019. godine

41. Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

42. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

43. Ustavni sud zapaža da osporena odluka Kantonalnog suda nije konačna, tj. da apelant u predmetnom postupku nije došao do konačne odluke, jer su u konkretnom slučaju osporenom odlukom uvažene žalbe izvršenika i izvršenikovog dužnika, predmet je vraćen na ponovni postupak i u toku je pred Opštinskom sudom.

44. Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja konačne odluke u predmetnom postupku prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu preuranjena, jer je postupak u toku pred Opštinskim sudom i nije donesena konačna odluka kojom bi se, u konačnici, riješilo predmetno pravno pitanje.

45. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka

46. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

47. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

48. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

49. Nakon što je Ustavni sud utvrdio da je jedan dio apelacionih navoda nedopustiv zbog preuranjenosti, Ustavni sud će ispitati apelacione navode kojim apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka u kojem pokušava da namiri potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

[...]

50. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem pokušava da namiri potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

51. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

52. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Period koji treba uzeti u obzir

53. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 13. novembra 2015. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, razmatraće period koji traje duže od pet godina. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

54. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.

55. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od većeg značaja, jer pokušava da realizuje potraživanja koja su mu utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

56. Analizirajući ponašanje Opštinskog suda, Ustavni sud zapaža da Opštinski sud u preduzimanju procesnih radnji nije imao dužih perioda pasivnosti, te da je procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima. Međutim, Ustavni sud zapaža da pri tome Opštinski sud nije bio efektivan, jer je odluke koje je Opštinski sud donosio po prigovorima koje su izjavljivali izvršenik i izvršenikov dužnik kao nepravilne četiri puta ukidao Kantonalni sud i predmet se četiri puta vraćao na ponovni postupak. U konkretnom slučaju ni Kantonalni sud nije imao dužih perioda pasivnosti, ali u postupku nije donio konačnu odluku, već je predmet četiri puta vraćao na ponovni postupak. Takvo ponašanje redovnih sudova jeste značajno doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka, jer iako su procesne radnje preduzimali u razumnim rokovima, njihovo postupanje nije bilo efektivno zbog čega se predmetni postupak pet godina nakon pokretanja ponovo nalazi pred Opštinskim sudom i neizvjesno je kada će se okončati u skladu sa procesnim zakonom. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

57. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, te činjenicu da se postupak pet godina nakon pokretanja ponovo nalazi u početnoj fazi, da je u toku pred Opštinskim sudom, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

58. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

59. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu „Prijedorputevi“ a.d. Prijedor treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

60. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

61. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

62. Takođe, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine postupka i nemogućnosti namirenja njegovog potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

63. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak koji je po zakonu hitne prirode traje duže od pet godina u kom periodu je Opštinski sud donosio veći broj odluka koje je kao nepravilne ukidao Kantonalni sud, što je u odlučujućoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

64. Na osnovu člana 18 st. (1) i (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

65. S obzirom na odluku u ovom predmetu, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

66. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3758/19 („Prijedorputevi“ a.d. Prijedor) | Sudska praksa | Aktio