Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-85/21 (Z. M.)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-85/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-85/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zumruta Muzurović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zumruta Muzurović protiv Rješenja Okružnoga javnoga tužiteljstva Banjaluka broj T13 KTP 0052086 20 od 29. listopada 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zumruta Muzurović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Zagreba, Republika Hrvatska, podnijela je 5. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga javnoga tužiteljstva Banjaluka (u daljnjemu tekstu: Okružno javno tužiteljstvo) broj T13 KTP 0052086 20 od 29. listopada 2020. godine.

2. Naredbom o neprovođenju istrage Okružnoga javnoga tužiteljstva od 17. lipnja 2020. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv M.P., a po prijavi apelantice, G.Dž. i Z.Dž., prijavljenoga za kazneno djelo Prijevara iz čl. 239. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ) i kaznenoga djela Zlouporaba povjerenja iz čl. 244. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ, jer iz prijave i pratećih spisa je očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo.

3. Rješenjem Okružnoga javnoga tužiteljstva od 29. listopada 2020. godine pritužba apelantice izjavljena protiv naredbe o neprovođenju istrage odbijena je kao neutemeljena.

4. U obrazloženju osporene odluke Okružno javno tužiteljstvo istaklo je da je postupajući tužitelj postupajući po kaznenoj prijavi zaključio da se u konkretnome slučaju radi o građanskopravnome odnosu, te da prijavljena djela nisu kaznena djela. Okružno javno tužiteljstvo istaklo je da je postupajući tužitelj cijenio da su podnositelji prijave prije zaključenja notarskoga ugovora o kupoprodaji nekretnine vodili pregovore sa prijavljenim o visini kupoprodajne cijene njihovih suvlasničkih dijelova, i da su u fazi početnoga pregovaranja odbili ponudu prijavljenoga da im za njihove suvlasničke dijelove isplati iznos od 51.000,00 EUR, te da su na kraju dogovorili i prihvatili cijenu nekretnina u ukupnome iznosu od 166.000,00 EUR. Okružno javno tužiteljstvo istaklo je da se radi o cijeni nekretnine koju su podnositelji prijave svojevoljno, nakon obavljenih pregovora, prihvatili od strane prijavljenoga. Okružno javno tužiteljstvo istaklo je da je postupajući tužitelj zaključio da prijavljeno djelo nije kazneno djelo i iz razloga što je prijavljeni u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine sa privrednim društvom „Aragosta Invest“ d.o.o. Banjaluka istupao kao punomoćnik podnositelja prijave, na temelju važećih punomoćja, te da je svaku preuzetu radnju bio ovlašten od strane njih kao davatelja punomoći. Okružno javno tužiteljstvo istaklo je da je u pritužbi apelantica navela da je nesporno da je prijavljeni zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnina sa privrednim društvom na temelju njihovih punomoćja, ali da je suština u tomu da ih je prijavljeni prevario zloupotrijebivši njihovo povjerenje, jer im je istakao da je stvarna tržišna vrijednost onoliko novca koliko im je i isplatio, ali da je on znatno više novca dobio od kupca nekretnina. Okružno javno tužiteljstvo istaklo je da je pobijana naredba o neprovođenju istrage dala valjane razloga iz kojih je izveden pravilan zaključak da prijavljena djela ne sadrže obilježja kaznneih djela za koje se prijavljeni tereti, iz čega slijedi da je odluka postupajućega tužitelja zakonita i pravila, te da apelantica samo izražava nezadovoljstvo radom tužitelja i iznosi paušalne navode. Okružno javno tužiteljstvo istaklo je da kako u pritužbi nisu iznesene nove činjenice niti novi dokazi, niti ista sadrži argumente koji bi opravdali donošenje drugačije odluke, to je pritužbu valjalo odbiti kao neutemeljenu.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je zbog donošenja rješenja Okružnoga javnoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak

1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelantica pojavljuje u ulozi podnositeljice kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnomu postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-85/21 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio