Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-780/20 (K.Č.)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-780/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 780/20, rješavajući apelaciju K. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio K. Č.

protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 024465 20 Kž 2 od 20. januara 2020. godine, Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj SU-10-7/20 od 13. januara 2020. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 024465 19 Kž od 27. decembra 2019.

godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. K. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 27. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 024465 20 Kž 2 od 20. januara 2020. godine, Rješenja Suda BiH broj SU-10-7/20 od 13. januara 2020. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 024465 19 Kž od 27. decembra 2019. godine. Također, apelant je podneskom od 26. januara 2021. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Sudu BiH da obustavi glavni pretres u predmetu koji se vodi protiv apelanta a do donošenja odluke o apelaciji broj U 15/20.

Uvodna napomena

2. Ustavni sud je donio grupnu Odluku broj AP 383/20 od 8. aprila 2020. godine u okviru koje je apelantovu apelaciju pod brojem AP 780/20 odbacio u odnosu na rješenje Suda BiH od 13. januara 2020. godine zbog toga što je preuranjena. Ustavni sud je donio Rješenje broj AP 780/20 od 10. decembra 2020. godine kojim je usvojio apelantov zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 780/20, koji je razmatran u okviru grupne odluke broj AP 383/20 od 8. aprila 2020. godine, budući da je apelant predmetnom apelacijom, osim rješenja Suda BiH od 13. januara 2020. godine, osporio i rješenja Suda BiH od 27. decembra 2019. godine i 20. januara 2020. godine.

Osporene odluke

3. Rješenjem Suda BiH od 3. decembra 2019. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelantovog branitelja od 26. novembra 2016. godine (koja je izjavljena protiv rješenja kojeg je Sud BiH donio na glavnom pretresu održanom 14. novembra 2019. godine, kojim je predsjednica vijeća donijela odluku da se u konkretnom predmetu neće voditi postupak iznova iako je od održavanja posljednjeg pretresa protekao rok od 30 dana).

4. Rješenjem Suda BiH od 27. decembra 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Suda BiH od 3. decembra 2019. godine. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je istakao da apelant smatra da je u konkretnom slučaju žalba na procesnu odluku donesenu na glavnom pretresu dopuštena zbog razloga što se apelantu kroz pravilnu primjenu Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) treba omogućiti pravo na pravično suđenje. Sud BiH je istakao da postoje određena ograničenja prava na pravni lijek koja se mogu, između ostaloga, sastojati u odgađanju upotrebe prava na njega, ocjenjujući prirodu stvari i fazu krivičnog postupka. Sud BiH je istakao da je članom 318. stav 2. ZKP propisano da se rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu pobijati samo u žalbi na presudu. Sud BiH je istakao da bi posebna žalba tokom pripreme glavnog pretresa i presude značila odugovlačenje postupka, jer ukoliko bi bila dozvoljena, postupak bi morao stati do donošenja konačne odluke o žalbi od apelacionoga vijeća, što bi znatno doprinijelo narušavanju načela djelotvornosti. Sud BiH je istakao da, imajući u vidu da je apelantov branitelj žalbu podnio protiv odluke koja se smatra procesnom odlukom u smislu upravljanja postupkom, odnosno odlukom kojom se priprema i rukovodi glavnim pretresom, te, u konačnici, i priprema donošenje meritorne odluke, to je, po nalaženju apelacionog vijeća, prvostepeni sud pravilno postupio kada je žalbu odbacio kao nedopuštenu.

5. Rješenjem Suda BiH od 13. januara 2020. godine, u općoj sjednici Suda BiH, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za izuzeće sutkinje Suda BiH (B.Ć.), kao predsjednice sudskog vijeća u krivičnom predmetu Suda BiH broj S1 2 K 024465 17 K protiv optuženog apelanta i drugih zbog krivičnih djela primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1. Krivičnog zakona (u daljnjem tekstu: KZ) i dr., podnesen na osnovu člana 29. tačka d) ZKP. Nadalje, odbačen je u cjelini kao neosnovan apelantov zahtjev za izuzeće navedene sutkinje u navedenome predmetu podnesen na osnovu člana 29. tačka f) ZKP. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je istakao da se u apelantovom zahtjevu navodi da je 18. decembra 2019. godine, pripremajući se za nastavak glavnog pretresa, došao do saznanja da je sutkinja čije se izuzeće traži postupala kao sutkinja za prethodni postupak u krivičnom predmetu broj S1 2 K 008557 12 Krn, koji se vodio pred Sudom BiH protiv A.S., a koji je drugooptuženi i u predmetu u kojem apelant traži izuzeće sutkinje. Sud BiH je naveo da je odredbom člana 29. tačka d) ZKP propisano da sudija ne može vršiti sudijsku dužnost ukoliko je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, ili je postupao kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili opunomoćenik oštećenog, ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak. Sud BiH je istakao da je u konkretnom slučaju na koji se apelant poziva sutkinja B.Ć. postupala kao sutkinja za prethodni postupak, ali u istrazi koja se vodila protiv tada osumnjičenog A.S. i drugih zbog krivičnog djela organizirani kriminal iz člana

250. KZ u vezi s krivičnim djelom porezna utaja iz člana 210. KZ, pranje novca iz člana 209. KZ i carinska prijevara iz člana 216. KZ. Sud BiH je naveo da je bitno istaći da navedenom istragom nije bio obuhvaćen apelant, a što proistječe iz činjeničnog opisa krivičnih djela koja se njemu stavljaju na teret, te da je, osim toga, navedenim predmetom tokom istrage u svojstvu sutkinje za prethodni postupak bila zadužena sutkinja Ž.M. Sud BiH je naveo da, što se tiče zahtjeva za izuzeće na osnovu člana 29. tačka f) ZKP, treba naglasiti da je članom 32. tačka 4. ZKP propisano da će se zahtjev podnesen po ovoj osnovi, ukoliko je podnesen poslije početka glavnog pretresa, odbaciti. Sud BiH je istakao da, kako je glavni pretres u ovom predmetu već započeo, zahtjev apelanta i njegovog branitelja se odbacuje u cjelini na osnovu člana 32. tačka 4. ZKP.

6. Rješenjem Suda BiH od 30. decembra 2019. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelantovog branitelja od 24. decembra 2019. godine (izjavljena protiv rješenja koje je Sud BiH donio na glavnom pretresu održanom 19. decembra 2019. godine, kojim je predsjednica vijeća donijela odluku da se postupak u ovoj krivičnopravnoj stvari neće voditi iznova iako je od održavanja posljednjeg pretresa protekao rok od 30 dana, te da će se koristiti iskazi svjedoka i vještaka saslušanih do tada).

7. Rješenjem Suda BiH od 20. januara 2020. godine žalba apelantovog branitelja izjavljena protiv rješenja Suda BiH od 30. decembra 2019. godine odbijena je kao neosnovana. Sud BiH je istakao da su istovjetni navodi već bili predmet razmatranja prilikom donošenja odluke o istoj pravnoj stvari, a o čemu je zauzet stav u rješenju Suda BiH od 27. decembra 2019. godine, te da je, zbog razloga nesvrsishodnosti davanja detaljnijeg obrazloženja, ukazano na navedeno rješenje i njegovo obrazloženje.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u predmetnoj apelaciji ističe da su sudovi navedenim postupanjem „jasno stavili do znanja apelantu da će biti osuđen, jer apelant ne bi imao nikakav razlog za žalbu u slučaju oslobađajuće presude“, te „da mu je sasvim jasno da postoji dogovor da se on proglasi krivim, da je taj dogovor postojao i prije početka glavnog pretresa“.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

10. U skladu sa navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan.

11. Ustavni sud zapaža da su osporenim rješenjima Suda BiH odbijene kao neosnovane apelantove žalbe izjavljene protiv rješenjâ Suda BiH kojima su odbačene kao nedopuštene apelantove žalbe izjavljene protiv rješenjâ donesenih na glavnom pretresu, a kojima je odlučivano o tome da se u konkretnom predmetu neće voditi postupak iznova iako je od održavanja posljednjeg pretresa protekao rok od 30 dana, te da je osporenim rješenjem Suda BiH odbijen i odbačen apelantov zahtjev za izuzeće sutkinje u predmetu koji je u toku pred Sudom BiH. U vezi sa svim navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasan stav da se na pitanje da li apelant ima, ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može odgovoriti dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda, pitanje da li je poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cijelosti. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u načelu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi, Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, Serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-780/20 (K.Č.) | Sudska praksa | Aktio