Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-122/21 (PZU Apoteka "Europharm" Bihać, A. Č. i A. A.)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-122/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-122/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli PZU Apoteka "Europharm" Bihać i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli PZU Apoteka "Europharm" Bihać, Alen Čikić i Aida Alagić protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0002939 19 3 od 11. studenoga 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. PZU Apoteka "Europharm" Bihać, Alen Čikić i Aida Alagić (u daljnjemu tekstu: apelanti), koje zastupa Emira Imširević, odvjetnica iz Bihaća, podnijeli su 13. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0002939 19 3 od 11. studenoga 2020. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Unsko-sanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) od 26. veljače 2019. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv A.H. kao ravnatelja Zavoda zdravstvenoga osiguranja Unsko-sanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Zavod), te članova Povjerenstva za kontrolu propisivanja i izdavanja lijekova na teret sredstava Zavoda, jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljene osobe izvršile kazneno djelo Zlouporaba položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), niti bilo koje drugo kazneno djelo propisano KZ.
3. Rješenjem Ureda glavne kantonalne tužiteljice Kantonalnoga tužiteljstva od 13. lipnja 2019. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanata izjavljena protiv naredbe o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva od 26. veljače 2019. godine. U obrazloženju odluke Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da je analizom pobijane tužiteljske odluke i kompletnoga spisa predmeta, našlo da je postupajući zamjenik glavne kantonalne tužiteljice imao dovoljno činjeničnoga i pravnoga osnova za donošenje pobijane odluke. Kantonalni je tužiteljstvo istaklo da niti jedna odredba bilo kojega propisa (nasuprot navodima iz pritužbe), ne ograničava niti onemogućava Zavod da formira povjerenstvo čiji će zadatak biti kontrolna propisivanja i izdavanja lijekova na teret sredstava toga Zavoda. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da iz raspoloživih dokaza nije moguće izvan svake sumnje utvrditi činjenicu da su prijavljeni ravnatelj i članovi povjerenstva iskoristili svoj službeni položaj ili ovlaštenja, postupajući direktnim umišljajem, koji bi bio usmjeren na prouzročenje zabranjene posljedice kaznenoga djela za koje su prijavljeni. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da je evidentno sa druge strane da je postojala određena sumnja u određene nepravilnosti koje se dešavaju prilikom izdavanja recepata pacijentima, u prilog čemu govori i predmet koji je formiran u ovome tužiteljstvu, i u okviru kojega se provjeravaju navodi o počinjenju kaznenoga djela u tomu pogledu. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da donešena odluka kojom je formirano povjerenstvo predstavlja odluku koju je ravnatelj Zavoda ovlašten donijeti u smislu važećih normativnih akata.
4. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 11. studenoga 2020. godine, povodom prijedloga da se preispita rješenje Ureda glavne kantonalne tužiteljice Kantonalnoga tužiteljstva od 13. lipnja 2019. godine, apelanti su obaviješteni da je Federalno tužiteljstvo postupajući u smislu čl. 9. i 20. Zakona o federalnome tužiteljstvu pribavilo spise Kantonalnoga tužiteljstva, u koje je izvršen uvid, kao i u donesene odluke, nakon čega je ocijenjeno da prijedlog nije utemeljen, a da su donesene odluke pravilne i na zakonu utemeljene.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je obavještenjem Federalnoga tužiteljstva, povodom prijedloga da se preispita rješenje Ureda glavne kantonalne tužiteljice Kantonalnoga tužiteljstva, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelanti pojavljuju u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata glede kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević