Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2847/20 („ITK MUSIĆ“ d.o.o. Srebrenik)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2847/20
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP 2847/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „ITK Musić“ d.o.o. Srebrenik, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnio „ITK Musić“ d.o.o. Srebrenik zbog duljine trajanja parničnoga postupka u kojem je, nakon podnošenja apelacije, doneseno Rješenje Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Ps 346781 19 Pž od 14. siječnja 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „ITK Musić“ d.o.o. Srebrenik (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Hajrudin Škahić, odvjetnik iz Srebrenika, podnio je 6. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Ps 346781 19 Pž na rješavanju po prizivu protiv Rješenja Općinskoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 346781 18 Ps od 4. siječnja 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda i Kantonalnoga suda zatraženo je 30. prosinca 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od Općinskoga suda 12. svibnja 2021. godine zatražena informacija o statusu predmeta.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. siječnja 2021. godine, a informaciju o statusu predmeta 18. svibnja 2021. godine, dok je Kantonalni sud odgovor na apelaciju dostavio 15. siječnja 2021. godine
4. Kantonalni sud je 3. veljače 2021. godine dostavio rješenje od 14. siječnja 2021. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 9. studenog 2018. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (BFS d.o.o. Kreševo) radi isplate duga (vsp. 27.956,30 KM).
7. Dopisom Općinskoga suda 21. studenog 2018. godine tužba je dostavljena na odgovor tuženom.
8. Tuženi je 21. prosinca 2018. godine dostavio odgovor na tužbu u kojem je istakao prigovor mjesne nenadležnosti suda.
9. Rješenjem Općinskoga suda broj 32 0 Ps 346781 18 Ps od 4. siječnja 2019. godine taj sud se proglasio mjesno nenadležnim, te je određeno da će po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Travniku.
10. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnome sudu 28. ožujka 2019. godine.
11. Rješenjem Kantonalnoga suda broj 32 0 Ps 346781 19 Pž od 14. siječnja 2021. godine apelantov priziv je odbijen i prvostupanjsko rješenje potvrđeno.
12. Spis predmeta dostavljen je Općinskome sudu u Travniku 5. ožujka 2021. godine na daljnje postupanje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja parničnoga postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ističe da Kantonalni sud ni nakon jedne godine i šest mjeseci nije odlučio o prizivu. Apelant, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je predstavio kronološki tijek postupka, koji je predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke.
15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na drugostupanjskom parničnom referatu, kao i da predmete rješava prema starosti podnesene tužbe prvostupanjskom sudu.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Članak 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
17. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u parničnome postupku u kojem je nakon podnošenja apelacije doneseno rješenje Kantonalnog suda od 14. siječnja 2021. godine. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
23. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 9. studenog 2018. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskome sudu, pa do donošenja rješenja Kantonalnoga suda od 14. siječnja 2021. godine. Dakle, razmatrat će razdoblje od dvije godine i dva mjeseca.
Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka
27. U konkretnomu slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se prvostupanjski sud proglasio mjesno nenadležnim, te da se u konkretnomu slučaju ne radi o složenome predmetu.
28. Ocjenjujući ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 9. studenog 2018. godine, te da je nakon dostavljanja tužbe na odgovor doneseno rješenje Općinskoga suda od 4. siječnja 2019. godine kojim se taj sud proglasio nenadležnim (dakle, nakon oko dva mjeseca). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je spis predmeta 28. ožujka 2019. godine dostavljen na postupanje Kantonalnomu sudu, koji je odluku po prizivu donio 14. siječnja 2021. godine (dakle, nakon jedne godine i oko deset mjeseci), što je samo po sebi neprihvatljivo dugačko razdoblje, pogotovo imajući u vidu da je postupak pred prizivnim sudom trajao dulje nego postupak pred prvostupanjskim sudom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost trajanja postupka mora ocijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualna razdoblja pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka, a koju apelant u konkretnom slučaju navodi, ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1893/20 od 12. siječnja 2021. godine, točka 27, odluka dostupna na Internet-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, te imajući u vidu da je odluka po prizivu donesena prije donošenja odluke Ustavnoga suda, kao i da se ne radi o postupku koji je po izričitoj zakonskoj odredbi žurne naravi, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao elementu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ne može ocijeniti razdoblje od dvije godine i dva mjeseca, koliko je predmetni postupak trajao pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom, kao pretjerano dugo, te prema mišljenju Ustavnoga suda, navedeno razdoblje, ipak, nije prešlo granice „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
29. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da u konkretnome predmetu nema povrede prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao dvije godine i dva mjeseca, koje razdoblje, ipak, nije prešlo granice „razumnog roka“.
31. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić