Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-374/20 (Veterinarska stanica d.o.o. Jablanica)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku · čl. 240
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-374/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 374/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Veterinarska stanica d.o.o. Jablanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Veterinarska stanica d.o.o. Jablanica.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 014901 18 U od 2. oktobra 2020. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Veterinarskoj stanici d.o.o. Jablanica u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
IUvod
1. Veterinarska stanica d.o.o. Jablanica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Jablanice podnijela je 28. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 011295 18 Uvp 2 od 26. novembra 2019. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 07 0 U 014901 18 U radi odlučivanja o tužbi podnesenoj protiv Rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj Up.II-09-03-25-54- 16/11 od 4. decembra 2017. godine.
IIPostupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva i Kantonalnog suda je 8. decembra 2020. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju, a 14. februara i 2. marta 2021. godine od Kantonalnog suda zatražene su informacije o predmetu.
3. Od Općine Jablanica, Služba za upravu za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoline, stambeno-komunalne, geodetske, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 19. januara 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. decembra 2020. godine, kao i tražene informacije o predmetu. Ministarstvo je odgovor na apelaciju dostavilo 25. decembra 2020. godine. Služba nije dostavila odgovor na apelaciju.
IIIČinjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Služba je rješenjem od 23. juna 2014. godine odbila apelanticin zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje, za rekonstrukciju, nadogradnju, dogradnju i promjenu namjene individualnog stambeno-poslovnog objekta na zemljištu (bliže označenom u dispozitivu ovog rješenja) u užem urbanom području općine Jablanica.
7. Ministarstvo je Rješenjem broj Up.lI-09-03-25-54-11/11 od 7. augusta 2014. godine poništilo rješenje Službe od 23. juna 2014. godine i predmet vratilo Službi na ponovni postupak.
8. Apelantica je 17. septembra 2014. godine podnijela tužbu radi poništenja rješenja od 7. augusta 2014. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 U 011295 14 U od 2. decembra 2014. godine odbacio apelanticinu tužbu protiv rješenja od 7. augusta 2014. godine, uz obrazloženje da se tim rješenjem ne dira u apelanticina prava ili njen lični interes zasnovan na zakonu s obzirom na to da tim rješenjem nije konačno odlučeno o apelanticinom pravu koje je bilo predmet upravnog postupka, a shodno članu 25. stav 1. tačka 3. i stav 2. Zakona o upravnim sporovima. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke – Rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 U 011295 14 U od 2. decembra 2014. godine.
9. Služba je Rješenjem broj 04-1-25 2-487-3/10 od 19. septembra 2014. godine odbila apelanticin zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje, za rekonstrukciju, nadogradnju, dogradnju i promjenu namjene individualnog stambeno-poslovnog objekta na zemljištu (bliže označenom u dispozitivu ovog rješenja) u užem urbanom području općine Jablanica.
10. Odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja od 19. septembra 2014. godine, Ministarstvo je 12. novembra 2014. godine donijelo Rješenje broj Up.lI-09-03-25-54-13/11 kojim je u tački I dispozitiva poništilo rješenje Službe od 19. septembra 2014. godine, te u tom dijelu predmet vratilo Službi na ponovni postupak.
11. Apelantica je 28. februara 2017. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari izdavanja odobrenja za građenje, koji se vodio pred Službom.
12. Ustavni sud je na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 822/17 kojom je usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak izdavanja odobrenja za građenje, koji se nalazio pred Službom, naložio Službi da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, te da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Navedenu odluku Služba je zaprimila 26. septembra 2017. godine.
Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 822/17 od 7.
septembra 2017. godine
13. U ponovnom postupku Služba je Rješenjem broj 04-1-25-2-487-4/10 od 18. oktobra 2017. godine odbila apelanticin zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje, za rekonstrukciju, nadogradnju i promjenu namjene individualnog stambeno-poslovnog objekta na zemljištu (bliže označenom u dispozitivu ovog rješenja) u užem urbanom području općine Jablanica.
14. Ministarstvo je Rješenjem broj Up.II-09-03-25-54-16/11 od 4. decembra 2017. godine odbilo kao neosnovanu apelanticinu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 18. oktobra 2017. godine.
15. Apelantica je 15. januara 2018. godine Kantonalnom sudu podnijela tužbu radi poništenja rješenja od 4. decembra 2017. godine.
16. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 011295 18 Uvp 2 od 26. novembra 2019. godine odbio apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke – Rješenja ovog suda broj 07 0 U 011295 14 U od 2. decembra 2014. godine (vidi tačku 8. Odluke). U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je rješenjem tuženog od 7. augusta 2014. godine, koje je doneseno po apelanticinoj žalbi, poništeno rješenje od 23. juna 2014. godine i predmet vraćen Službi na ponovni postupak. U vezi s tim je istakao da se navedenim rješenjem tuženog ne dira u apelanticino pravo ili njen lični interes zasnovan na zakonu jer tim aktom nije konačno odlučeno o apelanticinom pravu, nego je predmet vraćen na ponovni postupak s ciljem da donese novo rješenje. U tom pogledu je naveo da apelantici kao stranci nedostaje procesnopravni interes da tužbom pobija navedeno rješenje tuženog (član 25. stav 1. tačka 3. i čl. 2. i 14. Zakona o upravnim sporovima), te naglasio da će apelantica u ponovnom postupku pred prvostepenim organom imati mogućnost da ostvari svoja prava i zaštiti svoj interes.
17. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 014901 18 U od 2. oktobra 2020. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu tužbu radi poništenja rješenja od 4. decembra 2017. godine. Apelantica je ovu presudu primila 7. oktobra 2020. godine.
IVApelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da se ovaj postupak vodi više od devet godina i da još uvijek traje, te da Kantonalni sud nije odlučio o njenoj tužbi od 15. januara 2018. godine protiv Rješenja broj Up.11-09-03-25-54-16/11 od 4. decembra 2017. godine, pa je u tom smislu zatražila naknadu nematerijalne štete. Također, apelantica navodi da je pogrešan stav Kantonalnog suda izražen u presudi od 26. novembra 2019. godine da se rješenjem od 7. augusta 2014. godine ne dira u apelanticino pravo ili njen lični interes zasnovan na zakonu jer tim aktom nije konačno odlučeno o apelanticinom pravu, koje je bilo predmet upravnog postupka. Naime, apelantica navodi da „ima procesnopravni interes da tužbom pobija rješenje od 7. augusta 2014. godine jer je smisao odredbe člana 240. stav 1. Zakona o upravnom postupku to da drugostepeni organ u istoj upravnoj stvari ne može bezbroj puta poništavati prvostepeno rješenje i vraćati prvostepenom organu na ponovno rješavanje.“
b) Odgovori na apelaciju
19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da „ostaje u svemu pri Presudi broj 07 0 U 011295 18 Uvp 2 od 26. novembra 2019. godine i datom obrazloženju, te ističe da je pravilno primijenio pozitivnopravne propise, o čemu je dao detaljno obrazloženje, te da odlukama ovog suda nije došlo do povrede apelanticinih prava predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom“.
20. Ministarstvo je navelo da je „u predmetnom rješavanju i donošenju konačne odluke nailazilo na prethodna pitanja bez čijeg rješavanja nije bilo moguće dalje postupati u ovom predmetu. Ministarstvo je navelo da je Služba, shodno Odluci o pristupanju izradi Regulacionog plana 'Gradski centar 2' ( član 12, 'Službeni glasnik Općine Jablanica' broj 5/16), pravilno odlučila da se ne može ni udovoljiti predmetnom zahtjevu jer je prostorna mogućnost zahvata na predmetnom objektu jedna od bitnih činjenica pri odlučivanju“. Ministarstvo smatra da je apelacija neosnovana, te da se ovaj predmet nije mogao riješiti shodno članu 240. Zakona o upravnom postupku. VRelevantni propisi
21. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
22. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
23. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VIDopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica osporila Presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 011295 18 Uvp 2 od 26. novembra 2019. godine kojom nije meritorno odlučeno o njenom zahtjevu. Naime, navedena presuda je donesena u postupku u kojem je apelantica tužbom tražila poništenje rješenja Ministarstva od 7. augusta 2014. godine kojim je poništeno rješenje Službe od 23. juna 2014. godine i predmet vraćen Službi na ponovni postupak. Dakle, u konkretnom slučaju meritorna odluka je Presuda Kantonalnog suda broj 07 0 U 014901 18 U od 2. oktobra 2020. godine, koja je u međuvremenu donesena, a koju apelantica nije osporila, te stoga Ustavni sud neće ispitivati apelanticine navode u odnosu na osporenu odluku Kantonalnog suda od 26. novembra 2019. godine.
26. Nadalje, apelantica se u apelaciji žali i na dužinu trajanja predmetnog postupka, pa Ustavni sud u tom smislu ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku u kojem je nakon podnošenja predmetne apelacije donesena Presuda Kantonalnog suda broj 07 0 U 014901 18 U od 2. oktobra 2020. godine. Shodno navedenom, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VIIMeritum
28. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].
Relevantni principi
31. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
32. Također, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
33. Iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje, u pogledu dužine trajanja postupaka, već donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda. U vezi s tim, ovom odlukom Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka analizirati period nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. period od 7. septembra 2017. godine pa do 2. oktobra 2020. godine kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončan predmetni postupak, dakle relevantan period je tri godine i jedan mjesec.
Analiza dužine trajanja postupka
34. U pogledu ocjene složenosti predmeta, imajući u vidu činjenično stanje predmeta i apelacione navode, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
35. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.
36. Analizirajući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da je postupak pred organima uprave trajao oko tri mjeseca, u kojem periodu je Služba donijela rješenje kojim je odlučila o apelanticinom zahtjevu za izdavanje odobrenja za građenje, za rekonstrukciju, nadogradnju i promjenu namjene individualnog stambeno-poslovnog objekta, a Ministarstvo je donijelo rješenje kojim je odlučilo o apelanticinoj žalbi protiv rješenja Službe. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud o apelanticinoj tužbi odlučio tek nakon dvije godine i oko osam mjeseci. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na apelanticine navode o dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo tako pasivno postupanje Kantonalnog suda.
37. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
39. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
40. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIIIZaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak po tužbi u upravnom sporu trajao dvije godine i oko osam mjeseci, pri čemu Kantonalni sud nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević