Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4666/20 (N.P. i drugi)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4666/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-4666/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli N. P. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
N. P. protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 086805 19 Gž od 26. februara 2020. godine;
Rasema Softić i Mevla Žugić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 P 051227 19 Gž 2 od 27. decembra 2019. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4666/20
1. N. P. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Hidajet Supur advokat iz Bugojna, podnijela je 23. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 46 0 P 086805 20 Rev od 29. septembra 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 086805 19 Gž od 26. februara 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 086805 18 P od 20. avgusta 2019. godine, u postupku radi naknade štete (vrijednost predmeta spora 14.678,98 KM), odbijen je tužbeni zahtjev apelantkinje da se obaveže tuženi („Adriatic osiguranje“ d.d. Sarajevo) da joj naknadi drugu polovinu štete na vozilu u iznosu od 7.339,49 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezana apelantkinja da tuženom naknadi troškove predmetnom postupka u iznosu od 2.244,80 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 20. avgusta 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 46 0 P 086805 19 Gž od 26. februara 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 26. februara 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 46 0 P 086805 20 Rev od 29. septembra 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da je u predmetnoj tužbi apelantkinja označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 14.678,98 KM, te da je predmet raspravljanja tužbeni zahtjev apelantkinje koji je konačno smanjen, uređen i preciziran na ročištu za glavnu raspravu i koji glasi da se obaveže tuženi da apelantkinji isplati iznos od 7.333,90 KM (omaškom suda, umjesto iznosa od 7.339,49 KM, koji iznos zapravo i predstavlja polovinu ukupno utvrđene štete u iznosu od 14.678,98 KM) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Vrhovni sud je naveo da, kako se revizijom pobija presuda drugostepenog suda kojom je postupak pravosnažno završen, a u kojem postupku je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od „7.333,90 KM“, dakle, u iznosu manjem od propisanog iznosa kao uslova za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom, pa se predmetna revizija, saglasno odredbama člana 247. stav (1) u vezi sa stavom (2) ZPP-a, imala odbaciti jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjene ni pretpostavke iz člana 237. stav (3) u vezi sa st. (4) i (5) ZPP za odlučivanje o reviziji.
5. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja, dakle, protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 29. septembra 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 23. decembra 2020. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
2. AP-4720/20
6. Rasema Softić (u daljnjem tekstu: prvoapelantkinja) i Mevla Žugić (u daljnjem tekstu: drugoapelantkinja) iz Banovića, koje zastupa Ćamil Softić advokat iz Banovića, podnijele su 25. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu Vrhovni sud) broj 127 0 P 051227 20 Rev od 30. jula 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinja izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 P 051227 19 Gž 2 od 27. decembra 2019. godine.
7. Presudom Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 P 051227 18 P 2 od 17. maja 2019. godine, u postupku radi naknade štete (vrijednost predmeta spora 10.052,00 KM) obavezan je tuženi (JU „Direkcija regionalnih cesta Tuzlanskog kantona“ Tuzla) da prvoapelantkinji na ime naknade štete zbog trajnog umanjenja tržišne vrijednosti parcela pobliže označenih izrekom predmetne presude isplati iznos od 13.598,60 KM, a drugoapelantkinji iznos od 10.399,30 KM, te da na ime gubitka prinosa sa predmetnih parcela prvoapelantkinji isplati iznos od 637,50 KM, a drugoapelantkinji iznos od 487,50 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom (dok su apelantkinje odbijene sa viškom tužbenog zahtjeva, preko dosuđenog), te je obavezan tuženi da apelantkinjama naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
8. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 17. maja 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 127 0 P 051227 19 Gž 2 od 27. decembra 2019. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu i u dijelu odluke o troškovima postupka, tako što je tužbeni zahtjev apelantkinja odbio u cijelosti te ih obavezao da tuženom naknade troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
9. Odlučujući o reviziji apelantkinja izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 27. decembra 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 127 0 P 051227 20 Rev od 30. jula 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da su apelantkinje u predmetnom postupku formalni (obični) suparničari (član 362. stav (1) tačka 2) u vezi sa članom 365. ZPP), pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbroju. Dalje je naveo da, imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravosnažno odbijajućem dijelu za apelantkinje, imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije u smislu člana 237. stav (2) ZPP-a, nije ostvaren, pa revizija sa stanovišta navedene zakonske odredbe nije dopuštena. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjene ni pretpostavke iz člana 237. stav (3) u vezi sa st. (4) i (5) ZPP za odlučivanje o reviziji.
10. Ustavni sud zapaža da su apelantkinje protiv drugostepene presude izjavile reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelantkinje izjavile reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 30. jula 2020. godine, pa se podrazumijeva da su apelantkinje drugostepenu presudu primile prije tog datuma. Apelantkinje su 25. decembra 2020. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4666/20.
Apelacioni navodi
12. U navedenim apelacijama apelantkinje se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja u predmetu broj AP-4666/20 ističe da su se svi redovni sudovi u predmetnom postupku „oglušili o priznanje osiguranja da je priznalo štetu“, dok apelantkinje u predmetu broj AP-4720/20 traže od Ustavnog suda da „proglasi nevažećim“ rješenje Vrhovnog suda i presudu Kantonalnog suda.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
14. Ustavni sud ukazuje da su apelantkinje protiv odluka drugostepenih sudova izjavile revizije, koje su rješenjima nadležnog suda odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantkinje primile osporene drugostepene odluke.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević