Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-84/21 (V. K.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-84/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP-84/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Veselko Kutleša, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Veselko Kutleša protiv Presude Kantonalnoga suda u Širokome Brijegu broj 64 0 P 047378 19 Gž od 12. studenoga 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Širokome Brijegu broj 64 0 P 047378 18 P od 26.
travnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Veselko Kutleša (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Imotskoga, Republika Hrvatska, podnio je 5. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Širokome Brijegu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 047378 19 Gž od 12. studenoga 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Širokome Brijegu broj 64 0 P 047378 18 P od 26. travnja 2019. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženica (D.P.) o svojemu trošku ukloni sa parcele u vlasništvu apelanta nezakonito izgrađeni zid i da zemljište vrati u prvobitno stanje, da mu tuženica zbog ometanja vlasništva za svaki dan naknadi 1,00 KM, tj. od dana izgradnje do dana uklanjanja zida, te da mu tuženica na ime nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove, zbog smanjenja životne aktivnosti, zbog povrede ugleda i časti, zbog povrede slobode i prava osobnosti za svaki dan naknadi 10,00 KM, tj. od dana izgradnje pa sve do dana uklanjanja zida.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz obrazloženja pobijane odluke proistječe da prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev na temelju zaključka da apelant nije dokazao da ga je tuženica ometala u njegovome vlasništvu, na način da je izgradnjom zida djelomično zauzela nekretninu apelanta. Kantonalni je sud istakao da prvostupanjski sud svoj zaključak temelji u prvome redu na nalazu vještaka geodetske struke (K.B.), te na posjedovnome listu i iskazima saslušanih svjedoka. Kantonalni je sud istakao da iz nalaza i vještaka od 30. ožujka 2019. godine, kao i iskaza sa glavne rasprave, proistječe da tuženica nije ušla u parcelu apelanta izgradnjom spornoga zida, te da tuženica nije vlasnica susjedne parcele, već da se predmetna nekretnina vodi u posjedu oca apelantice (A.K.). Kantonalni je sud istakao da cijeneći iz stanja spisa da je upravo apelant na glavnoj raspravi održanoj 15. ožujka 2019. godine predložio provođenje vještačenja po vještaku mjerniku (K.B.), iz razloga što je ranije određeni vještak mjernik (M.S.), na zahtjev apelanta, izuzeta od vještačenja, te da je apelant izuzeće i vještaka K.B. tražio nakon što je vještak izradila svoj nalaz, jer nije bio zadovoljan nalazom, a to nije tražio prije izvođenja dokaza kako to propisuje odredba čl. 153. st. 2. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP), to je pravilno prvostupanjski sud odbacio ovaj zahtjev apelanta. Kantonalni je sud istakao da su neutemeljeni i prizivni navodi prema kojima prvostupanjski sud nije cijenio dokaz skicu snimanja, identifikaciju parcela po ranijemu vještaku mjerniku M.S. od 17. prosinca 2002. godine, cijeneći da je sud proveo navedeni dokaz, ali isti nije posebno cijenio imajući u vidu da je apelant tražio izuzeće toga vještaka, kojega je sud uvažio, pa je prizivne navod u tome smjeru odbijen kao neutemeljen. Kantonalni je sud istakao da kako iz prvostupanjskoga spisa proistječe da je zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje odbijen, a zahtjev za izuzeće predsjednice prvostupanjskoga suda odbačen, iz razloga što apelant u svojemu zahtjevu nije naveo niti jedan konkretan razlog koji dovodi u sumnju nepristranost uređujuće sutkinje, te što predsjednica suda i nije sudjelovala u postupku, sukladno odredbama čl. 357. ZPP, to je i prizivne navode o povredi postupka u ovome pravcu valjalo odbiti kao neutemeljene.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, navodeći da „mu se imovina pokušava oteti na nezakonit, neustavan i neljudski način od strane tuženice, pristranih sutkinja i vještaka K.B., što je u ovom slučaju zločin bez presedana“. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo osobe da ne bude podvrgnuta nečovječnom tretmanu, pravo osobe da ne bude držana u podčinjenosti, pravo na učinkovit pravni lijek, nediskriminacija), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih utemeljio na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenome činjeničnome stanju i pogrešnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević