Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2455/20 („MF Banka“ a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 03. 02. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2455/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP 2455/20, rješavajući apelaciju „MF Banka“ a.d. Banjaluka, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio „MF Banka“ a.d.

Banjaluka.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nerazumne duljine trajanja ovršnog postupka pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine pod brojem 96 0 Ip 098124 16 Ip.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da u skladu s ovom odlukom odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 96 0 Ip 098124 16 Ip u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „MF Banka“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Željko Mišić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 16. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 96 0 Ip 098124 16 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. prosinca 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. siječnja 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

1. Apelant je 21. lipnja 2016. godine podnio prijedlog za ovrhu protiv prvoovršenika („Radoš“ d.o.o. Brčko) i drugoovršenika (R. S.) radi naplate duga po kreditu u iznosu 296.055,21 KM na temelju ovršne isprave – ugovora o zasnivanju hipoteke na nekretninama drugoovršenika, zabilježbom ovrhe, te procjenom i prodajom predmetnih nekretnina.

2. Apelant je 24. siječnja 2017. godine podnio urgenciju sudu.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 Ip 098124 16 Ip od 29. lipnja 2017. godine dozvoljena je predložena ovrha.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 Ip 098124 16 Ip od 30. lipnja 2017. godine obustavljen je postupak u odnosu na prvoovršenika iz razloga zaključenja stečaja nad prvoovršenikom zbog nedovoljnosti stečajne mase.

5. Drugoovršenik je 10. srpnja 2017. godine izjavio prigovor na rješenje o ovrsi.

6. Dopisom Osnovnog suda od 21. srpnja 2017. godine apelantu je dostavljen prigovor drugoovršenika na odgovor.

7. Apelant je 31. srpnja 2017. godine dostavio odgovor na prigovor drugoovršenika.

8. Apelant je 3. travnja 2018. godine podnio urgenciju sudu.

9. Rješenjem Osnovnog suda od 27. rujna 2018. godine djelomično je usvojen prigovor drugoovršenika, te je rješenje o ovrsi ostavljeno na snazi u dijelu koji se odnosi na iznos od 70.000,00 KM.

10. Prizive protiv rješenja od 27. rujna 2018. godine izjavili su apelant i drugoovršenik.

11. Rješenjem Apelacijskog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacijski sud) od 18. ožujka 2019. godine uvaženi su prizivi apelanta i drugoovršenika, te je rješenje od 27. rujna 2018. godine ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

12. Apelant je 6. svibnja, 16. kolovoza i 25. studenog 2019. godine, te 6. srpnja 2020. godine podnio urgencije sudu.

13. Osnovni sud je 26. kolovoza 2020. godine održao ročište radi rješavanja prigovora drugoovršenika, na koje su pristupili apelant i drugoovršenik.

14. Rješenjem Osnovnog suda od 22. listopada 2020. godine odbijen je prigovor drugoovršenika protiv rješenja o ovrsi od 29. svibnja 2017. godine.

15. Apelant je podneskom od 11. studenog 2020. godine urgirao da sud odredi vještaka za procjenu vrijednosti nekretnine budući da je rješenje od 22. listopada 2020. godine postalo pravomoćno (drugoovršenik nije uložio priziv na rješenje).

16. Apelant je podneskom od 6. siječnja 2021. godine predložio da sud vrijednost nekretnine pribavi putem Porezne uprave.

17. Osnovni sud je zakazao ročište za procjenu vrijednosti nekretnine za 27. siječnja 2021. godine.

18. Predmetni ovršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

5. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku pred Osnovnim sudom. Apelant ističe da je ovršni postupak žurne naravi, te je naveo da je prema praksi Europskog suda za ljudska prava razuman rok za njegov završetak ispod dvije godine. Pored toga, naveo je da je predmetni postupak jednostavan, da nema radnji koje bi se mogle pripisati strankama, a koje su utjecale na duljinu trajanja postupka, te je istaknuo da je podnosio urgencije. Apelant je također pobrojao razdoblja za koja smatra da je Osnovni sud bio neaktivan, te je naveo da je postupak i nakon toliko vremena na samom početku. Konačno, apelant je naveo da potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu.

b) Odgovori na apelaciju

6. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je vrlo detaljno naveo kronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da nije povrijedio pravo na pravično suđenje i predložio je da se apelacija odbije. Osnovni sud je naveo da je apelant doprinio duljini trajanja postupka time što je predložio vještačenje po vještaku građevinske struke, a da nije naveo ime vještaka, a nakon što je apelant predložio procjenu vrijednosti nekretnine putem Porezne uprave, sud je to prihvatio. Osnovni je sud naveo da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na duljinu trajanja postupka poput štrajka odvjetnika u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine od 25. travnja 2019. do 15. siječnja 2020. godine. Nadalje, naveo je da sud nije radio zbog epidemiološke situacije od 15. ožujka do 15. svibnja 2020. godine, dok suci na Ovršnom referatu Osnovnog suda, zbog epidemiološke situacije od 23. studenog 2020. godine, poslove obavljaju dva puta tjedno. Osim toga, postupajući sudac je naveo da mu je od 12. prosinca 2020. godine bilo zabranjeno kretanje na 10 dana zbog kontakta s osobom koja je bila pozitivna na koronavirus, te je bio onemogućen raditi.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o ovršnom postupku Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 39/13 i 47/17) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 6.

Žurnosti redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe i osiguranja sud je dužan postupati žurno.

(2) Osnovni sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, izuzev ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Članak 14.

Rokovi za postupanje (1) Osnovni sud je dužan o prijedlogu za dozvolu ovrhe odlučiti u roku od osam (8) dana, računajući od dana podnošenja prijedloga, a o prigovoru na rješenje o dozvoli ovrhe, u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

(2) O žalbi odlučuje Apelacijski sud u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana prijama žalbe.

Članak 79.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

Ako je ovrha završena provedbom ovršne radnje kojom je dovršena, sud će to utvrditi posebnim rješenjem na koji se može uložiti žalba u roku od osam (8) dana.

20. Zakon o sudovima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 18/20) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 25.

(Predsjednik suda) (1) Predsjednik suda je odgovoran za rukovođenje i nadzor nad cjelokupnim radom suda i sudske uprave.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na duljinu ovršnog postupka. U svezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima povinovati se zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u njezinim entitetima ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. lipnja 2017. godine, točka 14. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba), a koja argumentacija se, mutatis mutandis, može primijeniti i na Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja ovršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15.veljače 2007. godine, stavak 26.).

29. Europski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.).

Razdoblje koji se uzima u obzir

7. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja ovršnog postupka razmatrati razdoblje od 21. lipnja 2016. godine, kao dana kada je apelant podnio prijedlog za ovrhu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o razdoblju od oko četiri godine i sedam mjeseci koje će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza duljine trajanja ovršnog postupka

8. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja, koji je po zakonu žurne naravi. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenično stanje predmeta, može zaključiti da se radi o relativno složenom postupku.

9. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da njegovo ponašanje nije doprinijelo duljini trajanja postupka, te da je apelant aktivno sudjelovao u postupku podnošenjem urgencija u razdobljima pasivnog sudskog postupanja.

10. Promatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud 29. lipnja 2017. godine odredio predloženu ovrhu, dakle tek nakon godinu dana. Nakon što je primio odgovor na prigovor drugoovršenika protiv rješenja o ovrsi, Osnovni sud je o prigovoru odlučio rješenjem tek nakon godinu i dva mjeseca. Nadalje, nakon što je Apelacijski sud u razumnom roku odlučio o prizivima protiv rješenja o prigovoru na rješenje o ovrsi, na način da je prizive uvažio i ukinuo rješenje, te predmet vratio na ponovni postupak, Osnovni sud je ročište radi rješavanja prigovora održao tek nakon godinu i tri mjeseca. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je zbog epidemiološke situacije sud u razdoblju prije održavanja ročišta bio onemogućen postupati dva mjeseca, što u tom dijelu predstavlja objektivne okolnosti koje su djelomično utjecale na postupanje suda. Ustavni sud, također, primjećuje da je po proteku razdoblja od dva mjeseca od održanog ročišta Osnovni sud rješenjem odbio prigovor drugoovršenika, te je po pravomoćnosti tog rješenja zakazao ročište za procjenu vrijednosti nekretnine, a u kojem razdoblju su također postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na duljinu trajanja postupka. Dovodeći navedeno u vezu s odgovorom Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije opravdao navedena razdoblja neaktivnosti do nastanka epidemiološke situacije koja je onemogućila rad sudova. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u razdoblju od tri godine i devet mjeseci (koliko je postupak trajao prije nastupanja epidemiološke situacije) poduzimao procesne radnje u duljim vremenskim razmacima, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje.

11. Na temelju navedenog, s obzirom na to da je Osnovni sud u predmetu imao razdoblja dulje pasivnosti koja su u značajnijoj mjeri utjecala na duljinu trajanja postupka koji je po zakonu žurne naravi, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je duljina ovršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

Pitanje naknade nematerijalne štete

12. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

13. Apelant je, zbog duljine trajanja predmetnog ovršnog postupka, zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu da je apelant pravna osoba, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku i nalaganje predsjedniku Osnovnog suda da odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku adekvatna satisfakcija za apelanta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5795/18 od 23. lipnja 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). VIII.Zaključak

14. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog duljine trajanja predmetnog ovršnog postupka imajući u vidu da se radi o postupku žurne naravi, te razdoblja neaktivnosti u postupanju redovnog suda za vrijeme kojih nisu postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na postupanje suda.

15. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2455/20 („MF Banka“ a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio