Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-151/21 (AVANTGARDE d.o.o. Čitluk - Međugorje)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-151/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-151/21, rješavajući apelaciju koju je podnio AVANTGARDE d.o.o. Čitluk - Međugorje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio AVANTGARDE d.o.o. Čitluk - Međugorje protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 184518 20 Rev od 27. oktobra 2020. godine i Presude Kantonalnog sudu u Sarajevu broj 65 0 Ps 184518 14 Pž od 4. decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. AVANTGARDE d.o.o. Čitluk - Međugorje (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Slaven Bevanda advokat iz Mostara, podnio je 14. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 184518 20 Rev od 27. oktobra 2020. godine i Presude Kantonalnog sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 184518 14 Pž od 4. decembra 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi („Biro zelene karte Bosne i Hercegovine“) da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 40.002,86 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju drugostepene odluke drugostepeni sud je naveo da je tužbeni zahtjev apelanta neosnovan odnosno nedokazan, jer se nije moglo sa sigurnošću utvrditi dosta bitnih činjenica od kojih zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, vještak saobraćajne struke i vještak mašinske struke su u svojim nalazima konstatovali da postoje određena nepodudaranja odnosno nekompatibilnosti oštećenja na prednjim djelovima vozila apelanta i stranog vozila, koje je posjedovalo zelenu kartu koja vrijedi na teritoriji Bosne i Hercegovine. Naime, ostalo je nerazjašnjeno to kako je nastala deformacija jačeg intenziteta na apelantovom vozilu, s obzirom na manja oštećenja stranog vozilo, tim prije što i sam vještak mašinske struke to nije mogao objasniti na ročištu. Osnovom provedenih dokaza utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tzv. namještenoj-fingiranoj saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila na način što su predmetna vozila dovezena na mjesto saobraćajne nezgode, od kojih je najmanje jedno vozilo (apelantovo) bilo od ranije oštećeno, te je tom prilikom inscenirana saobraćajna nezgoda uslijed koje su na vozilima nastala manja oštećenja, te nakon toga pozvali policiju kako bi isti sačinili zapisnik sa lica mjesta. Imajući u vidu navedeno, drugostepeni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud u smislu člana 123., a u vezi sa članom 126. Zakona o parničnom postupku odbio apelantov tužbeni zahtjev.
4. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da se 12. februara 2010. godine u mjestu Dolac, općina Grude dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali apelantovo vozilo i strano vozilo, koje je posjedovalo zelenu kartu koja vrijedi na teritoriji Bosne i Hercegovine, te da su oba vozila imala oštećenja u prednjem kraju. Osnovom provedenih dokaza nižestepeni sudovi su utvrdili da se u konkretnom slučaju radi o fingiranoj saobraćajnoj nezgodi, a u osnovi o nedokazanoj šteti iz navedenog štetnog događaja. Naime, oštećenja apelantovog vozila i oštećenja stranog vozila, u prednjim dijelovima ovih vozila, nisu kompatibilna, odnosno nisu podudarna. Za postojanje odgovornosti u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu iz člana 178. Zakona o obligacionim odnosima bilo je potrebno dokazati uzročnu vezu između štete i štetne radnje koja se u ovom slučaju odnosi na upravljanje stranim vozilom. Uzročna veza, naročito kod šteta iz osiguranja vozila, uvijek se veže za činjenice podudarnosti oštećenja na vozilima u odnosu na okolnosti slučaja. Apelant pobija ovakav zaključak nižestepenih sudova ističući prigovore koji se odnose na pozivanje na ocjenu dokaza saslušanjem vještaka saobraćajne i mašinske struke što predstavlja prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji po članu 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku u reviziji nisu dopušteni. S obzirom da postojanje uzročne veze nije dokazano, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da se radi o fingiranoj saobraćajnoj nezgodi, a u osnovi o nedokazanoj šteti iz štetnog događaja, te u tom smislu odbili apelantov tužbeni zahtjev. Osnovom navedenog, Vrhovni sud je odbio kao neosnovanu apelantovu reviziju.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je Vrhovni sud prihvatio proizvoljan zaključak nižestepenih sudova da se u konkretnom slučaju radilo o tzv. fingiranoj saobraćajnoj nezgodi.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, a Ustavni sud u ovakvom obrazloženju redovnih sudova ne vidi nikakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević