Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1745/20 ("Elta-Mt" d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Suvlasništvo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1745/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-1745/20, rješavajući apelacije koje je podnijela "Elta-Mt" d.o.o. Tuzla, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela "Elta-Mt" d.o.o. Tuzla protiv:

- Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 126824 19 Rev od 18. veljače 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 126824 18 Pž 2 od 25. siječnja 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 126824 12 Ps od 28.

kolovoza 2015. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 186474 18 Pž od 12. ožujka 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 186474 13 Ps od 22. prosinca 2017. godine;

- Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 106946 19 Rev od 12. ožujka 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 106946 18 Pž 2 od 15. siječnja 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 106946 11 Ps od 10.

srpnja 2015. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188276 18 Pž 2 od 12. veljače 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188276 13 Ps od 15. rujna 2017. godine;

- Presude Kantonalnoga sud u Tuzli broj 32 0 Ps 185834 18 Pž 2 od 13. ožujka 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 185834 13 Ps od 16. studenoga 2017. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216308 18 Pž 2 od 17. travnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216308 17 Ps od 22. rujna 2017. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 185224 19 Pž od 9. ožujka 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 185224 18 Ps 3 od 24. prosinca 2018. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 185371 18 Pž 2 od 9. ožujka 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 185371 13 Ps od 31. srpnja 2017. godine;

- Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 103416 19 Rev od 27. veljače 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 103416 16 Pž od 14. siječnja 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 103416 11 Ps od 30.

studenoga 2015. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216309 18 Pž 2 od 11. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216309 14 Ps od 7. srpnja 2017. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216313 18 Pž 2 od 15. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216313 14 Ps od 29. rujna 2016. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216316 18 Pž 2 od 12. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216316 14 Ps od 25. svibnja 2016. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216307 18 Pž od 15. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216307 14 Ps od 8. prosinca 2017. godine;

- Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216338 19 Pž 2 od 15. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 216338 14 Ps od 3. travnja 2017. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1745/20

1. "Elta-Mt" d.o.o. Tuzla (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 15. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 126824 19 Rev od 18. veljače 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 126824 18 Pž 2 od 25. siječnja 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 126824 12 Ps od 28. kolovoza 2015. godine.

2. AP-1794/20

2. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 21. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 186474 18 Pž od 12. ožujka 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 186474 13 Ps od 22. prosinca 2017. godine.

3. AP-1795/20

3. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 21. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 32 0 Ps 106946 19 Rev od 12. ožujka 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 106946 18 Pž 2 od 15. siječnja 2019. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 106946 11 Ps od 10. srpnja 2015. godine.

4. AP-1796/20

4. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 21. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 188276 18 Pž 2 od 12. veljače 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 188276 13 Ps od 15. rujna 2017. godine.

5. AP-1797/20

5. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 21. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 185834 18 Pž 2 od 13. ožujka 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 185834 13 Ps od 16. studenoga 2017. godine.

6. AP-1798/20

6. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 21. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 216308 18 Pž 2 od 17. travnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 216308 17 Ps od 22. rujna 2017. godine.

7. AP-1799/20

7. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 21. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 185224 19 Pž od 9. ožujka 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 185224 18 Ps 3 od 24. prosinca 2018. godine.

8. AP-1800/20

8. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 21. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 185371 18 Pž 2 od 9. ožujka 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 185371 13 Ps od 31. srpnja 2017. godine.

9. AP-1801/20

9. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 21. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 32 0 Ps 103416 19 Rev od 27. veljače 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 103416 16 Pž od 14. siječnja 2019. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 103416 11 Ps od 30. studenoga 2015. godine.

10. AP-2353/20

10. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 13. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 216309 18 Pž 2 od 11. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 216309 14 Ps od 7. srpnja 2017. godine.

11. AP-2354/20

11. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 13. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 216313 18 Pž 2 od 15. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 216313 14 Ps od 29. rujna 2016. godine.

12. AP-2355/20

12. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 13. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 216316 18 Pž 2 od 12. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 216316 14 Ps od 25. svibnja 2016. godine.

13. AP-2433/20

13. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 15. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 216307 18 Pž od 15. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 216307 14 Ps od 8. prosinca 2017. godine.

14. AP-2434/20

14. Apelantica, koju zastupa Mirza Telalović, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 15. juli 2020 godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 216338 19 Pž 2 od 15. lipnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda broj 32 0 Ps 216338 14 Ps od 3. travnja 2017. godine.

Činjenično stanje

15. U predmetnim postupcima koji su okončani presudama Vrhovnoga suda, odnosno presudama Kantonalnoga suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelantice kojim je tražila da joj tuženik „Telemach“ d.o.o. Sarajevo (pravni slijednik „BHB Cable TV“) na ime naknade štete zbog povrede suvlasničkih prava isplati za određena vremenska razdoblja određene iznose, bliže označeno u izrekama osporenih odluka.

16. U obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni sud, odnosno Kantonalni sud, su između ostaloga istakli da je tijekom postupaka utvrđeno da je 19. kolovoza 2005. godine između parničnih stranaka zaključen ugovor o zajedničkom upravljanju mreže kablovske televizije u Lukavcu, kojom je konstatirano da su oni suvlasnici sa idealnim dijelom od po 50% kablovske mreže. Ugovoreno je da vršenje usluge kablovske televizije u zajedničkoj mreži kod parnih korisnika vrši apelantica, a kod neparnih korisnika tuženik, te da svaka strana za svojega korisnika snosi troškove autorskih prava i plaća dozvole za kablovsku distribuciju i šalje izvješća Regulatornoj agenciji za komunikaciju, te naplaćuje pretplatu od svojih korisnika. Sudovi su nadalje istakli da su na dan zaključena ugovora oba ugovarača imali po 1178 korisnika, a da je aneksom ugovora od 14. rujna 2005. godine izmijenjena cijena pretplate počevši od 1. svibnja 2007. godine. Sudovi su istakli da je aneksom ugovora o zajedničkom upravljanju mrežom od 1. veljače 2007. godine apelant i tuženik izmijenili pojedine odredbe osnovnoga ugovora od 19. kolovoza 2005. godine i suglasili se da na temelju dosadašnje realizacije se izgubio smisao određenih odredbi. Ugovoreno da će od dana potpisivanja aneksa, kablovskim sustavom upravljati tuženik koji će vršiti poslove potrebne za održavanje, rad i unaprjeđenje sistema, da će troškovi dokazani potrebnom dokumentacijom u jednakom dijelu opteretiti obje ugovorne strane, nadalje da se na temelju razlike u broju korisnika jedne i druge ugovorne strane ima vršiti i raspodjela troškova, te da je svaka ugovorna strana dužna riješiti autorska prava za svoje korisnike. Sudovi su istakli da apelantica za tražene naknade materijalne štete nije imala valjanu pravnu osnovu, jer navedeni ugovori i aneksi više nisu na pravnoj snazi (naime, prvostupanjski je sud, između ostaloga, imao u vidu da je presudom Općinskoga suda, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga od 16. ožujka 2015. godine utvrđeno da je raskinut ugovor od 19. kolovoza 2005. godine, kao i aneksi toga ugovora, tako da od toga datuma odnosi između stranaka nisu regulirani i svoja potraživanja stranke ne mogu temeljiti na ugovoru i aneksima toga ugovora). S tim u vezi, Vrhovni sud i Kantonalni sud su naveli da kod takvog stanja stvari apelantica nije mogla sa uspjehom temeljiti postavljene tužbene zahtjeve na ugovorima i aneksima ugovora koji su prestali da postoje i nisu imali važnost u spornome razdoblju. Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu i temelje se na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1745/20.

Apelacioni navodi

18. U svim predmetnim apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da je u predmetnim postupcima pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo, te navodi da joj je povrijeđeno „pravo na pravično suđenje i u aspektu dužine trajanja postupka pred redovnim sudovima“.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

21. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

22. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama, dali jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi, u više navrata u proteklome razdoblju, odlučujući o identičnim navodima apelantice nalazio da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 3820/19 od 13. studenoga 2019. godine i AP-3435/19 od 30. listopada 2019. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupaka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

23. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1745/20 ("Elta-Mt" d.o.o. Tuzla) | Sudska praksa | Aktio