Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-111/20 (“TEFARM“ apoteka i centar za medicinsko snabdijevanje Tešanj, “MEDIFARM‘‘ zdravstvena ustanova-apoteka Tešanj i “DELFARM“ privatna zdravstvena ustanova apoteka Tešanj)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanredni pravni lijekovi
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
Predmeti (1)
AP-111/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 111/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli „Tefarm“ apoteka i centar za medicinsko snabdijevanje Tešanj i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli „Tefarm“ apoteka i centar za medicinsko snabdijevanje Tešanj, „Medifarm“ zdravstvena ustanova – apoteka Tešanj i „Delfarm“ privatna zdravstvena ustanova – apoteka Tešanj.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupaka koji se vode pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetima br. 04 0 U 009076 17 U, 04 0 U 009077 17 U i 04 0 U 010019 18 U.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka u predmetima br. 04 0 U 009076 17 U, 04 0 U 009077 17 U i 04 0 U 010019 18 U, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Tefarm“ apoteka i centar za medicinsko snabdijevanje Tešanj, „Medifarm“ zdravstvena ustanova – apoteka Tešanj i „Delfarm“ privatna zdravstvena ustanova – apoteka Tešanj (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tešnja, koje zastupa Edin Hrnjić, advokat iz Žepča, podnijeli su 9. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka koji se vode pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetima br. 04 0 U 009076 17 U, 04 0 U 009077 17 U i 04 0 U 010019 18 U. Apelanti su na zahtjev Ustavnog suda 22. juna 2020. godine dopunili apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je 16. maja 2020. godine zatraženo da dostavi odgovore na apelaciju, te su od istog suda 21. decembra 2020. godine zatražene informacije o statusu predmeta.
3. Vrhovni sud je odgovore na apelaciju dostavio 21. i 25. maja 2020. godine, kao i tražene informacije o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 009076 17 U
5. Ministarstvo zdravstva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) donijelo je Rješenje broj 11-37-5363-5/16 od 6. marta 2017. godine kojim je za PZU Apoteka „Violapham“ iz Tešnja utvrđeno ispunjavanje uvjeta prostora, kadra, opreme i medicinsko-tehničke opreme, kao i sanitarno-tehnički i higijenski uvjeti za osnivanje za rad depoa lijekova apoteke u MZ Piljužići, Općina Tešanj.
6. Apelanti su izjavili žalbu protiv rješenja prvostepenog organa od 6. marta 2017. godine.
7. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 11-37-5363-7/16 od 3. aprila 2017. godine odbacio kao nedopuštenu žalbu apelanata jer je podnesena protiv rješenja koje je konačno.
8. Apelanti su 11. aprila 2017. godine podnijeli Kantonalnom sudu tužbu protiv rješenja prvostepenog organa od 6. marta 2017. godine.
9. Kantonalni sud je Rješenjem broj 04 0 U 009076 17 U od 7. juna 2017. godine odbacio tužbu apelanata protiv rješenja prvostepenog organa od 6. marta 2017. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se protiv navedenog rješenja prvostepenog organa nije mogao pokrenuti upravni spor jer iz pouke o pravnom lijeku tog rješenja proizlazi da se protiv rješenja prvostepenog organa mogla izjaviti žalba drugostepenom organu, ali da žalba nije izjavljena, pa je odlučio kao u dispozitivu shodno članu 25. stav 1. tačka 4. Zakona o upravnim sporovima.
10. Apelanti su 13. jula 2017. godine podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke – rješenja Kantonalnog suda od 7. juna 2017. godine.
11. Apelanti su 7. oktobra 2019. godine urgirali postupanje Vrhovnog suda.
12. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 009077 17 U
13. PZU „Violaphram“ Tešanj podnijela je 28. marta 2016. godine prvostepenom organu zahtjev za utvrđivanje ispunjenosti uvjeta za rad depoa apoteke na lokaciji TC „Mepromex“ MZ Žabljak, Općina Usora.
14. Federalno ministarstvo zdravstva (u daljnjem tekstu: tuženi) Rješenjem broj 06-37-4310- 8/16 od 5. januara 2016. godine usvojilo je žalbu PZU „Violaphram“ Tešanj od 13. jula 2016. godine zbog „šutnje administracije“ prvostepenog organa i tu upravnu stvar riješilo utvrđenjem da PZU Apoteka „Violapharm“ Tešanj ispunjava uvjete prostora, opreme i kadra za rad depoa apoteke na lokaciji TC „Mepromex“ MZ Žabljak, Općina Usora, te je naložilo prvostepenom organu da izvrši upis navedene apoteke u Registar izdatih odobrenja za rad verificiranih apoteka zdravstvenih ustanova koji se vodi kod prvostepenog organa.
15. Apelanti su 12. aprila 2017. godine podnijeli tužbu protiv rješenja tuženog od 5. januara 2016. godine.
16. Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 009077 17 U od 25. oktobra 2017. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanata protiv rješenja tuženog od 5. januara 2016. godine.
17. Apelanti su 1. decembra 2017. godine podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke – presude Kantonalnog suda od 25. oktobra 2017. godine.
18. Apelanti su 9. oktobra 2019. godine urgirali postupanje Vrhovnog suda.
19. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.
Postupak u predmetu broj 04 0 U 010019 18 U
20. PZU „Violaphram“ Tešanj je podnijela 28. marta 2016. godine prvostepenom organu zahtjev za utvrđivanje ispunjenosti uvjeta za rad depoa apoteke na lokaciji MZ „Miljanovci“, Općina Tešanj.
21. Tuženi je Rješenjem broj 06-37-1919/18 od 8. maja 2018. godine, a po žalbi PZU ,,Violaphram“ Tešanj, poništio rješenje prvostepenog organa od 22. februara 2018. godine i upravnu stvar riješio tako što je utvrdio da PZU Apoteka „Violapharm Tešanj ispunjava uvjete prostora, opreme i kadra za rad depoa apoteke na lokaciji MZ „Miljanovci“, Općina Tešanj. Obavezao je prvostepeni organ da izvrši upis navedene apoteke u Registar izdatih odobrenja za rad verificiranih apoteka zdravstvenih ustanova koji se vodi kod prvostepenog organa. Također, poništio je Zaključak prvostepenog organa broj 11-37-6946-8/17 od „30. novembra 2018. godine“.
22. Apelanti su 13. juna 2018. godine podnijeli tužbu protiv rješenja tuženog od 8. maja 2018. godine.
23. Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 010019 18 U od 27. septembra 2018. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanata protiv rješenja tuženog od 8. maja 2018. godine.
24. Apelanti su 25. oktobra 2018. godine podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke – presude Kantonalnog suda od 27. septembra 2018. godine.
25. Apelanti su 9. oktobra 2019. godine urgirali postupanje Vrhovnog suda.
26. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da su zahtjevi za vanredno preispitivanje sudskih odluka podneseni 13. jula i 1. decembra 2017. godine, te 25. oktobra 2018. godine, da su urgirali postupanje Vrhovnog suda, ali da Vrhovni sud nije donio odluke po navedenim zahtjevima.
b) Odgovor na apelaciju
28. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da zbog velikog priliva predmeta koji se nalaze na rješavanju u Vrhovnom sudu po izjavljenim vanrednim pravnim lijekovima i zbog smanjenog broja izvršilaca nije u mogućnosti da smanji dužinu trajanja postupaka, te istakao da situaciju dodatno pogoršava priliv velikog broja predmeta koje ovaj sud rješava po tužbama boraca i ratnih vojnih invalida u prvom stepenu, uz održavanje javnih rasprava. Vrhovni sud je naveo da se dodjela predmeta u rad vrši prema programu rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine. Prema traženoj informaciji o statusu predmeta, predmetni postupci nisu dati u rad.
V.Relevantni propisi
29. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
30. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
31. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
32. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupci nisu okončani, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
35. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].
Relevantni principi
38. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
39. Također, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
40. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti u apelaciji ukazuju samo na dužinu trajanja postupaka pred Vrhovnim sudom po izjavljenim zahtjevima za vanredno preispitivanje sudskih odluka od 13. jula 2017. godine, 1. decembra 2017. godine i 25. oktobra 2018. godine, pa će u tom smislu u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati periode od dana izjavljivanja zahtjeva za vanredno preispitivanje sudskih odluka do dana donošenja ove odluke, dakle periode od tri godine i šest mjeseci, tri godine i jedan mjesec i dvije godine i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja postupaka
41. U pogledu ocjene složenosti predmeta, imajući u vidu činjenično stanje predmeta i apelacione navode, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta kao jedan od kriterija nije utjecala na dužinu trajanja postupaka pred Vrhovnim sudom.
42. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud primjećuje da su apelanti Vrhovnom sudu podnosili urgencije za postupanje tog suda u predmetnim postupcima. Ustavni sud smatra da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnih postupaka.
1. Analizirajući dužinu trajanja predmetnih postupaka i postupanje Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža da su apelanti 13. jula 2017. godine, 1. decembra 2017. godine i 25. oktobra 2018. godine podnijeli Vrhovnom sudu zahtjeve za vanredno preispitivanje sudskih odluka, o kojim zahtjevima Vrhovni sud još uvijek nije odučio. Dakle, predmetni postupci pred Vrhovnim sudom nisu okončani ni nakon tri godine i šest mjeseci, tri godine i jedan mjesec i dvije godine i tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje sudskih odluka. Kao opravdanje za nepostupanje po navedenim zahtjevima apelanata, Vrhovni sud je u odgovorima na apelaciju naveo da ima veliki broj predmeta koji se rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“, kao i u konkretnim slučajevima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost Vrhovnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnim postupcima i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Vrhovnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Vrhovnim sudom u predmetnim postupcima u tako dugim periodima mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da Vrhovni sud odluke o zahtjevima za vanredno preispitivanje sudskih odluka nije donio ni nakon perioda od tri godine i šest mjeseci, tri godine i jedan mjesec i dvije godine i tri mjeseca od dana podnošenja navedenih zahtjeva, te da je pri tome neizvjesno kada će navedeni predmeti uopće biti okončani.
2. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnih postupaka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnim predmetima došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
44. Imajući u vidu odluku u ovom predmetu i činjenicu da se radi o pravnim licima koja u konkretnom slučaju nisu zatražila naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, te nalog sudu da okonča postupke adekvatna satisfakcija za apelante (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2451/17 od 20. decembra 2017. godine, tačka 24, dostupna na internetskoj stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).
VIII.Zaključak
3. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupci pred Vrhovnim sudom traju tri godine i šest mjeseci, tri godine i jedan mjesec i dvije godine i tri mjeseca, pri čemu nije izvjesno kada će biti okončani, a Vrhovni sud nije ponudio (objektivno prihvatljiva) opravdanja za tako dugo trajanje postupaka odlučivanja o zahtjevima za vanredno preispitivanje sudskih odluka.
45. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević