Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4417/20 (D. P.)
Odluka donesena 17. 02. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4417/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-4417/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Dane Pašalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dane Pašalić protiv rješenjâ Okružnog suda u Banjaluci br. 73 0 P 012547 19 Gž 3 od 5. septembra 2019. godine i 73 0 P 012547 18 Gž 2 od 24.
aprila 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dane Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 7. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 73 0 P 012547 20 Rev 3 od 1. oktobra 2020. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 012547 19 Gž 3 od 5. septembra 2019. godine, te protiv Rješenja Okružnog suda broj 73 0 P 012547 18 Gž 2 od 24. aprila 2018. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varošu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 P 012547 12 P od 12. januara 2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da ga je tuženi (D.O.) smetao u mirnom i faktičkom posjedu nekretnina označenih izrekom predmetnog rješenja u i vrijeme i na način pobliže opisan izrekom navedenog rješenja, te da se naloži tuženom „da poruši bespravno izgrađeni xc i da se ubuduće okani ovakvog ili sličnog smetanja pod prijetnjom izricanja novčane kazne“. Obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 2.834,87 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 12. januara 2018. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 73 0 P 012547 18 Gž 2 od 24. aprila 2018. godine predmetnu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Odlučujući o podnesku apelanta od 6. decembra 2018. godine, kojim je apelant predložio Osnovnom sudu da ga oslobodi od troškova postupka „u iznosu od 2.834,87 KM i svih sudskih taksa“, Osnovni sud je Rješenjem broj 73 0 P 012547 16 P 2 od 11. januara 2019. godine predmetni prijedlog apelanta odbio kao neosnovan.
5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 11. januara 2019. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 73 0 P 012547 19 Gž 3 od 5. septembra 2019. godine predmetnu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
6. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 5. septembra 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 73 0 P 012547 20 Rev 3 od 1. oktobra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Vrhovni sud je dalje naveo da je u konkretnom slučaju pobijanim rješenjem odbijena žalba apelanta i potvrđeno je prvostepeno rješenje kojim je odbijen njegov prijedlog za oslobađenje od plaćanja troškova postupka koje je (na osnovu pravosnažnog rješenja Okružnog suda od 24. aprila 2018. godine) apelant u obavezi da plati tuženom, iz čega proizlazi da se rješenjem drugostepenog suda koje se pobija revizijom pravosnažno ne završava postupak u odnosu na tužbeni zahtjev, te da je o predmetnom tužbenom zahtjevu zapravo pravosnažno odlučeno rješenjem Okružnog suda od 24. aprila 2018. godine. Vrhovni sud je zaključio da, kako se revizija u smislu odredbi člana 237. stav (1) i člana 254. stav (1) ZPP, može izjaviti samo protiv pravosnažne presude odnosno rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen, kakav karakter pobijano rješenje nema, revizija protiv tog rješenja nije dozvoljena.
Apelacioni navodi
7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe navodi povredu prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije prava, te povredu prava iz člana 13. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da su sve odluke u predmetnom postupku donesene „na osnovu grešaka Opštinske geodetske uprave u Čelincu“ i od Ustavnog suda traži da „poništi sve odluke sudova u RS i donese pravednu odluku“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant predmetnu apelaciju podnio protiv rješenja Vrhovnog suda od 1. oktobra 2020. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 5. septembra 2019. godine (kojim je odlučeno o apelantovom prijedlogu za oslobađanje od troškova postupka) i protiv rješenja Okružnog suda od 24. aprila 2018. godine (kojim je pravosnažno okončan postupak radi smetanja posjeda). Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka rješenje Okružnog suda od 5. septembra 2019. godine (u odnosu na apelantov prijedlog za oslobađanje od troškova postupka), odnosno rješenje Okružnog suda od 24. aprila 2018. godine (u odnosu na tužbeni zahtjev apelanta u postupku radi smetanja posjeda).
10. S obzirom na to da je o reviziji apelanta odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 1. oktobra 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datume prijema osporenih drugostepenih rješenja, jer se podrazumijeva da je apelant predmetna drugostepena rješenja primio prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. decembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporena rješenja Okružnog suda broj 73 0 P 012547 19 Gž 3 od 5. septembra 2019. godine i 73 0 P 012547 18 Gž 2 od 24. aprila 2018. godine.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević